In memoriam - Enisa-Niskana Pletilić (Bahtijarević)
Niskana je, kao većina nas koji se okupljamo na ovom blogu, morala napustiti rodni grad u danima kada su neljudi izišli iz svojih rupa u kojima su se skrivali godinama. Teško ju je to pogodilo. Odlazak iz gada gdje je rođena, poznavala svaki njegov kutak, gdje je osnovala familiju i imala mnogo prijatelja joj je teško pao. Skrasila se u Zagrebu ali su je misli stalno vukle u Banjaluku koju nikada nije zaboravila ali u koju više nikada nije ni otišla jer se za sva vremena zgadilo zlo koje se u gradu nakupilo.
U novoj sredini je pokušala da nađe mir ali joj nije bilo lako kao ni mnogim izbjeglica iz našeg grada koje su morale započinjati sve iz početka. U svojim prilozima se vraćala u Banjaluku, u neka ljepša vremena, ali se isto tako borila da se podrže oni koji su se pokušavali boriti protiv zla koje od kraja osamdesetih još uvijek vlada u onimnašim krajevima.
Zadnjih godina se borila s bolešću supruga Ahmeta, uz stalnu brigu za sina Zlatka i njegovu budućnost.
Vijest o njenoj smrti me zatekla, nisam je očekivao ali u ova vremena kada ljudi umiru u cijelom svijetu zbog korone ništa me više ne iznenađuje.
Suprugu Ahmetu, sinu Zlatku, braći Seji i Fahri upućujem iskreno saučešće u Nerino i moje ime.
Neka počiva u miru.
Labels: in memoriam
posted by co | 10:18 AM
9 Comments:
os jedna divna sugradjanka, sestra moga dragog kolege Fahre I njegovog malo mladjeg brata Seje napusti nas iznenada. Ostace mi u sjecanju njeni prilozi kojima je
Prikazivala Zagreb,grad u kome se skrasila sa porodicom, a koji volim jer sam tamo studirao. Njeni prikazi porodice I posebno tate pokazali su korjenje jedne postene I
Poznate porodice koju su cjenili mnogi u nekada nasem gradu. Porodici I braci iskreno saucesce uz napomenu da nasi voljeni ne umiru nego I dalje zive sve dok je u nama
Ovo malo duse.
Aljosa Mujagic
Iskrena sućut obitelji. Bila je tako dobra, draga žena.
Tuzno, pretuzno. Basta Banjalucke raje je sve praznija. Niskani, neka je laka zemlja i pocivala u miru. Porodici, braci i svim ozaloscenim najiskrenije saucesce.
porodica Slijepcevic
Tesko je ovo sve prihvatiti, Niskane se sjecam dok je jos bila djevojka a ja mali curetak u Ciganluku. Cini mi se da nije bilo osobe u tada maloj Banjaluci koja nije znala njenog tatu Fikreta.
Kad smo se "nasli" na blogu, bila je to velika radost za mene. Puna ljubavi za sina, muza, bracu i roditelje.
Poslala mi je knjigu sa vicevima njenog oca, koji je bio veliki saljivdzija. I jedne priglavke da imam mustru za bosanski cilim.
U Meksiku vjeruju da njihovi najblizi zive dok god se oni njih sjecaju. Zato im postavljaju sto sa hranom u odredjen dan u godini. Na taj nacin olaksavaju svoju zalost.
Mi cemo se uvijek sjecati Niskane, njenih sjecanja na divne roditelje, njenih prelijeepih fotografija iz Zagreba i paznje prema muzu, sinu i braci.
Moje iskreno suacesce familiji i ozaloscenim prijateljima.
Dubravka
Enisinu bracu poznajemo jos iz mladh dana, Enisu smo znali, samo povrsno, kao njihovu sestru.
Medjutim, Enisini prilozi na blogu i druzenje na FB su pomogli da je dobro upoznamo. Draga
osoba puna brige za porodicu, prijatelje, otvorena prema svima.
Sjecam se njenih lijepih fotografija koje je objavljivala na fb.
Pocivaj u miru draga Enisa.
Iskreno sausesce njenoj porodici, braci Seji i Fahri i svim ostalim ozaloscenim.
Jos jedna divna osoba, nasa sugradjanka, sestra nasih kolega nas iznanda napusti. Sega dobro rece: Banjalucka basta postaje sve praznija. Iskreno saucesce svoj familiji posebno Seji i Fahri na izgubljenoj sestri. Izet & Jasna
Iskreno saucesce Fahri, Seji i familiji povodmo Niskaninog odlaska.
Dragi prijatelji ,drago mi je da ste dozivljavali nasu sestru tako kako ste ju opisali.
Hvala Vam na divnim rijecima utjehe.
U ime Fahre i nase familije,
Sejo Bahtijarevic
Dragi blogeri,
tesko je pisati kad se nadjemo u takvoj situaciji da jednu dragu prijateljicu sahranjujemo, a u isto vrijeme druga se kremira.
Nada Stefanec, Slavica Jungic, Neda Reinprecht, Niskana Bahtijarevic Pletilic i ja znale smo se naci na kavi, prosetati Maksimirom i podsjecati se nasih banjaluckih dana. Koliko god da se provlacila tuga i ljutnja u tim nasim razgovorima, bilo je i smijeha i radosti.
Sada sam ostala samo ja.
Sve otidjose na tezak nacin, nije moglo biti gore. Sve su bile drage osobe i tesko se covjek miri da nam se zivot toliko promijenio, da nas ucestalo napustaju clanovi obitelji, prijatelji i poznanici.
Jako ce mi nedostajati.
Posebno je sokantno bilo proteklih dana jer i Neda i Niskana odose unutar mjesec dana, jedna iz cista mira, druga uslijed zanemarenosti sebe brinuci se o bolesnom suprugu.
Traume koje smo u zivotu prolazili zadnjih tridesetak godina ostavile su posljedice.
Sve sam ih ispratila i mogu sada samo reci - Pocivajte u miru drage moje!
A vama svima dragi blogeri zelim da se cuvate, budite pazljivi prema sebi i svaki trenutak usmjerite da vam bude lijep!
Natasa
Post a Comment
<< Home