Iz knjige Ricky Gerways - nastavak
Duhovnost i religija
Odgovor za stolom
Jednog dana, kad sam imao 8 godina, sjedio sam za stolom i crtao raspece za domaci zadatak iz vjeronauke. Volio sam i umjetnost i prirodu. Volio sam cinjenicu da je bog stvorio sve zivotinje. One su takodjer bile savrsene. Bezuvjetno lijepe. Bio je to jedan ocaravajuci svijet.
Zivio sam u siromasnom radnickom naselju Riding, sezdesetak kilometara zapadno od Londona. Moj otac je bio fizicki radnik, a majka domacica. Nikad me nije bilo sramota siromastva. Siromastvo je bilo nesto skoro plemenito. Osim toga svi ljudi koje sam znao zivjeli su u istim uvjetima, a ja sam imao sve sto mi je bilo potrebno. Skola je bila besplatna. Moja odjeca je bila jeftina, ali uvijek cista i ispeglana. I mama je uvijek kuhala. Kuhala je i tog dana kad sam crtao raspece.
Sjedio sam za kuhinjskim stolom u trenutku kad je moj brat dosao kuci. On je bio 11 godina stariji od mene, sto znaci da je tada imao 19 godina. Bio je vrlo pametan ali i drzak. Na sve je imao komentar i zato je upadao u nevolje. Ja sam bio dobar decko. Isao sam u crkvu i vjerovao u boga – kakvo olaksanje za jednu majku iz radnicke klase. Tamo gdje sam ja odrastao, majke nisu isle tako daleko da se nadaju da ce njihova djeca izrasti u doktore. One su se samo nadale da njihova djeca nece zavrsiti u zatvoru. Znaci odgojite ih tako da vjeruju u boga i bit ce dobri i postovat ce zakon. To je savrsen sistem. Skoro savrsen. 75% Amerikanaca su bogobojazljivi hriscani, 75% zatvorenika su bogobojazljivi hriscani. 10 % Amerikanaca su ateisti 0,2 % zatvorenika su ateisti.
Ali nema veze. Dok sam ja zadovoljno crtao mog heroja, moj veliki brat Bob me je upitao: “Zasto vjerujes u boga?”. Postavio mi je samo to prosto pitanje. Ali moja mama je pocela da panicari. ”Bobe” rekla je tonom koji je znacio “Usuti”. Zasto je to bilo pogresno pitanje? Ako postoji bog i ako je moja vjera jaka, nije vazno sta ljudi govore.
Ali cekajte malo. Bog ne postoji. On to zna. I negdje duboko u sebi i ona to zna. I bilo je zaista tako jednostavno. Poceo sam da mislim o tome i da postavljam pitanja. I poslije samo sat vremena sam postao ateista.
Uau, bog ne postoji. Ako me je majka lagala o bogu, da li me je lagala i o djeda mrazu. Da naravno, ali koga je za to briga. Pokloni su i dalje pristizali. A isto je bilo i sa poklonima moga novostecenog ateizma. Poklonima istine, nauke, prirode. To je istinska ljepota ovog svijeta. Ucio sam o evoluciji - teorija koja je tako jednostavna, da je samo najveci engleski genije mogao da je smisli. Evolucija biljaka, zivotinja i nas – sa mastom, slobodnom voljom, ljubavlju, humorom. Vise mi nije potreban razlog za moje postojanje, vec samo razlog da zivim. A masta, slobodna volja, ljubav, humor, zabava, muzika, sport, pivo i pica su dovoljno dobri razlozi.
Ali zivjeti posten zivot - za to vam je potrebna istina. To je jos jedna stvar koju sam naucio tog dana. Istina koliko god da je sokantna ili neugodna na kraju vodi do oslobadjanja i dostojanstva,
Sta pitanje ‘Zasto ne vjerujes u boga “ stvarno znaci? Mislim da kad neko postavi ovo pitanje, on u stvari preispituje svoju vjeru. Na neki nacin on pita “Sta tebe cini tako posebnim?” “Kako to da tebi nije ispran mozak kao svima nama?” “Kako se usudjujes da kazes da sam ja budala i da necu ici u raj, j---- se.!”
Hajde da budemo iskreni - da samo jedan covjek vjeruje u boga, ljudi bi ga smatrali prilicno cudnim. Ali samo zato sto je vjera u boga veoma popularna, to je veoma prihvaceno. A zasto je vjera u boga toliko popularna? Odgovor je ocigledan. U pitanju je vrlo privlacna ponuda. Vjeruj u mene i zivjet ces vjecno. Jos jednom ponavljam - da je u pitanju iskljucivo duhovnost, sve bi bilo u redu.
“Ne cini drugima ono sto ne zelis da tebi cine” je dobar opci princip ponasanja. Oprastanje je vjerovatno jedna od najvecih vrlina koje postoje. Ali ona je bas to – vrlina. Ne iskljucivo hriscanska vrlina. Niko nije vlasnik prava na dobrotu. Ja sam dobar, samo ne vjerujem da cu za to biti nagradjen odlaskom u raj. Moja nagrada je sada i ovdje. Ona je u tome sto znam, da se trudim, da cinim ispravne stvari. Da sam zivio dobar zivot. Tu je vjera skrenula sa pravog puta, kad je postal batina: ”Uradi ovo ili ces gorjeti u paklu!”
Necete gorjeti u paklu, ali ipak budite dobri.
RICKY GERVIS
U Bosni ima jedna divna; “Pametnom je i isaret dovoljan.”
Pozdrav Saima
Pitanje duhovnosti je odvojeno od pitanja religije. Kao ateista ne vidim nista “lose” u vjerovanju u boga. Ne vjerujem da bog postoji, ali vjera u njega nikome ne skodi.
Ali bi bilo bolje kada, na primjer, ne biste ubijali ljude koji vjeruju u drugog boga. Ili kada ne biste kamenovali do smrti nekoga samo zato sto u vasim pravilima pise da je njihova seksualnost nemoralna. Cudno je da neko vjeruje, da bi najmocnija, sveznajuca sila, odgovorna za sve sto se desava, takodjer zeljela da sudi i kaznjava ljude zbog onog sto jesu. A najgore od svega je biti ateista. Prve cetiri bozje zapovjesti to jasno pokazuju. Postoji bog, ja sam taj bog, niko drugi nije, ti nisi dobar koliko i ja i nemoj to da zaboravis. (Nemoj nikoga da ubijes se ne spominje do broja 6).
Kad god se sretnem sa nekim, ko sa ovakvim prezirom gleda na moj nedostatak vjere u boga, ja mu kazem: ”Takvim me bog napravio”.
Ali za sta ustvari optuzuju ateiste?
Definicija boga u rijecniku kaze da je on “nadprirodni stvaralac i nadzornik univerzuma”. U ovu definiciju spadaju sva bozanstva, bogovi i nadprirodna bica. Od pocetka pisane historije prije oko 6.000 godina, kad je sumerska civilizacija izmislila pismo, historicari su popisali vise od 3.700 natprirodnih bica, od kojih se 2.870 mogu smatrati bozanstvima.
Slijedeci put kad mi neko kaze da vjeruje u boga ja cu ga pitati :”Stvarno, a kog tacno? Zevsa? Hada? Marsa? Odina? Tora? Krisnu? Visnu? Ra?.......Ako on kaze “samo u boga, vjerujem u jednog boga ”skrenut cu mu paznju da je onda u istoj mjeri ateista koliko i ja. Ja ne vjerujem u 2.870 bogova, a on u 2.869.
Nekad sam i ja vjerovao u boga, onog hriscanskog.
Volio sam Isusa. On je bio moj heroj. Vise nego pop zvijezde. Vise nego nogometasi. Vise nego bog. Bog je po definiciji bio sveznajuci i savrsen. Isus je bio covjek. On je morao da se trudi. Bio je izlozen iskusenjima, ali je uspio da pobijedi grijeh. Bio je hrabar i imao je integritet. Ali je on bio moj heroj, jer je bio dobar. I bio je dobar prema svakome. Nije popustio pod pritiskom svojih suvremenika, pred tiranijom ili okrutnoscu. Nije ga zanimalo ko ste vi. On vas je jednostavno volio. Kakav tip. Zelio sam da budem bas kao on.
Odgovor za stolom
Jednog dana, kad sam imao 8 godina, sjedio sam za stolom i crtao raspece za domaci zadatak iz vjeronauke. Volio sam i umjetnost i prirodu. Volio sam cinjenicu da je bog stvorio sve zivotinje. One su takodjer bile savrsene. Bezuvjetno lijepe. Bio je to jedan ocaravajuci svijet.
Zivio sam u siromasnom radnickom naselju Riding, sezdesetak kilometara zapadno od Londona. Moj otac je bio fizicki radnik, a majka domacica. Nikad me nije bilo sramota siromastva. Siromastvo je bilo nesto skoro plemenito. Osim toga svi ljudi koje sam znao zivjeli su u istim uvjetima, a ja sam imao sve sto mi je bilo potrebno. Skola je bila besplatna. Moja odjeca je bila jeftina, ali uvijek cista i ispeglana. I mama je uvijek kuhala. Kuhala je i tog dana kad sam crtao raspece.
Sjedio sam za kuhinjskim stolom u trenutku kad je moj brat dosao kuci. On je bio 11 godina stariji od mene, sto znaci da je tada imao 19 godina. Bio je vrlo pametan ali i drzak. Na sve je imao komentar i zato je upadao u nevolje. Ja sam bio dobar decko. Isao sam u crkvu i vjerovao u boga – kakvo olaksanje za jednu majku iz radnicke klase. Tamo gdje sam ja odrastao, majke nisu isle tako daleko da se nadaju da ce njihova djeca izrasti u doktore. One su se samo nadale da njihova djeca nece zavrsiti u zatvoru. Znaci odgojite ih tako da vjeruju u boga i bit ce dobri i postovat ce zakon. To je savrsen sistem. Skoro savrsen. 75% Amerikanaca su bogobojazljivi hriscani, 75% zatvorenika su bogobojazljivi hriscani. 10 % Amerikanaca su ateisti 0,2 % zatvorenika su ateisti.
Ali nema veze. Dok sam ja zadovoljno crtao mog heroja, moj veliki brat Bob me je upitao: “Zasto vjerujes u boga?”. Postavio mi je samo to prosto pitanje. Ali moja mama je pocela da panicari. ”Bobe” rekla je tonom koji je znacio “Usuti”. Zasto je to bilo pogresno pitanje? Ako postoji bog i ako je moja vjera jaka, nije vazno sta ljudi govore.
Ali cekajte malo. Bog ne postoji. On to zna. I negdje duboko u sebi i ona to zna. I bilo je zaista tako jednostavno. Poceo sam da mislim o tome i da postavljam pitanja. I poslije samo sat vremena sam postao ateista.
Uau, bog ne postoji. Ako me je majka lagala o bogu, da li me je lagala i o djeda mrazu. Da naravno, ali koga je za to briga. Pokloni su i dalje pristizali. A isto je bilo i sa poklonima moga novostecenog ateizma. Poklonima istine, nauke, prirode. To je istinska ljepota ovog svijeta. Ucio sam o evoluciji - teorija koja je tako jednostavna, da je samo najveci engleski genije mogao da je smisli. Evolucija biljaka, zivotinja i nas – sa mastom, slobodnom voljom, ljubavlju, humorom. Vise mi nije potreban razlog za moje postojanje, vec samo razlog da zivim. A masta, slobodna volja, ljubav, humor, zabava, muzika, sport, pivo i pica su dovoljno dobri razlozi.
Ali zivjeti posten zivot - za to vam je potrebna istina. To je jos jedna stvar koju sam naucio tog dana. Istina koliko god da je sokantna ili neugodna na kraju vodi do oslobadjanja i dostojanstva,
Sta pitanje ‘Zasto ne vjerujes u boga “ stvarno znaci? Mislim da kad neko postavi ovo pitanje, on u stvari preispituje svoju vjeru. Na neki nacin on pita “Sta tebe cini tako posebnim?” “Kako to da tebi nije ispran mozak kao svima nama?” “Kako se usudjujes da kazes da sam ja budala i da necu ici u raj, j---- se.!”
Hajde da budemo iskreni - da samo jedan covjek vjeruje u boga, ljudi bi ga smatrali prilicno cudnim. Ali samo zato sto je vjera u boga veoma popularna, to je veoma prihvaceno. A zasto je vjera u boga toliko popularna? Odgovor je ocigledan. U pitanju je vrlo privlacna ponuda. Vjeruj u mene i zivjet ces vjecno. Jos jednom ponavljam - da je u pitanju iskljucivo duhovnost, sve bi bilo u redu.
“Ne cini drugima ono sto ne zelis da tebi cine” je dobar opci princip ponasanja. Oprastanje je vjerovatno jedna od najvecih vrlina koje postoje. Ali ona je bas to – vrlina. Ne iskljucivo hriscanska vrlina. Niko nije vlasnik prava na dobrotu. Ja sam dobar, samo ne vjerujem da cu za to biti nagradjen odlaskom u raj. Moja nagrada je sada i ovdje. Ona je u tome sto znam, da se trudim, da cinim ispravne stvari. Da sam zivio dobar zivot. Tu je vjera skrenula sa pravog puta, kad je postal batina: ”Uradi ovo ili ces gorjeti u paklu!”
Necete gorjeti u paklu, ali ipak budite dobri.
RICKY GERVIS
U Bosni ima jedna divna; “Pametnom je i isaret dovoljan.”
Pozdrav Saima
posted by co | 3:10 PM
2 Comments:
Draga Saima svaka cast.
Odavno sam prestala vjerovati u parole (sve su pale u vodu, zar ne?), djela su ona koja dokazuju neciju humanost. Zato bacimo se sa rijeci na djela, ostalo je nebitno.
Veliki pozdrav svima.
Djulijana
Tema vjera, bog, crkva, ateisti, itd je interesantna i moglo bi se o njoj nasiroko i nadugacko pricati. Cini mi se da sam se nekoliko puta doticao ove teme i to s razlogom: crkva, vjera i ‘vjernici’ su odigrali veliku ulogu u nasim sudbinama, a to cine i danas i vjerojatno ce tako ostati dok je zivota na ovoj nasoj zemlji.
Ovdje u Americi je vjera veoma uticajna i svako misljenje koje dovodi u sumnju u postojanje boga izaziva burne reakcije kod mnogih. Sto je zalosno, cesto su najglasniji oni koji se vjere i njenih zakona, te bozjih zapovijedi najmanje drze. Ponekad znam prebaciti birac na neki od religijskih kanala zbog jednog jedinog razloga: dodje mi to kao nekakva vrsta zabave jer sto se tamo moze cuti moze se mjeriti sa najboljim humoristickim emisijama koje sam gledao. Medjutim, ljudi vjeruju, salju pare i misle da ce time oprati svoje grijehe. Tesko je na to uticati i bolje je covjeku da se u ova pitanja ne uplice.
Ono sto meni najvise smeta je iznenadna religioznost ‘nasih’ novopecenih vjernika i to na sve tri strane. O nekima sam pisao a ponasanja nekih sam mozda samo spomenuo. Opcenito govoreci, u mnoge sam se razocarao, narocito u one od kojih ovakvo naglo preobracanje nisam ocekivao. Ali, sta se tu moze, mora se covjek s tim pomiriti. Ako ima boga, valjda ce on znati pravilno prosuditi ko je prav, a koji nije, ko ce u raj, ko u pakao, a ko ce u cistiliste (da se pripremi za kraljevstvo nebesko). Meni ostaje da zivim onako kako sam odgojen pa sta god da se desi. Covjek treba prvenstveno biti cist sam pred sobom a za boga ce onda biti lako. Medjutm, mnogima savjest nije cista pa sada pokusavaju da se iskupe. Kako ce to proci kod boga valjda ce sami saznati.
P.S. Neke od gore napisanih misli se ni u kom slucaju ne odnosi na prave vjernike (a ima i takvih) koje izuzetno cijenim. Da je vecina bila takvih, kod nas se ne bi desilo to sto se desilo. Valjda je to svima jasno.
Post a Comment
<< Home