|
Hotel Reumal |
Ja
baš nisam neka koja piše priloge
na blog ali evo ovaj put da napišem i ja nešto što bi moglo neke zanimati. Nera
mi predloži da napišem svoja iskustva iz Fojnice gdje sam boravila u banji
Reumal prilikom mog ljetošnjeg boravka u Bosni.
Vjerovatno
će ovo nekome biti od koristi posebno za one koji imaju potrebu da idu na neku
vrstu rehabilitacije. Znam da ovaj blog prate najviše oni koji su u penziji ili
blizu nje a ne odnosi se samo na njih nego na sve koji imaju potrebu za ovim
vidom.
|
Pogled na Reumal iz drugog ugla |
Ove godine sam otišla u penziju i to
je bila prilika da se razmišlja o dužem boravku u Bosni i planu kako
iskoristiti to vrijeme. Kako nam je svima zdravlje najbitinije napravila sam
plan da odem u Fojničku banju s obzirom na odredjene probleme koje imam u
donjem dijelu kičmenog stuba. Ponijela sam ameriške nalaze i odlucila prije
banje da odem po još jedno mišljenje (second opinion) kod specijaliste u
Sarajevu. Poslije pregleda on mi je rekao da
ne
treba praviti nikakav opertivni zahvat i da se to može tretirati redovnim vježbama
i da je Fojnička banja dobar izbor. Uz to mi je dodao da bi boravak na moru bio
dobar dodatak jer plivanje je najbolji način da se ti problemi ublaže.
|
Pogled na Fojnicu iz franjevackog samostana |
Nazovem banju i dogovorim 7-dnevi
boravak, ne baš kada sam htjela jer nije bilo mjesta, nego malo kasnije u septembru.
To mi nije bio problem jer sam mogla ostati u Sarajevu čiji sam postala
privremeni stanovnik od ovog ljeta. Naime ja i Izet smo kupili stan u Sarajevu
pa nam boravak tamo više nije problem.
7-dnevni
termin je najmanje što doktori preporučuju za boravak u banji da bi se imao
neki pozitivan rezultat.
Odlazak u Fojnicu iz Sarajeva je
jednostavan. Autobus vozi svaka 2 sata i put traje nešto više od sat vremena.
Uz to se prolazi prelijepim krajevima pa tih sat vremena začas prodje. Moram reći
da nikad nisam bila u Fojnici pa sam se radovala da Izet i ja posjetimo taj bosanski
gradić koji ima bogatu istoriju.
|
Franjevački samostan |
Krenuli
smo u 8 ujutro i već bili oko 9:30 u Fojnici. Banja Reumal je udaljena svega
10-tak minuta hoda ali pošto smo imali stvari uzmemo taxi koji inače u Bosni
nije skup i za svega 2 marke možete doći do Hotela Reumal. U hotelu nas dočekalo
veoma ljubazno osoblje i dadoše nam sobu na 4 spratu koju smo i tražili. To nam
je preporučila Izetova sestra koja je bila tamo prošle godine jer je taj sprat
renoviran i ima bolju opremu u sobama a svaka soba ima i balkon sa prelijepim
pogledom na Fojnicu i okolne planine. Ja sam uzela program koji uključuje vježbe
propisane od doktora a Izet je izabrao Wellness program koji uključuje neograničen
pristup bazenu, saunama i uz to je dobio pravo na dvije masaže koje je usput rečeno
ustupio meni.
|
Musafirhana preteca hotela. Pod zastitom drzave ali u losem stanju |
Žena
nam na kraju reče da ako smo penzioneri imamo 10% popusta. Sve ovo uz puni
pansion (doručak-ručak-večera) je koštalo za nas dvoje nešto ispod 1000 KM.
Za
one koji misle koristiti ovaj popust moraju pokazati zadnji ček od penzije ili
rješenje.
Smjestili
smo u sobu koja nisu baš velika poput hotelske ali imaju sve ovo što je
neophodno ukljušujuci flat-screen TV i kupatilo sa kadom. Sve je besprijekorno
bilo čisto i uredno. To smo kasnije primijetili u cijelom banjskom prostoru da
se čistoća održava na visikom nivou.
|
Fojnica je sa svih strana okruzena planinama |
Kako smo stigli do podne odmah me
doktorica primila, pregledala i pogledala moje nalaze te mi preporučila 4 terapije
svaki dan. One su uključivale induvidualne banje (“Biserna kupka”), električne
terapije i plivanje u velikom bazenu. Onima koji planiraju da idu u ovu banju
preporučujem da ponesu bade mantil jer je jako prektičan i neophodan ako se
izmedju terapija ima malo vrijeme čekanja. Ja nisam imala ali sam ga kupila u
dućanu u Fojnici kojih ima podosta sa svom neophodnom opremom za banje.
Terapije su se održavale po
predvidjenom rasporedu i osoblje je bilo veome stručno i ljubazno. Rekla sam da
je sve čisto i uredno a hrana je bila odlična. Doručak je bio na bazi
samoposluge a za ručak i večeru su bila po izboru 2 jela. Uz to je svaki put
bio nudjen neki kolač ili voće.
|
Fojnica je puna vode |
Kako se moj program završavao oko 3
popodne imali smo dosta slobodnog vremena da obidjemo Fojnicu i okolna mjesta.
Tu se ima šta vidjeti i Fojnica nas je oduševila sa svojim prirodnim ljepotama
i kulturnim spomenicima. Tu se nalazi Franjevački samostan sa bogatim muzejom u
kome možete saznati sve o istoriji Bosne. U Fojnici je napravljena i najstarija
Musafirhana koja je preteča današnjih hotela. U blizini je i prekrasno Prokosko
jezero na planini Vranici i mnogo toga još o čemu ću pisati u drugom prilogu.
Po završetku boravka doktorica me
ponovo pregledala i bila zadovoljna sa rezultatima.
|
Ovo bi mogao biti neki od starih mlinova |
Ja sam
se uistinu bolje osjećala, duže hodanje mi nije bilo više problem a i bolovi su
bili blaži i podnošljiviji. Ona je rekla da bi trebala dolaziti na terapije dva
puta godišnje sa dužim boravkom i da će rezultati onda biti puno bolji. Dva
puta godišnje nije baš lako ako se živi u Americi ali ću svakao i dogodine tamo
otići. Da dodam da sam poslije banje otišla na more i da mi je plivanje dodatno
pomoglo. Doktori su rekli da redoslijed banja-more ili obrnuto nije bitan i da
se može prakticirati obadvoje.
Puno
pozdrava.
Jasna
Labels: putovanja
4 Comments:
Kuma, bas lijepo da si se javila, prica s putovanja uz slike je uvijek dobro dosla. Podsijetimo se nase mladosti kao i pojedinih detalja koji se vremenom polagano zaboravljaju. Bili ste u Fojnici, gdije sam ja dolazio na godisnje sastanke Saveza distroficara na nivou BiH (par puta se odrzavao bas u Fojnici).Tu Fojnicu sam zapamtio kao malu oazu ciste prirode, bez industrije, cistog i svijezeg zraka i okolnih brda ili planina, nazovi kako hoces. Posto sam kao volonter radio u Savezu distroficara Bosanske Krajine (sijediste u B.Luci)12 godina, u dva navrata sam bio predsjednik (predsjednistva), tacnije 8 godina.Radeci u Zavodu za ekonomiku..... nije bilo tesko prikupljati novcana sredstva za Savez jer se sistem AIPK Bosanska Krajina prostirao na 17 opstina. Zahvaljujuci neprevazidjenom Slobodanu Vidovicu i poznanstvu sa desetinama i desetinama firmi.... bili smo razvili sistem prikupljanja novcanih sredstava. Bila su to lijepa vremena, a zavrsila su se ruzno....pocetkom rata, kada mi je receno da bi bilo najbolje da jedno vrijeme ne dolazim u Savez. "Poruku" sam razumio, malo kasnije otisao iz Banjaluke sa "oziljkom" !! Svi koji su bili u novom domu distroficara (preko puta tranzita)su plakali....i tako smo se rastali. I na tom "polju", politika je ucinila svoje. Nazalost! Ja im i dan danas, za svaku Novu godinu saljem cestitku (ljudi u kolicima nisu krivi...ludim vremenima).
Sada ste pronasli "oazu", pa mozete iz Sarajeva bijezati u prirodu, u Fojnicu !
Pozdrav blogerima (SVIMA) uz dobro i POZDRAV !!!!!!!
Sega
Kada smo slikali Musafirhanu pridje nam covjek sa fotoaparatom u ruci I rece da je novinar Avaza a da je rodjeni Fojnicanin. Tu se zatekao slucajno jer je bio u pratnji Radoncica koji je imao skup u Fojnici. Kaze da se ova Musafirhana smatra najstarijim stambenim ojekatom u Bosni a sama rijec je imenica arapsko – perzijskog porijekla i označava gostinsku kuću za putnike namjernike. Znaci neka preteca danasnjih hotela. Smarta se da je nastala u 16-om vijeku I da su gosti mogli tu prenociti I jesti samo 3 dana pa je otuda I ona narodna poslovica: "Svakog gosta 3 dana dosta". Obratio nam je paznju na dva prozora ugradjena pod uglom prema ulici sa svake strane objekta kako bi "recepcionar" mogao da vidi kada putnici namjernici dolaze najcesce na konjima.
Polazim da nikada nije kasno pohvaliti!
Aljosa zahvalna sam ti na predivnim prilozima i fotografijama s vaseg ljetosnjeg odmora. Izvrstan izbor mjesta koja ste posjecivali, pogotovo su me se dojmila mjesta u BiH, mnoga nisam poznavala, zadivljuje me bogatstvo prirode i iznimna djela predaka.
Predivno!
Jednako to vrijedi za Jasnin i Izetov opis Fojnice.
Bilo bi lijepo i korisno da tako nastave i drugi blogeri, sve manje je mogucnosti da tu ljepotu i vrijednosti vidimo i upoznamo.
Srdacan pozdrav vama troma i ostalim blogerima.
Natasa
Povratak kući u Sarajevo najviše me obraduje stalna mogućnost korištenja interneta. Zbog bloga, zbog Skajpa i zbog gledanja unučadi kako rastu.
U Šibeniku sam bila pretplaćena na VIP godinama i prije odlaska u septembru 19 09 . 2017 definitivno otkazala korištenje zaključno sa 20. 09. U junu me dočekao račun za 400 i nešto kuna i nekoliko opomena. Kad sam reklamirala i zatražila listing ispalo je da sam 19 .09 potrošila te kune “za prenos podataka”. To je bilo nemoguće.
Ništa nije pomoglo, moralo se platiti.
Ovo ljeto sam uzimala turistički bon 10 GB za 55 kuna. Ali svako malo veće korištenje bilo je vrlo brzo istrošeno.
Znajući kako je i u mojoj firmi BHTelekom bilo grešaka i otimačine para od raje onda sam odlučila da ne dozvolim da mi i drugi to rade.
Ja sam nedavno mislila da smo Co i ja postali “posljednji Mohikanci” na blogu. Ali me obradovalo sve što su sa svojim prilozima i komentarima uradili Jasna i Izet, Aljoša i Minka, Sega, Nataša i Dubravka.
U ovom komentaru prvo ću (prazni mi se baterija), izraziti zadovoljstvo i zahvalnost Jasni za priloge o Fojnicu. “Da sam ja NETKO” ja bih pola BH udžbenika geografije i istorije posvetila samo Franjevačkom samostanu i svemu onome što sam unjemu vidjela, naučila i snimila.
Zbog toga ću sada završiti i poslije punjenja tableta krenuti sa “slike govore više od riječi”.
Pozdrav za Sandra, čitajući o njemu sve bi to isto mogla otprilike napisati i o svom Zlatku. Kao djetetu, sinu i danas odraslom čovjeku koji radi u holandskom ministarstvu.
Pozdrav Saima
Post a Comment
<< Home