Umjesto komentara

Spremamo se sutra malo u Šibenik zbog nekih radova, a posto stalno želim da se javim, sad mi je nekako najzgodnije.

Aljošino opisivanje svih mjesta, te priložene fotografije, je toliko pozitivno i lijepo da je dobro da se javljaju svi koji su, pored silnih patnji neželjenog odlaska iz Banja Luke, doživjeli ove trenutke. To se najviše desilo onima koji su otišli što dalje od ovih današnji “Regionalnih” prostora. Tu nikad nije postojala demokracija o kojoj su pričali i “donijeli nam je na dlanu”. Ovde postoji samo luda etnografija i ko zna koliko će još trajati. Nada je jedina ove nove i mlađe stranke da NEŠTO PROBAJU,

Vi svi koji obilazite naš grad iz velikih daljina ste to zaslužili.

I “ nek crknu dušmani “ kad vas vide. Svojim radom i pameću ste to zaslužili. Sretna sam zbog Coa i Nere, Aljoše i Minke, Saše i Emire, Ešrefe, što sam s nekima bila nekoliko puta a neke vidjela na Aljošinim fotografijama. Svi prikazuju divne djelove Evrope i BiH i divna prijateljska sjećanja i porodične uspomene. Svi ste za prepoznati, niste se puno izmijenili.

E, mi glupi Bosanci i Hercegovci, nismo zaslužili ovakvu zemlju.
Raja se ovdje zeza da se treba baciti atomska bomba pa će doći
Kinezi i prekopiratisve isto

Kad sam išla dva dana do Banjaluke bila sam sa Co-om. Bilo nam je lijepo. Sad ću reci da mi je jedna školska prijateljica rekla “da smo ja i Co opasni na Blogu, jer pišemo čistu istinu". Bilo je u povjerenju ali da zna da naše školske kolege čitaju ali se boje javljati.

Opraštam svima kad vidim šta su uradili Davidu i šta sad rade njegovom ocu  i članovima “Pravde za Davida.”

Možda je ovo doprinijelo da se sad strah malo uvuče i u vladajuće. Ja od proslave mature osjećam veću slobodu, niko me nije zaustavljao. 

Mislim da se i iz Coovih priloga vidi da mu je bilo lijepo i da je imao lijepe susrete sa Banjalučanima.

Sada na TV N1 imaju emisiju DRON N1 ba koja prikazuje cjelo BiH iz zraka uz lijepu muziku. To je nešto nevjerovatno. Tolike ljepote, nije čudo da nas dušmani, nažalost i susjedi i malo dalji, žele poklopiti i napraviti od nas robove. Da samo vode uzmu bili bi bogataši.

Mi smo za Banjaluku išli preko Skender Vakufa i opet se zaustavili u motelu “Kanjon” uz rijeku Ugar. To sam već jednom pisala. Dan predivan, vrijeme ručka, restoran pun bosanskih specijalitet a nigdje žive duše.

Konobar je sjeo sa nama. Pričao je da je ovo skoro pa na pola puta Sarajevo Banjaluka. Ali raja se ne zaustavlja. Nema sa para. Vikendom dodju Dalmatinci. Kako smo prije rata uživali u prirodi i restoranima!

Pozdrav Saima.