Posjeta Pragu - prvi dan

 

Od kako smo se preselili u Istru nisam nešto za putovanja, čak ni ona kraća, naročito dok traje lijepo vrijeme a more je još uvijek za kupanje. Ovog oktobra ipak skoknusmo na par dana do Praga. Ostavismo Pulu okupanu suncem a nekoliko sati kasnije na praškom aerodromu Vaclav Havel dočeka nas kiša. Srećom, za našeg boravka kiše nije bilo ali sunce gotovo nismo ni vidjeli. Za tri dana, dok smo šetali češkim glavnim gradom, pojavilo se samo par puta, sveukupno manje od minute. Iako je cijelo vrijeme bilo oblačno, temperatura je bila prijatna za šetnju tako da nam to nije smetalo. Jedino fotografije nisu onako lijepe kako bi bile da su dani bili sunčani.

Pogled na prašku tvrđavu

Smjestili smo se u hotelu Perla u starom dijelu grada. Pripremajući se za put nisam imao osjećaj koliko vremena će nam trebati da obiđemo sve najpopularnije turističke znamenitosti Praga. Čak smo planirali kupovinu višednevne karte za gradski prijevoz ali nam on uopće nije trebao. Sve glavne znamenitosti i turističke atrakcije smo obišli pješice iako zbog godina to nije bilo baš lako. To sam najviše osjetio penjući se strmom ulicom prema tvrđavi i dvorcu koji dominiraju Pragom. Prvi put u životu sam osjetio da moram zastati, uhvatiti malo zraka. Bio je to za mene novi osjećaj jer mi dnevne šetnje marinom Veruda i igranje stolnog tenisa uglavnom ne predstavljaju problem.

Gužva na Karlovom mostu

Ujutro, nakon ukusnog doručka u hotelu, zaputili smo se u obilazak grada. Prvi dan je bio rezerviran za obilazak Hradčana, dio Praga u kojem je smještena praška, kako kažu, najveća tvrđava na svijetu. Od hotela smo krenuli rutom koju sam još prije polaska isplanirao ali smo se vrlo brzo izgubili promatrajući fasade zgrada koje, svaka za sebe, privlače pažnju pa čovjek vrlo lako izgubi orijentaciju. Planirali smo da od hotela dođemo do Karlove ulice koja vodi direktno do Karlovog mosta, a da nakon toga nastavimo ulicama koje uzbrdo vode do glavnog ulaza u stari grad na brdu. Kada smo shvatili da ne znamo gdje smo, morali smo se poslužiti novim tehnologijama. Uz pomoć Google Maps smo se dokopali Karlovog mosta koji je bio prepun turista. Bili su tu i mnogobrojni navijači Hrvatske koja je to veče imala okršaj s nogometnom reprezentacijom Češke u borbi za odlazak na svjetsko prvenstvo 2026. Bio sam iznenađen velikim brojem organiziranih grupa koje su uz pomoć vodiča obilazile grad, posebno  onih iz Dalekog istoka.

Glavni ulaz

Do glavnog ulaza u tvrđavu smo stigli pred podne, upravo u vrijeme kada se smjenjivala počasna straža, što je privuklo pažnju velikog broja turista. Mi smo se uputili strmom ulicom uz zidine tvrđave kako bi u tvrđavu ušli s druge strane. Trebalo nam je dosta vremena da pronađemo pravi put pa smo do ulaza stigli poprilično umorni. A čekalo nas je još dosta hodanja.

Zlatna ulica

Za razgledavanje pojedinih atrakcija smještenih unutar zidina tvrđave se moraju kupiti ulaznice. Prva koju smo obišli je bila uska ulica (Zlatna) u kojoj su u početku živjeli stražari i razni majstori a kasnije i običan svijet. Gužva je u pojedinim trenucima bila tolika da smo ubrzo izgubili želju da razgledamo unutrašnjosti malih kućica, čije su fasada obojene u različite boje, i jedva smo našli izlaz.

Katedrala svetog Vida

Razgledali smo baziliku svetog Đorđa a onda nas je gotička katedrala svetog Vida oborila s nogu. Toliko detalja, umjetnina, ljepote, raskoši, te njena zastrašujuća visina tjera čovjeka na razmišljanje. Ko je mogao projektirati jedan ovakav objekt, koliko je vremena i novca trebalo da se nešto ovako napravi i u koje svrhe. Na jednoj strani bijeda običnog puka a na drugoj ogromno bogatstvo posvećeno nekome za koga još niko nije dokazao da postoji. Nikada mi neće biti jasno zašto je to tako. Slična je situacija i danas kada na jednoj strani imamo pojedince nezamislivo bogate a na drugoj veliki broj onih koji umiru u bijedi i od bolesti koje se odavno liječe, nemajući za osnovne životne potrepštine.

Unutrašnjost katedrale

Nakon izlaska iz katedrale i razgledavanja velikog trga, umorni od hodanja, odlučili smo da potražimo kafić i malo se odmorimo. Izašli smo iz tvrđave i uputili se ponovo uz brdo nadajući se da ćemo u malom naselju, čiji obilazak nam je preporučila naša prijateljica Katja koja živi u Pragu ali većinu vremena provodi u Pješčanoj uvali, naći gdje ćemo u miru popiti naša makijata. I bi tako. Mali kafić, s nekoliko stolova ispred, je bio prazan, što nam je odgovaralo. Nadali smo se da je kava dobra, i bili u pravu pa je Nera naručila još jednu. Dok smo polako ispijali naša makijata, stiglo je još ljubitelja kave pa se mala terasa gotovo popunila. Izgleda da smo mi bili ti koji su privukli ostale goste jer prije nas niko nije obraćao pažnju na nju.

Kako smo u planu imali obilazak još nekih interesantnih dijelova grada odlučili smo da se zaputimo nazad ka centru grada, propuštajući da obiđemo još jedan dio tvrđave za koji smo imali ulaznicu. Tek po povratku u Istru sam shvatio da nismo obišli vrtove tvrđave i vidikovac iz kojeg se pruža prekrasan pogled na stari dio Praga. Tako to obično biva kada se čovjek nađe u nepoznatom okruženju. Obično je potrebno par dana da se čovjek snađe a tada je već vrijeme da se ide kući.

Lijepi park prema "našem" kafiću

Silazeći istom ulicom kojom smo se penjali prema tvrđavi otkrivali smo mnoge detalje i zanimljivosti koje nismo primijetili dok smo se penjali. Svaka zgrada je priča za sebe i čovjeku bi trebali dani ako bi htio da ih pažljivije pogleda a za to se za par dana posjete nema vremena.

Bilo je već rano poslijepodne kada smo stigli u podnožje brda gdje su nas čekala još neka zanimljiva mjesta koje smo planirali posjetiti.