Mural

Novosti iz Banja Luke obično tražim na stranicama Nezavisnih novina, byke i Oslobođenja. Nije da me to nešto posebno zanima ali ipak nastojim da steknem nekakvu sliku šta se u mom rodnom gradu dešava.

Par dana ranije za oko mi zape vijest o muralu Ratku Mladiću, i to gdje: na zidu objekta u koji svakodnevno navraćaju oni koji jedva preživljavaju pa im je javna kuhinja mjesto gdje redovito dolaze da se prehrane jer nemaju od čega živjeti. A tamo im se sa zida smješka voljeni general, kako bi ih podsjetio zašto su tu. Vijest, istina, nisam našao na portalu Nezavisnih jer za njih ona vjerojatno nije vrijedna objavljivanja.

Na osnovu onoga što sam pročitao na Internetu mural je nacrtan preko noći a ako je suditi po onome što sam vidio, „umjetnik“ je morao potrošiti nekoliko sati da završi svoje „umjetničko djelo“. Policija, naravno, nije primijetila ništa neobično, kao ni one noći kada su 1993. srušene Ferhadija i Arnaudija.

Kako su po nekim izvještajima iz 93. džamije srušili muslimani kako bi za to okrivili Srbe, bit će da je to slučaj i sada. Jer, muslimani iz Sarajeva, a i cijela Evropa koriste sva sredstva da ukinu manji blentitet, posao koji su započeli presudom „voljenom vođi“ iz Bakinaca koji je sam protiv sebe podnio prijavu sudu, priznao osudu otkupljujući zatvorsku kaznu pa sada optužuje sve redom i traži da se manji entitet izjasni da li je za to da mu odluke donosi neki stranac ili on, njihov „voljeni i jednini“ vođa. „Jasno je“ da su rezultati referenduma neizvjesni i da ćemo svi s nestrpljenjem očekivati šta je narod u manjem blentitetu iz kojeg je protjerana većina nesrba (kao i oni koji nisu „pravi“ Srbi) odlučio.

Ako narod kojim slučajem odbije da im stranac donosi zakone, slijedi novi referendum o nezavisnosti, dosada najavljivan bar jedno dvadeset puta. Ovaj put će ga biti jer je to jedini način da „voljeni vođa“, odnosno diplomirani mesar iz Bakinaca, ostane na vlasti.

U sveukupnu sliku stanja u gradu se odlično uklapa i mlađahni gradonačelnik koji je, na upit novinarke da li će mural biti uklonjen, ljutito odgovorio da neće, kao da se na nešto opržio. Jer, ne uklanja se mural nekome ko ima tolike zasluge za etničko čišćenje manjeg blentiteta tek tako. A ako bi kojim slučajem bar za trenutak pomislio da bi to trebalo učiniti, jasno mu je da bi time izgubio najveći broj svojih glasača, a njegove ambicije nisu baš male. Jer, ako “voljeni vođa” ipak moradne odstupiti, a čini se da hoće, Draško je tu da ga zamijeni.

Zalosno mi je, s distance, gledati na šta je moj rodni grad spao. Ali, šta je, tu je. Bolest ga je zahvatila još krajem devedesetih a lijek ili vakcina protiv nje još nisu pronađeni. A siguran sam da ozdravljenje neću dočekati.