Majstor od roštilja

 

Nedavno sam pisao o Domazetima, našim komšijama Banjalučanima koje smo upoznali nakon kupovine apartmana u blizini zgrade gdje živimo ali oni nisu jedini iz našeg grada s kojima nas je sudbina povezala. Prve komšije u stanu gdje živimo je još jedna familija iz Banja Luke. U stanu do našeg ljeta provode Kose, Jasna i Enver, pa se tako u našoj novoj sredini često družimo s našim sugrađanima iako smo daleko od Banja Luke.

Kose su stan do nas kupile prije par godina i sada svakog ljeta dolaze iz Švicarske u koju ih je odvela Enverova karijera jednog od najboljih rukometnih krila Jugoslavije. Tako lijepu ali poprilično hladnu Švicarsku Kose ljeti zamijene lijepom ali toplom Istrom. Kombinacija odlična, bolju nisu mogli izabrati.

Već smo se navikli da nas Kose po svakom dolasku obraduju poznatim švicarskim čokoladama a obavezno budemo pozvani i na roštilj uz koji nas počaste najboljim vinima.

Tako je bilo i prije par dana kada je Enver raspalio roštilj u malom vrtu njihovog apartmana a ja iskoristio priliku da ga uhvatim „okom“ moga iPhona. Roštilj je bio odličan, kako i priliči pravom majstoru. Ostali smo pričajući do kasno u noć ali je sreća da nam do kreveta nije daleko. Da smo mlađi, mogli bi samo preskočiti preko ograde ali smo se ipak odlučili da se „kući vratimo“ kako to dolikuje ozbiljnim osobama.