Cirkus

Preuzeto iz Nezavisnih novina

U neka davna vremena dok sam bio dječarac u grad bi znao navratiti cirkus. Nije to bilo baš često pa je dolazak cirkusa u grad privlačio običan svijet, posebno ako je bilo nešto zanimljivo za vidjeti.

Sjećam se jednog, neke davne godine, koji je svoje šatre razapeo na igralištu kod zgrade Partizana koji se sada zove Sokolski dom. Cirkus je bio talijanski, ne baš prevelik ali se tu moglo naći za svakog po nešto. Sjećam se da sam nešto malo novca potrošio na nabacivanje krugova na boce raznog pića (ko nabije, taj dobije), a najviše na vozanju električnim autićem, uživajući pri svakom sudaru s nekim od drugih „vozača“, posebno ako bi ga sudar izbacio iz sjedala.

Slično je bilo i jedne druge godine kada se cirkus smjestio ispod tvrđave Kastel. Tog dana mi je društvo pravio dječačić iz komšiluka jer su me njegovi roditelji zamolili da ga povedem kako bi se sa mnom provozao u električnom autiću jer on nogama nije mogao doseći do pedale za gas. A netko je uz to morao i da pazi da ne bi kojim slučajem ispao iz auta jer je glavna fora vožnje bili da se napravi sudar, i to tako da se drugi vozač iznenadi i po mogućnosti izbaci iz sjedala. Roditelji dječačića su bili imućniji pa sam se s novcem koji su mi dali za vožnju dobro navozao i izsudarao a sve na veliku radost mog malog komšije.

Na Kastelu sam se jednom vozio i na ringišpilu, onom sa sjedalima zakačenim na lance, koja bi se, kada bi ringišpil postigao punu brzinu, vrtili visoko iznad zemlje. Mnogi su uživali u ovim vožnjama a meni je ova jedna bila dovoljna za sva vremena. Nakon završetka vožnje sam jedno vrijeme glavinjao, pokušavajući da povratim ravnotežu jer mi se zbog vožnje sve vrtjelo u glavi. Bilo je to moje jedino iskustvo vožnje ringišpilom i nikada više nisam ni pomislio da to ponovo učinim.

U Banja Luku su cirkusi dolazili i kasnije a tako je i u ovo poratno doba kada se cirkusija gotovo svakodnevno, na radost ondašnjeg pučanstva. I sam sam jednom bio u prilici da osjetim tu atmosferu, ni kriv ni dužan.

Sjećam se kada sam se jedne godine, pri posjeti rodnom gradu, našao u blizini zgrade nekadašnje SDK (Službe društvenog knjigovodstva, koja je uz dosta novca renovirana i pretvorena u palatu predsjednika manjeg blentiteta), ugledao par uniformiranih osoba kako niz stepenice prostiru crveni tepih. Bila je to cirkuska predstava za ondašnji narod a sve u režiji onih na vlasti kako bi pokazali običnom puku koliko su važni. Istina je da nisam primijetio da je bilo puno publike ali eto program se odvijao svojim tokom bez obzira na tu činjenicu.

Cirkus je u gradu za vrijeme svakog zasjedanja narodne skupštine manjeg blentiteta. Njima ni vrhunske engleske komedije koje smo nekada gutali nisu ravne. A posebno je zabavno kada se za govornicom nađe diplomirani mesar iz Bakinaca (na jednoj od sjednica čak saznah da je pao u prvom razredu Poljoprivredne škole a kasnije, valjda na osnovu dobro utvrđenog gradiva čak završio fakultet političkih nauka). Iz njegovih nastupa se na prvi pogled primjećuje da na fakultetu nije traćio vrijeme i da je gradivo odlično savladao.

Ima tu i drugih cirkusanata pa je zabava za narod potpuna. Moram priznati da sam čak postao ovisan od ove vrste cirkusa pa jedva čekam da se najavi neka nova sjednica. A njih, hvala Bogu, ne fali jer cirkusanti, na čelu s onim glavnim, stalno pronalaze neke nove razloge da narod razvesele.

Preuzeto iz Nezavisnih ovina

Vidim da je u grad cirkus stigao i danas. U banjalučkom naselju Česmi se održava „Krajiška Guča i kotlićijada“. Glavni organizator još jedan od poznatih cirkusanata, Vlado Đajić, predsjednik gradskog odbora SNSD-a. Na osnovu video klipova s prošlogodišnje kotlićijade koje sam imao prilike vidjeti, cirkuska atmosfera je potpuna, naročito kada se tu nađe pokoja „umjetnica“ dovedena iz bratske Srbije.

A ni sutra neće proći bez cirkuske predstave. Glavni organizator isti. Valjda mu je to glavni  posao jer više ga je na raznoraznim cirkuskim predstavama nego na Paprikovcu gdje mu je radno mjesto. Glavni organizator poziva narod da se sutra u 15 sati okupi ispred one iste palate koju sam spomenuo ranije, povodom dana srpskog jedinstva, i još koječega, a glavni događaj će biti isticanje zastave dužine čitavih 120 metara.

Bit će to zaista vrhunac (cirkuske) predstave koje vlasti organiziraju za svoj narod. A narod se na takve predstave pali, ili možda glavinja, kao što sam ja glavinjao poslije vožnje ringišpilom neke davne godine prošlog stoljeća, 

P.S. - evo malo atmosfere sa današnjeg druženja za one koji nisu imali priliku da lično prisustvuju.