Kad tamo u basci...

Utorak popodne, nakon rucka i setnje s Reksom (jos ga niste imali priliku upoznati), obavezna kavica. Vrijeme se konacno proljepsalo, sunce polako zalazi na zapad i zrake se probijaju kroz prolistale grane i rascvjetano zbunje.

Uhvatih Neru u trenutku sipanja kave u fildjan pa, iako nema neke velike slicnosti, sjetih se Santiceve Emine i stiha: "Kad tamo u basci u hladu jasmina...".

Jasmin je u punom cvatu i moradoh zabiljeziti ovaj trenutak. Iako je basca u Pensilvaniji, kolijevci Amerike, mnogo je toga sto je ovdje vezano za Bosnu. Jasmin, jorgovan, pa cak i ruza od koje se pravi sok, napitak koji me nezaboravno podjeca na Bosnu.

Znam da bi Mario ovaj ambijent ( zalazak sunca, jasmin, samo ispijanje kave...) mnogo bolje opisao (bila bi to poezija), ali ja nisam imao izbora. Htio sam nesto da napisem a Mario nije u blizini!