SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Sunday, May 28, 2006

Posljednja zelja

Nedavno sam primio jedan, za mene licno, poseban email, koji me je jos vise ucvrstio u uvjerenju da ovaj blog ima svoje mjesto na ovim globalnim prostorima. Javio mi se jedan bivsi Banjalucanim koji, kao i mnogi drugi, sada svoje dane provodi daleko od rodnog grada.

Slucajno sam pronasao Vasu adresu u cafekajak-u i moram priznati da Vam je stranica jako zanimljiva i raznovrsna. Zovem se Tomislav Matkovic (mene sigurno ne poznajete), ali mozda Vam moje prezime govori nesto. Moj pokojni otac, vet. dr. Franjo Matkovic (B.Luka 1932 / Zagreb2004 ) je bio veterinar u Banjaluci 40 godina i vrlo je poznat starim Banjalucanima.

Moj pokojni otac je na samrti izmedju ostalog izrazio zelju da, ako budem u prilici, pozdravim sve drage prijatelje, znance, drage mu Banjalucane, s kojima je proveo skoro sve godine svog zivota, i zazelim im mir i blagostanje i jedno veliko HVALA.

Procitao sam Vasu cijelokupnu stranicu, sve mjesece i skoro sve dane Vaseg obavjestavanja, iz cega sam zakljucio da ste jedan jako angaziran, nepristran i posten covjek, zato Vas molim da ako mozete objavite ukratko ovu recenicu zahvale.

On je radio u Veterinarsko-stocarskom centru (Centru za vjestacko osjemenjavanje) i to zadnjih 20 godina do 1995 kada je pod prisilom morao napustiti radno mjesto. Kao mlad veterinar radio je u veterinarskoj stanici Laktasi a zatim u Banjaluci. Kroz te sve godine radio je i na Poljoprivrednoj skoli kao nastavnik veterinarskog obrazovanja.

U teske dane, oboljevsi od raka je uvijek govorio: " Ja sam sretan da sam zivot proveo u Banjaluci medju svojim Banjalucanima u svom rodnom gradu ali evo nazalost umrijet cu u tudjini." Bio je do zadnjeg trenutka priseban te je meni i mom bratu diktirao, kome sve da zahvalimo, koga sve poimenice da pozdravimo. Bio je to zaista veliki covijek,veliki strucnjak, veliki otac.

S postovanjem T.Matkovic

2 Comments:

Anonymous Sejo said...

Odmah sam prepoznao dragog mi covjeka na slici i zao mi je da vise nije ziv.Moj otac, Fikret Bahtijarevic, takodje veterinar, primio je ,kao direktor Veterinarske stanice u Budzaku, mladog kolegu u sluzbu i smatrali smo ga uvijek dobrim i odanim prijateljem.Inace,dok smo u mom ranom djetinjstvu stanovali u "Ciganluku" / ulica Save Kovacevica/ bili smo skoro komsije.Tada se Veterinarska ambulanta nalazila u nasem dvoristu .I moj otac je na isti nacin morao napustiti B.Luku i takodje je umro u Zagrebu 6 godina ranije.Mnogo pozdrava porodici Matkovic od Bahtijarevica

Monday, 29 May, 2006  
Blogger Mirjana said...

Moja porodica Đarmati je bila vezana sa nazalost obadva pokojna veterinara. Moja sestra Ljerka je bila dugogodisnji saradnik sa vet. Franjom Matkovicem u Veterinarsko-stacarskom centru u B.Luci. Moja pokojna majka prof.Zdenka Đarmati je bila prijatelj sa vet. Fikretom Bahtijarevicem. Sejo nadam se da ces mi pozdraviti mog btarta Tomu na teniskom terenu i B.Luci. Puno pozdrava porodici Matkovic od porodice Đarmati

Thursday, 01 June, 2006  

Post a Comment

<< Home