Posljednja zelja

Nedavno sam primio jedan, za mene licno, poseban email, koji me je jos vise ucvrstio u uvjerenju da ovaj blog ima svoje mjesto na ovim globalnim prostorima. Javio mi se jedan bivsi Banjalucanim koji, kao i mnogi drugi, sada svoje dane provodi daleko od rodnog grada.

Slucajno sam pronasao Vasu adresu u cafekajak-u i moram priznati da Vam je stranica jako zanimljiva i raznovrsna. Zovem se Tomislav Matkovic (mene sigurno ne poznajete), ali mozda Vam moje prezime govori nesto. Moj pokojni otac, vet. dr. Franjo Matkovic (B.Luka 1932 / Zagreb2004 ) je bio veterinar u Banjaluci 40 godina i vrlo je poznat starim Banjalucanima.

Moj pokojni otac je na samrti izmedju ostalog izrazio zelju da, ako budem u prilici, pozdravim sve drage prijatelje, znance, drage mu Banjalucane, s kojima je proveo skoro sve godine svog zivota, i zazelim im mir i blagostanje i jedno veliko HVALA.

Procitao sam Vasu cijelokupnu stranicu, sve mjesece i skoro sve dane Vaseg obavjestavanja, iz cega sam zakljucio da ste jedan jako angaziran, nepristran i posten covjek, zato Vas molim da ako mozete objavite ukratko ovu recenicu zahvale.

On je radio u Veterinarsko-stocarskom centru (Centru za vjestacko osjemenjavanje) i to zadnjih 20 godina do 1995 kada je pod prisilom morao napustiti radno mjesto. Kao mlad veterinar radio je u veterinarskoj stanici Laktasi a zatim u Banjaluci. Kroz te sve godine radio je i na Poljoprivrednoj skoli kao nastavnik veterinarskog obrazovanja.

U teske dane, oboljevsi od raka je uvijek govorio: " Ja sam sretan da sam zivot proveo u Banjaluci medju svojim Banjalucanima u svom rodnom gradu ali evo nazalost umrijet cu u tudjini." Bio je do zadnjeg trenutka priseban te je meni i mom bratu diktirao, kome sve da zahvalimo, koga sve poimenice da pozdravimo. Bio je to zaista veliki covijek,veliki strucnjak, veliki otac.

S postovanjem T.Matkovic