SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Friday, June 30, 2006

Kod Izete i Senada

Od 200-tinjak slika koje sam dobio od Tufeta, pripremio sam vise priloga. Jedan je upravo pred vama a Izeta sam zamolio da napise tekst:

Na Co-ov zahtjev dajem svoj mali komentar uz ovaj prilog i slike koje su napravljene u krugu familije moje sestre Izete koja sa muzem Senadom i kcerkom Hanom zivi u Norveskoj u jednom malom mjestu zvanom Tananger od davne 1995.g.

Ovo je bio moj treci posjet Norveskoj koju sam zamisljao kao zemlju sa surovom klimom i geografijom. Naravno da to nije tako, svaki put sam sve vise upoznavao ljepote te zamlje, zahvaljujuci nasim dragim domacinima.

Vidjeli smo mnogo toga, od pjeskovitih plaza, nebrojenih jezera do fjordova i planinskih vrhova. Nakon svih ovih "teskih" posjeta vracali bi se kuci na specijalitete moje sestre. Kako je njen muz Senad pasionirani ribar jos iz BL dana to smo morali degustirati raznovrsne ribe. Za Senada mala anegdota: kada je napustao Banjaluku, glavna stvar mu je bila da prebaci na sigurno ribarski pribor tako da on i danas ima nesto od svoje stare opreme.

Kazem da je Tananger malo mjesto, ali u brzom razvoju, zahvaljujuci naftnim kompanijama, najvise americkim, koje vade naftu iz okeana. Zahvaljujuci tome i mnogi nasi Bosanci rade sto bas nije slucaj za druga mjesta u Norveskoj, pogotovo Svedskoj. Moja Izeta radi kao savjetnik u njihovom penzionom osiguranju. Imali smo prilike da posjetimo to mjesto u upoznamo se sa njenim kolegame.Reklo bi se veoma ugodno mjesto za rad bez ove nase poznate americke frke.

Inace, moj osjecaj je da se tamo puno mirnije i sporije zivi. Mozda nisam u pravu pa bih volio cuti komentare domacih na tu temu.

Pozdrav svim blogerima u Norveskoj i Svedskoj kao i drugim zemljama svijeta.

Vise slika mozete vidjeti na ovoj stranici.

4 Comments:

Anonymous Kera said...

Pozdrav za Komljenovice,
Co, molim te ako mozes da od Tufe dobijes e-mail ili telefon od Izete i Senada; nas dvojica smo zajedno radili u tvornici obuce i kratko sam vrijeme bio i njegov sef;divan covjek; a i Izetu poznam dosta dobro. Dugo nisam znao nista o njima. Unaprijed zahvalan.
P.S.
Halo, Cadjo, evo i Wimbledon podje a mi ne odigrasmo nas mec; nije valjda da se plasis, nisam ja dobar kao Srdjo, ne brini!
Pozdrav svim blogerima.
Kera!

Friday, 30 June, 2006  
Blogger co said...

Kera, Izet prati blog a nadam se i Izeta i Senad, pa ce ti se neko od njih vec javiti.

Sto se tice Cadje, ovih dana je zauzet, sutra ih ocekujem ovdje u Pittsburgh-u pa cemo se javiti zajednickim prilogom. I Izet ce uzeti aktivno ucesce. Bit ce to prvi 'viseautorski' prilog! Morat cemo to dobro zaliti.

Friday, 30 June, 2006  
Blogger Mirjana said...

Pozdrav Izetu i Jasni.
Odusevile su me slike iz Norveske. Od svega me je odusevila Izeta. Proslo je kakvih dvadesetak godina od nasih zajednickih dana iz Partizana, a ona se nista nije promjenila. Nadam se da ce ovaj moj komentar stici do Izete. Iz "dezele" tebe i Jasnu pozdravlja
Mirjana

Friday, 30 June, 2006  
Anonymous Jasna T. said...

Kako danas neuobicajeno imam malo vise vremena na poslu to zelim da napisem par rijeci o mojoj zaovi Izeti tj. Seki kako je mi svi u familiji oduvijek zovemo. Ja sam prilog o njoj napisala dosta davno samo isti iz nekih razloga nije stigao na adersu autora ovog bloga. Sigurna sam da sam ja tu nesto zabrljala, ali evo to cinim sada ponovo, jer kako kaze Co ovdje nista ne zastarjeva.
Sjecam se te posjete familiji u Norveskoj. Seka nakuhala, dolaze brat, snaha I braticna iz Amerike, a kuca sredjena ko pista, nigdje ni trunke prasine, sve mirom mirise. Suze radosnice na aerodromu. Seka napravila 12 vrsta kolaca. Da, dobro ste procitali 12. Napravila jelovnik I svaki dan nesto drugo, a sve bolje od boljeg. U tim danuma smo jednostavno zaboravili na svoj kolesterol, to smo ostavili za kasnije kad se vratimo u Ameriku. Ona je inace poznata kao izvrsa kuharica I u Norveskim krugovima, pa kad joj dodju Norvezani u goste, a ona ih cesto zove, jer uvijek je bila izuzetno drustvena I komunikativna, onda Norvezani samo sto prste ne pojedu. To ja za njih svaki put pravi praznik. Kaze da vole dobro pojest, a kako I nebih, sve domace, a tek popit da I ne spominjes.
Tih smo dana uistinu bili sretni jer su to bili rijetki trenuci da mozemo svi biti skupa. Moja Aida se otkacila, te kako ima smisla da oponasa druge, taj je put na dnevnom redu bio tetak Senad. Svi smo se slatko smijali.
Seka I Senad su se trudili da nam pokazu prirodne ljepote Norveske, fjordove, norveske plaze I druge ljepote. Znimljivo je da kad sam se vratila u Ameriku objasnjavajuci mojim amerima da sam posjetila jedan od najpoznatijih norveskih fjordova da me nitko od njih nije razumio, a medju tom grupom je bilo I dosta obrazovane raje. Trazili su da im spelujem rijec fjord.
Seka je inace jedna od rijetkih Bosanki (pri tom ne mislim na mladji narastaj koji su ucili skole u zemljama koje su nas prihvatile) koja u Norveskoj radi u pravnoj struci to jest odlucuje kad ce koji Norvezanin da ostvari pravo na penziju. Ona donosi odluke u prvom stepenu I pri tom ima najveci broj potvrdjenih odluka kod drugostepenog organa. Kad su prelazili na elektroniku to jest koristenje odredjenih sofwera u toj oblasti bila je najbolja I najbrza u savladavanju nove tehnike, sto Norvezanima nije bas bilo jasno.
I dalje je vrlo aktivna u rekreaciji kao nekad, skija, pliva, a kad ode u “stari kraj” onda se sretne sa starom rajom I zalome do jutarnjih sati. Tako je bilo I za njene nedavne posjete Banja Luci kada je I Snjeza stigla iz Beograda te su se druzile. Inace ni prljavi rat nije uspio da pomuti neka dugogodisnja drugarstva, mada je I to imao za cilj.
Eto neki su trebali da nestanu, a oni se uspeli do samih visina.

Tuesday, 20 February, 2007  

Post a Comment

<< Home