Muris i Bego

Iako je proslo vec vise od sest mjeseci od ‘rodjenja’ ovog bloga, jos uvijek susrecemo nova lica Banjalucana (i tako ce vjerojatno biti jos jako dugo). Danas su to Muris Secerbegovic i Bego Karabas, nasi domacini iz St. Louis-a.

Muris nam je bio ‘na usluzi’ cijelo vrijeme naseg boravka: vozao nas je gdje je bilo potrebno, isao na aerodrom po Davora, stizao s jednog dijela grada na drugi. Uz sve to je stizao na posao na vrijeme i nije se bunio sto mora poraniti da bi nas prebacio na odrediste. Koristim ovu priliku da mu se zahvalim za sav ulozeni trud uz nadu da cemo biti u prilici da mu se jednog dana na isti nacin oduzimo.

Bego (nekad radio u bolnici) je i ovdje u Americi nastavio sa svojim starim hobijem: svakog vikenda bi rano ujutro, dok bi vecina jos spavala, isao u ribolov. Ovaj hobi upraznjava dosta nasih sugradjana na rijekama i morima (okeanima) sirom svijeta. Ja bih to kratko prokomentarisao: “Nista nas ne moze iznenaditi”.