Šera

Jucer sam se ponovo nasao u situaciji da ovaj nas blog koristim da objavim vijest da je opet netko od nasih prijatelja otisao s ovog svijeta prije nego sto se to moglo ocekivati. Ovaj put je to moj dobri kolega jos iz srednjoskolskih dana, Muhamed Šeranic, za vecinu poznatiji kao Šera.

Jos negdje pocetkom proljeca od Srdje sam dobio vijest da Šera ima zdravstvenih problema: prezivio je infarkt a da toga nije bio ni svjestan. Srdjo mi je poslao i email tako da sam sa Šerom uspio uspostaviti kontak nakon mnogo godina.

Iz Šerinog javljanja sam mogao zakljuciti da mu je zdravlje naruseno ali nisam mogao ni pomisliti da ce se nesto ovako desiti. Pisao mi je kako je uz teske napore uspio prezivjeti ove gadne godine: iako je bio tesko bolestan, nastavio je raditi jer mu je supruga Sabina izgubila posao. Sabina je radila u Rudi Cajavecu, RO Profesionalna Elektronika i dok su mnogi kao ona ostali bez posla i jedva sastavljali kraj s krajem, nekolicina bivsih 'kolega' se obogatila (nadam se da cu biti u prilici da nesto o tome napisem).

Pisao mi je Šera i o sinovima, problemima sa zaposlenjem, opustosenoj porodicnoj kuci, ali i o operaciji vena koja ga je ocekivala. Kako iz Srdjinog email-a vidim, upravo je ova operacija bila kobna, iako je obavljena na jednoj od najboljih medicinskih ustanova: VMA u Beogradu.

Šere se sjecam kao jedne veoma stalozene osobe, koja je bila omiljena medju svima. U nasem razredu u Tehnickoj skoli imali smo raznoraznih individua, razlicitih temperamenata i pristupa zivotu. Bilo je onih koji su po prirodi bili zabavljaci, bilo je hvalisavaca, prgavih, grebatora, umjetnika, povucenih, prefriganih, cak i 'glumaca' o kojima sam prije govorio. Šera je bio uvijek stalozen, miran po prirodi a u isto vrijeme uvijek spreman za zezu. Takvog cu ga se uvijek sjecati a takav je i na ovoj fotografiji, snimljenoj za vrijeme proslave jedne od nasih godisnjica mature.

Jos jednom koristim priliku da izrazim moje duboko saucesce njegovoj supruzi Sabini, njihovim sinovima i ostaloj familiji Šeranic.