Osam mjeseci - mi u Minneapolis-u

Prilog od naseg kolege Cadje:

Cika Coe,

Prvo da te pozdravim i kazem, Coe, samo bez razocarenja. Ja nemam dovoljno jakih i krupnih rijeci da pohvalim ovaj tvoj projekat onako kako bih ja to zelio. Zato cu jednostavno, svaka ti cast. Sa druge strane vec duze vremena sam se pitao, dokle ce Co izdrzati. Jednostavno, to je tako i to je stvarnost. Ti si u pravu ako si malo povrijedjen, a i mi raja smo u pravu jer smo navikli da ce biti nekako i da ce nako to odraditi, ma skupice se tih priloga nekako,...

Umjesto teoretisanja prelazim na prakticnu stvar. Saljem ti prilog iz Minneapolis-a gdje se skrasio moj radni kolega i dugogodisnji prijatelj, veteran from Cajavec, Vlado Kecmen sa svojom suprugom Zinaidom, sinom Fedjom i kcerkom Dunjom. U komsiluku su i Zinkini roditelji, Biba i Ferid Halilovic. Sve izgleda vise nego dobro, svi zdravi, seniori uzivaju penzionerske blagodati i povlastice, srednja generacija radi, Fedja frisko zavrsio Bio-medicinski inzenjering i radi (planira uciti dalje - dodirnuti zvijezde), te na kraju Dunja vrlo energicno ulazi u trecu godinu Hemijskog inzenjeringa.

U prilogu je fotografija sa Kecom i Cadjom ispred Kecine kuce.

Svako dobro,
Cadjo.