Cestitka za Sanjin rodjendan

Evo po starom obicaju saljem najbolje zelje za jos jedan rodjendan. Danas je punih 22 godine kako je na svijet stigla Sanja: godine tako brzo lete da se covjek mora zamisliti sta ce biti sutra.

Sanja je danas na jugu Amerike i danas nece biti mamine rodjendanske torte. Zivot se promijenio, sve se odvija drugacije nego u nase doba i to moramo prihvatiti.

Sjecam se mnogih dogadjaja vezanu za Sanju i o tome bi mogao napisati citav roman. Jos od malih nogu je uvijek kasnila, a takva je i danas. Medjutim, za sve je uvijek imala objasnjenje i nikad se covjek nije mogao na nju naljutiti. Sjecam se kada je jednog dana, jos dok smo zivjeli na Stracevici, po obicaju kasnila na rucak. Mama ju je konacno otisla traziti i na kraju, kada su zivci bili pri kraju, Sanja se pojavila na kucnim vratima s buketom svjeze ubranog poljskog cvijeca. Razlog njenom kasnjenju je bilo to cvijece koje je ona htijela donijeti mami, i svi kontraargumenti su pali u vodu.

Sjecam se jos jedne interesantne dogodovstine. Jos kao veoma mala, Sanju je zanimala 'politika'. Devedesetih, u ona doba previranja kada se nije znalo kojim ce putem bivsa Juga krenuti, Ante Markovic je bio poznata i (bar sam ja tako mislio) popularna licnost. Onako skroman, s karakteristicnim osmijehom, ulivao je nekakvo povjerenja i nadu da nas ceka svijetla buducnost. Vrlo cesto je bio gost malih ekrana i Sanja je, ne znam zasto, znala reci: eno ga, moj Ante Markovic. Bilo je to neobicno da djevojcica od 5-6 godina stekne takvo misljenje o jednoj javnoj licnosti. Uvijek sam se pitao sta je bio povod da je ona, od toliko politicara u to doba, zapazila i zavoljela bas njega.

Kada su promjene stigle u Bosnu i kada su partije pocele nicati kao gljive poslije kise, prijatelji i poznanici su poceli da se odusevljavaju novim idolima. Nije to bio onaj jedan, kojeg su prije svi 'voljeli'. Sada su se pojavili drugi koji su postali srcu drazi i koji su nudili svoje vizije svijetle buducnosti. Sjecam se kada se Sanja, jedno vece kada se vratila od svoje dobre prijateljice iz susjednog ulaza, s vrata obratila rijecima: mama, mozes zamisliti Ante Markovic nije njihov. Njihov je neki drugi, neki Karadzic.

Tih dana nam to nije izgledalo tako strasno, osim sto smo bili razocarani da bivsi partijasi sada imaju novog vodju. Kasnije ce se pokazati kuda je to vodilo. Sanja se vjerojatno ne sjeca svega ovog sto sam ispricao ali je Banjaluka vise ne privlaci: tamo nema niti jedne prijateljice koja bi bila razlog da ponekad ode u posjetu.

Izgleda da Sanja nije nadarena za politiku jer je i ovdje u Americi odabrala gubitnika.

Danas Sanja slavi svoj rodjendan daleko od rodnog grada, s nekim novim prijateljicama, koje se malo razumiju u politiku i politicare. Mozda je tako bolje, a meni jedino preostaje da joj i na ovaj nacin zazelim sve najbolje u zivotu i da u buducnosti bar jednom odabere pobjednicku stranu.