Nada iz Beograda
Emira me iznenadi prilogom o Nadi Gosovic, nasoj kolegici iz Rudi Cajaveca, koju licno nisam poznavao ali smo je svi znali kao osobu koja je svoj posao obavljala profesionalno, za razliku od nekih 'velikih strucnjaka' koji su po politickoj liniji drmali fabrikom. Evo Emirinog komentara:
Prije nesto vise od mjesec dana sam dobila pismo od Natase u kojem mi je pisala da je posjetila Nadu u Beogradu. Zahvaljujuci Natasinom javljanju imam i foto uz prilog.
Nada je dosla u Cajavec zahvaljujuci programu ‘Mikroelektronika’ ili kako se vec zvao. Bila je vrstan strucnjak i jos bolji covjek. Uvijek spremna da pomogne i uvijek u borbi sa cajaveckim ‘divovima’ koji nisu shvatali njen profesionalizam i kod kojih je cesto bilo ‘lako cemo’, a pogotovo je imala problema sa nasim cuvenim partijasima, dokazujuci im da je posao-posao, a partija-partija, tj. da to dvoje ne treba mijesati.
Vise se ne sjecam koje se godine vratila u Beograd ali je i dalje radila za Rudi Cajavecu.
Iako nije shvatala o cemu se zapravo u Bosni radi, dok god je bilo mogucnosti, zvala je telefonom, pitala kako smo, trazila nacine da pomogne. Prihvatala je nasu djecu i nas, sto smo odlazeci u svijet i bjezeci od nasilja i etnickog ciscenja koje je zavladalo u nasim krajevima, stizali u to vrijeme u Beograd razno raznim kanalima poznatim samo nama.
Nada je danas penzioner, zivi u Beogradu, pomaze i vodi racuna o djeci i unucadi svoje rano preminule sestre. I kao nekad i dalje se rado cuje i vidi sa svakim od nas, a znam da joj je i zelja da se jednom sastanemo, mi, bivse kolege iz 'Mikroelektronike'.
Prije nesto vise od mjesec dana sam dobila pismo od Natase u kojem mi je pisala da je posjetila Nadu u Beogradu. Zahvaljujuci Natasinom javljanju imam i foto uz prilog.
Nada je dosla u Cajavec zahvaljujuci programu ‘Mikroelektronika’ ili kako se vec zvao. Bila je vrstan strucnjak i jos bolji covjek. Uvijek spremna da pomogne i uvijek u borbi sa cajaveckim ‘divovima’ koji nisu shvatali njen profesionalizam i kod kojih je cesto bilo ‘lako cemo’, a pogotovo je imala problema sa nasim cuvenim partijasima, dokazujuci im da je posao-posao, a partija-partija, tj. da to dvoje ne treba mijesati.
Vise se ne sjecam koje se godine vratila u Beograd ali je i dalje radila za Rudi Cajavecu.
Iako nije shvatala o cemu se zapravo u Bosni radi, dok god je bilo mogucnosti, zvala je telefonom, pitala kako smo, trazila nacine da pomogne. Prihvatala je nasu djecu i nas, sto smo odlazeci u svijet i bjezeci od nasilja i etnickog ciscenja koje je zavladalo u nasim krajevima, stizali u to vrijeme u Beograd razno raznim kanalima poznatim samo nama.
Nada je danas penzioner, zivi u Beogradu, pomaze i vodi racuna o djeci i unucadi svoje rano preminule sestre. I kao nekad i dalje se rado cuje i vidi sa svakim od nas, a znam da joj je i zelja da se jednom sastanemo, mi, bivse kolege iz 'Mikroelektronike'.
1 Comments:
Draga Emira, evo i ovaj mi je prilog promakao. Ako se Nada prihvati posla oko organizacije naseg sastanka, onda cemo se sigurno sastati.
Post a Comment
<< Home