SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Tuesday, October 31, 2006

Halo Amerika, halo Evropa, ovdje Ljubljana!

Danasnji prilog je odlican primjer kako za prave prijatelje udaljenost ne cini nekakve posebne prepreke. U ovim vremenima kada smo razasuti na sve strane, nadje se vremena za posjete makar se zivjelo i stotinama kilometara daleko. Evo kratke 'price' koju nam je poslala Mirjana Stancic (Djarmati):

Stara raja iz ME Natasa Bokan i Slavica Jungic su se odlucile da provedu jedan vikend u »dezeli«. Sastanak prijepodne na zeljeznickoj stanici u Ljubljani. Pala je jedna zajednicka kavica u prijatnom drustvu u obliznjoj kavani. Poslije kavice Natasa i ja krecemo u cijelodnevni obilazak slovenske prestolnice.

Startamo iz parka Tivoli pored kulturnog centra (galerija, opere) pa sve do Presernovog trga. Uz prijatno vrijeme, cakulanje i slikanje stizemo do tromostovlja. Ljubljanica je okruzena sa svim mogucim bojama jeseni, a po njoj plovi turisticki brodic. Setnja kroz stari dio Ljubljane pa duz obale rijeke, posebno prija i tako stizemo natrag na Presernov trg. Uskacemo u vlakic za gornji grad. Malo puse ali voznja nije dugacka. U samom gornjem gradu pored muzeja nastavljamo »planinarenje« u gradskom tornju gdje nas ceka trodimenzionalni filmski prikaz virtualne Ljubljane od njenog postanka pa do danasnjg izgleda. Na samom vrhu tornja pogled na grad biljezi Natasina digitalna kamera. Silazak sa tornja je naravno bio laksi.


Kratak predah uz caj i pogled na svatove uz muziku koja se je smjenjivala od slovenske polke pa do naseg jugo-folka. Razgledanje suvenira i povratak vlakicem u centar grada.


Nastavak setnje sada u suprotnom smijeru sve do zmajevog mosta (simbol Ljubljane na svim razglednicama). Tu nas vec podobro hvata glad. Pizza i pivo bas pasu naravno uz obalu Ljubljanice. Malo okrepljene nastavljamo setnju i razgledanje baroknih zgrada sto je Natasina kamerica pomno biljezila. Nije nam promakla ni trgovima sa Idrijskom cipkom. Vec pomalo pada mrak, pa odmor uz topao caj i kolace dobro dodje.

Povratak pored barokne zgrade univerze, pored parlamenta pa sve do Tivolija. Tako lijep dan se zavrsava sa ispracajem na zeljeznickoj stanici i zeljom da se to vise puta ponovi u Zagrebu ili Ljubljani.

Sto je oko kamerice zabiljezilo mozete pogledati na ovih par slika.

Pozdrav svim blogerima
Mirjana


Labels:

8 Comments:

Anonymous Canak said...

Ako bih mogao birati grad u kome bih zelio zivjeti, nakon svega sto nam se dogodilo, onda bi to bila Ljubljana. Predivne slike. Predivan susret i prilog. Ponukale ste me da slijedece godine pri dolasku u Banjaluku planiram da svratim u Ljubljanu. To sam samo jednom uradio, jer uvijek zurim da bih svaki trenutak svoga odmora posvetim majci o kojoj brinem na ovakvoj daljini.
Pozdravite mi moju drugaricu iz generacije sa fakulteta Slobodanku. Pozdrav i vama ostalim djevojkama. Divno je vidjeti kako se dobro drzite i jos vaznije, druzite.
Canak

Tuesday, 31 October, 2006  
Anonymous Co said...

I ja bih se htio pridruziti Cankovom misljenju sto se tice Ljubljane. Prije ovog zadnjeg rata, u Ljubljanu sam jedino svracao kada smo isli na sajmove elektronike. U vecini slucajeva sam se kretao na relaciji hotel Slon – sajmiste. Na klopu se obicno islo u Sesticu (cii mi se da se tako zvala). Hrana je bila odlicna (‘natur snicla’, moje omiljeno jelo) a pivo po pravilu Lasko.

Pravu sliku o Ljubljani sam stekao tek pri nasoj prvoj posjeti kumovima 2001, koji od pocetka rata zive u dezeli. Grad me je jednostavno odusevio: prekrasnim gradjevinama, cistocom, mnogobrojnim malim restoranima na ulicama, cvjecem na svakom koraku…Mnogo puta sam pomislio kako bih tamo mogao zivjeti bez ikakvih problema, samo ako bi postojala kakva sansa. Uz sadasnje cijene nekretnina u Ljubljani, sanse su male, ali nikad ne treba reci nikad.

O samom gradu bi nam mogli nesto vise reci banjalucani koji su novi zivot nasli u glavnom gradu Slovenije. Mozda bi nam nas kolega Doda (ili pak Venera) mogli nesto napisati. Venera i Doda su imali srece da su se skrasili u strogom centru Ljubljane, u ulici u kojoj se, cini mi se, nalazi zgrada vlade Slovenije, u velikom stanu koji su napravili u potkrovlju jedne od starijih zgrada, a mozete predpostaviti kakva su ta potkrovlja (stan je, u stvari, na dva sprata). Bilo bi lijepo vidjeti koju sliku stana, mozda cak iz faze adaptiranja (ako takve postoje), uz prigodan tekst.

Ovo je samo jos jedan pokusaj da se malo razdrmamo i da se aktivnije ukljucimo u ovaj blog, jer tema ima napretek.

Tuesday, 31 October, 2006  
Anonymous Izet said...

Cestitke mojim bivsim radnim kolegicama na okupljanju i ovako zanimljivom Mirjaninom prilogu.
Slike su jako lijepe i Ljubljana je krasna. Neznam samo, da li su toj njenoj ljepoti ista doprinjele bivse stedise ljubljanske banke koje i dan danas ne mogu doci do svojih para.

Wednesday, 01 November, 2006  
Anonymous Emira said...

Eh, da je meni imati moje stare drugarice u blizini, svaki grad bi bio najljepsi.
Ipak, istine radi treba reci, da smo sretniji nego mnogi drugi,jer su nasi najblizi tu s nama.
Dobar dan blogeri....sjecate li se one.. "dobro jutro djezeri.."

Thursday, 02 November, 2006  
Anonymous Natasa said...

Iako me Slovenija uvijek odusevljava svojim prirodnim ljepotama, Ljubljana, kao grad po mjeri covjeka, i njihova odlicna kuhinja takodjer, nikad nisam pozeljela u njoj zivjeti.

Slovenija je oduvjek bila zatvorena sredina, sama sebi dovoljna, a to onda s vremenom stvara poseban karakter ljudi.
Nikad im nije trebalo vjerovati bez zadrske, sve sto su poduzimali bilo je uglavnom u njihovom interesu, ne libeci se, blago receno, nekorektnih poteza prema drugima. Jedan od takvih je i onaj prema stedisama Ljubljanske banke.

Upravo se u narednom tjednu ocekuje presuda suda u Strasbouru, na tuzbu hrvatskih stedisa. Nadamo se dobrom!

Ono sto narocito smeta jest njihov izrazen nacionalizam, jakog negativniog predznaka, javno prikriven, ali itekako prisutan, uperen prema novim slovenskim drzavljanima rodom iz drugih republika ex YU.

Slovenija je uvijek bila i sada je majka slovencima, a maceha drugima, za razliku od Hrvatske koja je u dobroj mjeri maceha svima.

Natasa

Thursday, 02 November, 2006  
Anonymous Nera said...

Ja bih samo da dodam na Natasin komentar ovo:
Sta vrijedi sto je Bosna bila majka za sve, kad su se je rodjena djeca stidjela.

Nera

Monday, 06 November, 2006  
Anonymous Natasa said...

Nazalost, majke radjaju dobru i zlocestu djecu.

Ako vas zanima procitajte i ovo:
http://www.vjesnik.hr/html/2006/11/07/Clanak.asp?r=unu&c=1
- Ljubljanska banka - gradjani RH
Sto na sve ovo reci?

Tuesday, 07 November, 2006  
Anonymous mario said...

Izete, neki dodjoše do para, ali preko ni krive, ni dužne, Mirjane...

Tuesday, 07 November, 2006  

Post a Comment

<< Home