SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Tuesday, December 19, 2006

Nostalgija

Ovaj tekst mi posla Caja, uz molbu da ga objavim u cjelini, uz njegov komentar na kraju. Ja poslusah, pa evo ga pred vama:

Sead Fetahagić 17.12.2006 23:15


Što je čovjek stariji, to mu je naravno pamćenje duže, ukoliko nije pomatušio, pa sve pozaboravljao. A čovjek se sjeća svih onih upečatljivih događaja iz svoje prošlosti, kako porodičnih, tako i onih društvenih u kojima je bio svjedokom. Ne zaboravlja teške i tragične trenutke, kojih je u svačijem životu bilo, ali se također rado sjeća onih dana, onih dogodovština koje su ga činile sretnim. Pa čak prisjećajući se sebe u nekom bivšem vremenu oni radosni dani čine mu se još radosnijim. Nije bez razloga rečeno da čovjek uvijek govori: Bijaše sretno doba, a nikada se ne kaže danas su sretna vremena.

I to bivše sretno doba čovjek farba ružičastim bojama, sve mu izgleda da su ti divni trenuci bili idilični, mada je to često daleko od istine. Ali, tako je, svako ima svoje prošle trenutke za kojima je nostalgičan. I stariji ljudi pričaju svojoj djeci, unucima, kako je nekadašnji vakat bio ni blizu sadašnjem, ugodan za življenje u svakom smislu. Još se prepričava legenda kako je najsretniji život bio za vrijeme cara Franje, dotle valjda dostižu prepričavanja.


I onda su došli ovi današnji ideološki presuditelji, koji našu nostalgiju nazivaju najpogrdnijim imenima, uglavnom je stavljaju u pežorativni okvir. Da bi sebi dali značaj i važnost svojoj vladavini, mnogi se bacaju kamenjem na sve što je bilo u prošlosti, pa tako i na naše privatno sjećanje, ruže nas što smo često nostalgični, a to da nam je mladost bila vesela svode na političku dimenziju. Tako je skovana optužujuća riječ "jugonostalgičari". A zar je čovjek kriv što je svoje mlade dane proveo u izvjesnom političkom režimu, koji se zvao socijalističkim, u kojem je doživljavao prve ljubavi, prva ljetovanja, prva prava saznanja o svijetu?


Normalnom čovjeku naziv jugonostalgičar kao optužujuća kvalifikacija je odvratna. Ko su ti da moju prošlost nazivaju za njih pogrdnim imenom, da se istresaju nad mojom istinom? Jer Titovo doba nije samo bilo politička realnost, nego je za mnoge bilo vrijeme sretno, s brigama, ali daleko od današnjih dana punih straha, neizvjesnosti, ubojstava, pljački. A nametali su nam riječ jugonostalgija uglavnom oni koji su prispjeli iz fašističkih i profašističkih porodica. Oni što su ovaj posljednji rat iskoristili da steknu kapital na nelegalan način i uče nas kako je ranije doba bilo teško i mučno, a istovremeno oni nam današnje vrijeme čine takvim. Često se čuju glasovi krajnje desnice, najviše iz Hrvatske i Srbije, da smo proveli svoj život u mraku, taj nam govor dolazi iz mračne sužene svijesti. Istina, s druge strane nedavno je u Hrvatskoj proglašen za najpopularnijeg Hrvata u XX vijeku Josip Broz.

Prije nekoliko dana bio sam na skupu tih "jugonostalgičara", kad se najednom za riječ javio neki stariji gospodin. Šta je taj valjao, šta je taj govorio o Titovoj strahovladi, o socijalizmu kao tamnici naroda, ja davno nisam čuo više budalaština. Prisutni su burnim aplauzom onemogućili njegovu dalju govoranciju. Poslije su mi rekli da je to izvjesni Kasumagić, koji je u ono doba neko vrijeme proveo u zatvoru kao pripadnik Mladih muslimana. Ne znam koliko su bili krivi pripadnici te organizacije, a koji su u demokratiji osnovali SDA, ali po takvom mišljenju i načinu govora nimalo mi nije žao što su bili u prdekani. Reći ću nedemokratski: takva mržnja nije za demokratiju.

Strašno je šta je sin Alije Izetbegovića, Bakir, značajan član SDA, izjavio povodom održavanja sjednice Glavnog odbora ove stranke. Sin velikog mladog muslimana, koji je za razliku od oca minornih sposobnosti, govoreći u novinama protiv Sulejmana Tihića zamjerio mu je što je položio cvijeće na Titov grob i prijedlog da se u deklaraciji SDA unese i opredjeljenje o očuvanju tekovina NOB-a. A najvažnija tekovina NOB-a je antifašizam, što će reći da se Bakir indirektno opredjeljuje za fašizam. Zato me i ne čudi njegova upotreba izraza "jugonostalgičar" jer je njegov otac, a eto i on to nasljeđuje, borac za muslimansku državu, za sposobnost bošnjačkog korpusa, što u daljoj konsekvenci vodi ka fašizmu.


Jugonostalgičari su antifašisti u cjelini, a danas je na sceni profašistička ideologija, koja s arijevske visine gleda u one koji su druge krvi i drukčijih imena. I nije toliko značajno prozivanje prošlosti, tog "zlatnog doba", nego se treba problematizovati današnjica u kojoj progovaraju prikriveni fašisti, kao što je Bakir Izetbegović.

Kako sam relativno frizak za 'ovim stolom', makar neke od prisutnih poznajem, to smatram da je red da se kao 'novi kolac' okupljenom drustvu predstavim. Da bi lakse tekla prica. Zadnji dio clanka je dnevna, tamo lokalna politika, sto nije svrha ovog mog javljanja. Ostalo podupirem 100%.

Drago mi je, ja sam Caja.

52 Comments:

Anonymous Sejo said...

Dragi Caja,
Ja kao ponosni Jugonostalgicar, koji se namjerno rodio na dan zapisan ispod "buktinja" kao i moj brat koji je to isto ucinio dvije godine ranije, podrzavam u potpunosti tvoj prilog.
Nzalost, zena mi se namjerno rodila 08.03., tj. na dan zena pa moram stalno voditi borbu protiv feministickih ideja, iako u cjelini uzevsi nemam nista protiv zena!
Inace, kako si mi obecao knjigu (pogledaj u arhivu), saljem ti adresu: Bahtijarevic Sead, Georgstr. 7, 37269Eschwege,BR Deutschland
(Od troskova se ne ogradjujem)
Ciao!

Tuesday, 19 December, 2006  
Anonymous Canak said...

Evo jos jednog teksta na temu 'nostalgija'. Dobio sam ga od jedne nase prijateljice sa bloga. Ime ne spominjem jer je tekst pun psovki, a ona je razlog sto sam fin i ne psujem na blogu.
Kao i Caja, i ja se slazem 100%.

Nostalgicar

Trebalo bi ubijati proslost sa svakim danom sto se gasi. Izbrisati je da ne boli. Lakse bi se podnosio dan sto traje i ne bi se mjerio onim sto vise ne postoji. Ovako se mijesaju utvara i zivot, pa nema ni cistog sjecanja, a ni cistog zivota.

Uspomene i sjecanje me najvise smetaju. Da nije njih, poslije ovih 12 godina provedenih ovde, bio bih pravi Amerikanac.Bio bih glup, radio bih od jutra do mraka, jeo hamburgere, gledao televiziju i stedio pare da, jednom kad napunim (ako napunim) 70, odem na put oko Svijeta.

Dobio sam novi broj telefona. Jebe me i taj broj pa sam pozurio da ga javim staroj raji sirom svijeta. Novi broj za staru raju. Sjetio sam se poslije da me niko nije zvao ni na stari, pa sam zakljucio da bi bilo najbolje da im svima kazem da ih vise necu zvati sa onog starog broja nego sa novog. Jebe me i ta odluka, i stara raja, a jebe me i to sto
nemam nove raje, pa njima ne moram javljati ovaj broj. Ima u svakom zlu i malo dobra.
Smeta me i to sto sam ters.
Sve mi smeta. Smeta mi sto mi je zena, kako je starija, sve slicnija svojoj materi. Smeta mi sto mi djeca nece u Bosnu. Kazu radije bi na Havaje, dosadno im u Sarajevu. Eto, smeta mi i Bosna, i Sarajevo, i prije i sad. Jebu me i Havaji, jer se i meni jebe za Havaje.

Bio sam u Bosni, do sad, osam puta. Potrosio silne pare i smeta mi i to jer sam mogao mirno zivjeti bez duga na kreditnim karticama, pa me sad jebe i dug. Jebe me i to sto mi nije zao para, a kad mi nije zao, vidim da cu jos dugo ostati samo, skoro, Amerikanac.
Jebe me i naglasak, pa kad god progovorim, uvijek me neko pita odakle sam, Zato najradije sutim. Jebe se njih odakle sam ja.

Vrucina na Floridi i uragani mi pravo smetaju. Na plaze ne idem vec godinama. Od kad su zabranili pusenje u restoranima, jedem samo kuci. Jebe me sto ne mogu pusiti gdje ja hocu, a smetaju mi i cigare od kojih sve teze disem.

Jebe me americka unutrasnja i vanjska politika. Jebu me americki predsednik i svi oko njega i do njega. Jebu me visoki porezi, skup benzin i slab odnos dolara prema euru.
Jebu me crnci, Spanci, Meksikanci, Kubanci, njihov jezik, njihova muzika. Jebe me i to sto vise ne mogu slusati ni nasu muziku. Jebe me americka televizija, americki filmovi, a jebu me i nasi novi filmovi koji su svi kao, ono, poucni.

Kad mi je tesko i kad mi se skupi, idem trosit pare - kupovat. Tako se ovde prazni. Smeta mi to sto ne znam drugaciji nacin da se ispraznim, osim da kupujem.
Smeta mi sto vise ne pisem i sto nemam motiva. Smeta mi sto osjecam da sam postao glup i sto mislim da prije nisam bio. Mozda me to najvise smeta.
Svoj stav vise nemam. Izvlacim iz sjecanja ono sto mi odgovara pa pravim neke teze i zakljucke.
Jebe me rat u Bosni. Jebu me price iz tog rata. Jebu me Srbi, Hrvati I Bosnjaci, oni sadasnji i prosli. Jebu me price o herojima, lopovima i politicarima iz tog rata. Jebe me
rat, a sad me jebe i mir. Jebe me sto nista nije kao prije, sto ni ja nisam kao prije, sto mi nismo kao prije i jebe me to sto nije.

Buducnost, sadasnjost i proslost me opako smetaju. Gdje cu biti za godinu ili 5, pojma nemam. Muka mi sto ne znam gdje bi. Muka mi sto mi se ne ide nazad u Bosnu i sto mi se ovde ne ostaje. Jebu me obziri prema sebi i prema drugima. Sadasnjost me razvaljuje, pomijesana sa prosloscu, a ova buducnost ceka iza coska da prevagne. Prije neki dan sam uselio u novu kucu. Na silu doveo dvojicu da mi u lice kazu kako im se kuca svidja.
U novoj kuci imam i novi broj telefona. Dosad me jos niko nije zvao, ali sigurno hoce. Nemaju ljudi vremena ni para. Zovu me oni kojima broj nisam ni javio. Kazu: “ovo je vas sretan dan, hocete li novu kreditnu karticu?” Kako samo znaju moj broj, a nisam im javio?
Jebu me ovi sto sve znaju, pa i telefone. Jebe me tehnika. Novi TV ne kupujem. Koristim ovaj, star 10 godina. Sumnjam da, ovi novi, u sebi imaju kameru. Smeta me spijuniranje svega sto se krece i zivi, a tek da misli... Doduse muka mi je i od velikih racuna za telefon. To dok sam svima javio. Poslije opet izgube broj, ko kad ga zapisu na komadicu papira.
Jebe me i to sto svakom Amerikancu moram objasnjavati da su kod nas bolnice i skole bile besplatne i da su nam komarci k'o njihovi, a ne veliki ko rode. Jebe me sto mi ne vjeruju kad im pricam o uspomenama. Toliko su lijepe da je u njih i tesko povjerovat.
Jebe me i to sto me zovu dijaspora, dijareja ili dijaliza. ne znam vise ni sam. Jebe me nesvjesna laz i svjesna istina. Jebu me bivsi gradjani i sadasnji papci. Jebu me njihove zivotne price i istorije. Jebe me prostor bivse Jugoslavije sa kojih su ti dosli. Jebu me i zemlje koje su nastale na tom prostoru. Jebe me i ujedinjena Evropa. Jebe me Njemacka bez marke i Italija bez lire. I Ponte Rosa. Jebu me i Rumunija i Bugarska koje ce uskoro u tu Evropu. Jebe me Prag sa svim nasim izbjeglicama u njemu. Jebe me sto Madjarska i dalje nema mora. Fudbal vise ne znam gledati. Jebe me doasadni NBA i glupi bejzbol, gdje neki guzati ljudi mlate toljagama po jadnoj lopti.

Jebu me Americki Jevreji, koji rodjenu majku stavljaju na market za dolar, ili malo vise. A i manje. Jebu me i americki krscani, gdje se svaki grijeh oprasta za 99 centi ili 3 za dva dolara. Jebu me i americki muslimani sto se samo vade i pravdaju. Jebu me sekte svih vrsta sa obaveznim vozacima motora harly-ja cija se inteligencija, mjereno jedinicama, svodi na broj cilindara njihovih prdavaca. Jebu me i njihove istetovirane glupace na zadnjim sjedistima. Jebu me i auto dileri u bijelim kosuljama i sa velikim znojnim flekama ispod pazuha. Americko skolstvo me pravo izludjuje sa djecom koja uce 6 predmeta cijelu godinu, od kojih cak tri biraju po zelji.

To sto je Zenica imala 3 pozorista i 30 dimnjaka mi pravo smeta, jer u Orlandu koji ima 3 miliona stanovnika nema pozorista,, a kladim se u milion dolara da na ulici nikad niko nije cuo za covjeka, recimo, koji se zove Gabrijel Garsija Markes.

Jebu me i americki homlesi, koje tinejdjeri ubijaju svakodnevno k'o kerove po ulici. Jebe me i americko pravosudje, gdje ima prava samo onoliko koliko ima para. Jebe me i to sto me stalno pozivaju u porotu, jer nemaju nikog ili gotovo nikog ko nije bio osudjivan, pa im ne smeta sto i ne govorim engleski.
Smeta me sto nema Boema. Smetaju mi i rap i djez i bluz. Narkomani svih vrsta me jebu. Jebu me i njihovi doktori, koji ce ti do kraja zivota drzat' gips na slomljenoj ruci, samo da bi ti naplacivali slijedecih 100 godina. Smeta mi americki lazni moral i sto k'o covjek ne mogu vidjet' zenske gole sise na televiziji. Muka mi sto moram stalno gledati kako neki pilama sijeku drugima glave. Jebe me ta pila i te sise, svjedno je.
Jebe me mafija jer je vise nema. Sad su to bankari i poslovni ljudi sa laptopima u ruci, a ne sa pistoljima. Jeb'o Ameriku bez mafije.
Smetaju me izbjeglice svih boja i vrsta. Smeta mi njihova nada i prica o Americi kao zemlji gdje mozes uspjeti.
Rasizam mi pravo smeta. Mrzim sve boje ljudi - od crnih do bijelih. Ja sam pravi bosanski rasista. Djed mi je takodje bio rasista. Rasizam je nasljedan, a i to me jebe.
Jebe me prica o nasim kamiondzijama sto mlate lovu i pisaju u boce od Gatorada. Muka mi je i od prica o jednom nasem sto je bez prekida radio 72 sata pa onda pao u nesvijest. Smetaju mi ovi nasi sto hodaju u trenerkama i sto voze Fordove Mustange. Smetaju mi i njihovi roditelji, sto ih ovdje obilaze iz Bosne i imaju vize na 6 mjeseci, a svi se vrate nakon mjesec, dva.
Smetaju mi i bosanska djeca sto izmedju sebe pricaju engleski, bez akcenta.To sto sam ja volio Mesu Selimovica me zaista smeta, kao i to sto znam napamet puno toga sto je on napisao.

Trebalo bi ubijati proslost sa svakim danom sto se gasi. Izbrisati je da ne boli. Lakse bi se podnosio dan sto traje i ne bi se mjerio onim sto vise ne postoji. Ovako se mijesaju utvara i zivot. pa nema ni cistog sjecanja, a ni cistog zivota.
Dave se i osporavaju neprestano.

Tuesday, 19 December, 2006  
Anonymous Ljilja said...

Gledam ovu blijedo-roza kartu i ove znane konture i ne mogu a da ne pomislim na NJIH.
Dobro se sjecam maturske veceri u Domu kulture u samo predvecerje rata. Tradicionalno, obicaj je i dan danas da se te veceri svako odjeljenje maturanata cijelo popne na binu i sa 10-15 minutnim predstavljanjem oprosti od gimnazije i djackog doba. Oni se, manje ili vise uspjesno, tada potrude da budu originalni, a sam sadrzaj se cuva kao iznenadjenje za profesore. Razrednici, medjutim, budu jako uzbudjeni i pomalo zabrinuti uoci tog programa, pod tremom, bas kao i njihovi maturanti, sa velikom zeljom da njegovi budu najbolji (nesto poput roditelja). Tih dana im savjetujem da moraju biti na visini trenutka, da budu duhoviti, ali ne prosti i prizemni, znam da sam im i dosadna. Nije lako nositi se sa njihovom energijom, smjeloscu i neobuzdanoscu; sve to treba nekako kanalisati, ne i gusiti...
Elem, moj tadasnji IV razred predstavio se jednim efektnim kolazom pozitvnih vibracija iz svake nase republike. Ukomponovali su vrlo vjesto verse i note od “Solcence zahaja” do ”Biljana platno belese”... Bili su prekrasni, jasni, glasni, prelijepi, nasmijani. Sjecam se da mi je srce lupalo k’o ludo. Osvojili su sampanjac za najuspjesniji program te veceri. Ni prije, a ni kasnije, vise nikad nisam bila tako uzbudjena kao razrednik. Bila je to 90-ta! I u skoli se sve vise moglo cuti nacionalistickih komentara, osjecala sam kako i u zbornici vazduh postaje sve olovniji, ”istoricari” pocese pricati neke nove, zapanjujuce teorije. Ali moj razred je te veceri bio prvi i pravi. Vise se tako nesto nije ponovilo. Jest’ da ja i dalje govorim da moraju biti na visini svoga obrazovanja, da ne smiju biti prizemni, da ne nasjedaju jeftinim propagandama koje nas sada okruzuju. I dalje sam im dosadna...
Pozdravljam moje maturante ma gdje sada bili i vjerujem u njih bas kao i one veceri.
U potpunoj sam rezonanciji sa ovim prilogom g-dina Caje. Nostalgija? Pa, neka je. Sigurna sam da je i Mario u istoj fazi, iako nije trenutno u kuci.
Pozdrav svim blogerima od Australije do Amerike!

Tuesday, 19 December, 2006  
Anonymous Anonymous said...

Ovozemaljski zivit ti je kao paukova mreza- cim ju dodirnes uhvacen si i sto se vise koprcas manje su sanse da se oslobodis.

Rijetki su oni koji mogu proci sa one strane paukove mreze jer je jedini put tamo kroz mrezu a kad se jednom instaliras na mrezi ili budes upecan plati se danak u dobrom komadu zivotne energije pa se ubrzo izgubi i moc rasudjivanja. Vecina se instalira na mrezi rutinski a oni koji nekako u pocetku i izbjegnu zamku i eventualno skuze da je smisao zivota proci na drugu stranu, prvo zuje okolo kontajuci ali po pravilu prije ili kasnije namami ih privlacna moc pogodnosti koje se nude onima koji se instaliraju na mrezi. Medutim, ono malo slobode dozivljene u mladosti pocne progoniti ove nesretnike u okovima kao slike ljepote dozivljene u djetinjstva prije zatocenja koja remeti harmoniju ove novu realnosti.

Uloge na mrezi su podjeljene tako da se u interakciji dobrih i losih odvija konstantna predstava koja za efekat ima da ubjedi ucesnike u igri da je realnost na mrezi jedino sto stvarno postoji i da je sve ostalo ukljucujuci slike i impresije iz djetinjstva samo iluzija. Jedna znacajna 'povlastica' onih koji se upecaju je da pojedinac ima na raspolaganju reklo bi se bezbroj alternative za akciju u svakom momentu tako da nema nikakve potrebe da razmislja kada bi to i mogo. Ovim pismom, a zahvaljujuci dobronamjernom Caji, Sead je dao konkretan doprinos ovoj biblioteci opcija i mnogi progresivci posebno is kluba 'jugonostalgicara' vec uveliko glodju ovu novu kosku.

Iako bih ja mogao reci da je Sead u pravu na ovu temu, mene ipak vise interesuje da li je on pisao ovo iz udobne fotelje sa jednog od meridijana na mrezi koji se zove 'jugonostalgicari' ili kao neko ko vidi barem obrise ove monstruozne tvorevine koja se hrani zivotnom energijom onih koji toga nisu ni u snu svjesni.

Drago mi je, ja sam Baja.

Wednesday, 20 December, 2006  
Anonymous Natasa said...

Dragi Baja!
Tekst ti je pun kontradiktornosti, koliko god mislio da je dubok i pun poruka.
Zanima me, gdje si sebe smjestio u toj mrezi?
Bilo bi mi draze da si se predstavio imenom i prezimenom.
I to je sloboda!

Thursday, 21 December, 2006  
Anonymous Made said...

evo gleadm ovu kartu bivse nam domovine. i primjecujem, sve republike (drzave u federaciji) imaju grbove sa nacionalnim simbolima, Slovenija (Triglav), Hrvatska(sahovnica), Srbija(cetiri ocila), Makedonija(sunce), Crna Gora (Lovcen), a Bosna, moja Bosna, ljepotica koja je bila drzava, kraljevina, prije svih ostalih dobi dimnjak kao simbol drzavnosti. Pa me podsjeti na: "Zivjelo bratstsvo i JEDINSTVO svih naroda i narodnosti".

Thursday, 21 December, 2006  
Anonymous Canak said...

Made, a koji nacionalni simbol za tvoju (nasu!?) ljepoticu bi ti bio odgovarajuci?

Thursday, 21 December, 2006  
Anonymous Amir said...

Ko pogled brizno drzi uperen u proslost, taj dupe drzi okrenuto prema buducnosti( izvinite sto psujem).
Ali ima li medju nama Bosna-nostalgicara? Onih koji nedaju na stecke, zato sto oni kazu:
.... "jer Nebo postoji da bi ti misletci da ces skotciti u vjetcnost lakse skotcio u
nista"..."nebo je bilo u meni. Ne spoznah to dok ne padoh medju zvijezde"......
"i ne znas koliko si izgubivsi dobio"...."Oni koji nemaju sta da kazu obicno govore,
Oni koji znaju istinu sute"....
ima li nas sto ne zele brane na Neretvi, kojima je draga pjesma iz 1772 isto kao i iz 1972?
Za koje ne postoji RS i ne treba da postoji takvo nesto ogavno i prljavo u drzavi koja ne moze biti drzava bez svoje cistoce?
Ili je mozda bolje da zalimo za necim sto je bilo, tako da ovi "novi" imaju slobodu da grade nesto sto ce tek da bude?
Zahvaljujuci "nama", naravno! U svoj toj nostalgiji mi zaboravljamo one pametne rijeci dobro "namazanog" covjeka koji je stvorio tu Yu...
Tudje necemo a svoje nedamo...E pa drugovi i drugarice Jugosloveni dok vi zalite za necim sto je bilo 50 god, ostadose vasa djeca uskracena za ono sto je uvijek bilo i trebalo tu da bude.
Ne znam koliko vas je podpisalo peticiju za Neretvu? nadam se da vas je bilo par koji su uspjeli odvojiti par impulsa da to urade...
Takodje ne znam kako vi gledate na ovu vasu omladinu ali iz ovog se vidi da smo mi vama totalno ne jasni, isto kao i vi nama:)))
Vi bi Yu a nama treba nasa Bih. Slobodna i cista umjesto dimnjaka sa zlatnim ljiljanima, isto kao sto su zlatne ove rijeci na steccima!!!......
Se znamenje Kneza Nenca,Velikoga Kneza Bosanskoga,a postavi je sin njegov Knez Muven,s`Bozijom pomocju i svojih vjernih,a s` inonom nijednom inom pomocju,nego on sam.

Ti,koji procitas moj kam,mozda si hodio do zvijezda.I vratio se,jer tami neima nista,do ponovo ti sam.

Clovjek mojze vidjeti ono tsto nije vidio,tcuti ono sto nije tcuo,okusti ono sto nije otkusio,bit tami gdji nije bio,al` uvijek i svagdi samo sebe moze najti,ili ne najti.

I mnogo ot moje ruke na zemji bi,a ni ot mene niko ne bi mrtav i ubit.

I da ostavih kosti u tujini,i tad bih samo Bosnu sanjo.

Clovjece,tako da niesi proklet,ne tikaj u me.

Legoh 1094 ljeta,kad bjese susa,pa u nebu ne bjese ni jedne suze za me.

Thursday, 21 December, 2006  
Anonymous Made said...

Svaki drugi osim fabrickog dimnjaka. lako ih je naci u kraljevskim gradovima Jajcu i Travniku. nasoj generaciju su pokusali utuviti u glavu da je Bosna nestala '43, sva sreca, pa se covjek uci dok je ziv. Sreca je i to sto su me cijeli zivot gdje god da dodjem zvali Bosanac, cime sam se ponosio, tako da sada nisam ni trebao da mjenjam svoju pripadnost, ostadoh BOSANAC. I za mene moja Bosna, nikad nije dosla ni pod upitnik ni pod navodnike. Jer Bosna je i bila i BICE, uvjeren sam u to.
Sretan Bozic onima koji ga slave a zatim Sretna Nova Godina, pa opet Sretan Bozic onima koji ga slave.
Pozdrav, Made

Thursday, 21 December, 2006  
Anonymous Canak said...

Dragi Amire,
Ti si jedan od rijetkih mladjih, koji se druzi s nama i zato mi je zao sto cu ti se ovako obratiti. Moram reci da je tvoje misljenje kontoverzno, jednostrano, naivno ali ne bas i nevino. U isto vrijeme poezija i mudrosti koje citiras su predivni, duboki i vjecni. Ipak te molim da drugi put uokviris citate u navodne znake, da bismo lakse uocili i shvatili tvoju misao.
Kontroverzno je to sto nama zamjeras gledanje u proslost, u Jugoslaviju, a ti ode u stoljecima daleku proslost, u doba stecaka, drzave Bosne. Kontroverzno je i sto se u istoj recenici zalazes za 'cistu drzavu Bosnu', bez 'ogavne i prljave RS'. Kako prljavu RS i kako cistu Bosnu? Ekoloski ili nacionalno? Jer ako se zalazes za ekoloski cistu Bosnu, kako mi se ucinilo, po cemu je to ekoloski prljava RS?
Jeste, mi zalimo za zivotom koji smo zivjeli u Jugosaviji u doba 'dobro namazanog' covjeka, kako ti nazva Tita. Ali, ako si to uocio, mi smo svjesni da se ta i takva drzava nikada vise nece vratiti. Dodao bih da takva drzava ni ne treba da postoji, jer ocito je, nakon ovog poslednjeg rata da je veoma mnogo onih koji bi je ponovo u krvi razorili.
Dakle, mi ne zivimo u iluziji. Mi se sjecamo i poredimo; i nastojimo da se druzimo, ne vrijedjajuci jedni druge. Jesmo li pri tome ponekad i pateticni ? Vjerovatno da jesmo.
Ne bih se slozio ni sa tvojom konstatacijom da se mi totalno ne razumijemo sa svojom djecom. Prije bih rekao da se razumijemo onoliko koliko se mogu razumjeti dvije generacije, koje su, svaka na svoj nacin, prezivjele kataklizmu. Moja djeca, starosti od dvadeset do dvadesetdevet godina, nisu vise opterecena ni Jugoslavijom, ni Bosnom, ali isto tako shvataju zasto sam ja jos uvijek vezan za oboje. Njih ne interesuje kako izgleda grb Bosne. Ima li ljiljane, orlove, sahovnicu, ili zvjezdice... Ponekad mi je zao sto je to tako. No u trenucima, kao sto je ovaj, nakon citanja tvoga teksta, mislim da je to dobro za njih. Jer biti opterecen Bosnom i Balkanom, istorijom i odnosima onima tamo, uciti o tome iz knjiga, slusati uvijek jednostrana misljenja starijih, i uz sve to ne zivjeti to tamo, je preduslov da se donese pogresan zakljucak, da se zivi u iluziji. Ja to njima ne zelim. A ni tebi, Amire. Pretpostavljam da zivis negdje u svijetu. Zelim ti da saznas sto vise i ucis o Bosni i Balkanu. Da citas razne izvore...Da ucis sta je to sto spaja te narode tamo, sta je to sto ih razdvaja. Zasto ponekada zive u slozi i ljubavi, pa onda ne vjeruju jedni drugima. Zasto se boje jedni drugih. Zasto su cesti ratovi na tom Balkanu, u toj Bosni. Zasto se sve u ciklusima ponavlja. Ali, u isto vrijeme zelim ti da zivis zivot sredine u kojoj jesi sada, ili da se u Bosnu vratis sto prije, ako je to tvoja zelja...
P.S. Zao mi je sto jedno vrijeme necu biti s vama. Idem na more. Kao nekada: Predgradje, voz, tri sata ranije da se zauzme mjesto, koferi se unose kroz prozor, pohovana pecena piletina, sesiri, japanke, suncane naocale, znoj, nervoza i zadovoljstvo, ako se mjesto ugrabi... I to je Bosna. I za tim mi zal zalimo...
Ponovicu tekst koji je moj otac pisao u cestitke:
'Sretni nastupajuci praznici' , pa ko koji slavi, jer i to je Bosna.

Thursday, 21 December, 2006  
Anonymous Mario said...

Ceznju za zavicajem moze imati Bosanac koji je otputovao,napustio,
pobjegao, (pr)otjeran, izbjegao... iz BiH-e. Onaj koji je ostao, odnosno uspio ostati u domovini mora osjetiti tugu za vremenima kada je bilo vise meda i mlijeka nego suza. Ma, tesko je biti Bosanac bez nostalgije. Bosni je
bez nje jos teze. Moja nostalgija je vezana za pojmove: prijatelj u daljini, izgubljeno dostojanstvo, drzava oznacena sa sest buktinja...

O Bosni znamo mnogo, ucili smo njenu istoriju (ja sam u osnovnoj skoli ucio i o Bobovcu, Kljucu, Jajcu, Travniku... cuj ucio, hod'o) i naucili da su
stecci, u mnogo cemu naj (Krleza je, prije vise od 50 god, izlozbom fresaka,
stecaka i zadarskog srebra frapirao kulturni Pariz), u stvari nadgrobni
spomenici. Bosna je puna grobova. I nesporazuma. Posljednji rat je
kompromitirao pomenutu heraldiku: i sahovnicu, i orlove, na zalost i
ljiljane (koju je jos srednjevjekovna Bosna dobila od Anzujaca). Zato me hvata nostalgija i za grbom sa dimnjacima. Nisu lijepi, ali su nevini.

Znaju Bosanci cijeniti prirodne ljepote. Zar teferici nisu bosanski brend? Medjutim, Bosna je u poziciji kolonije, a Evropi treba struja. Znamo mi kako
izgleda Neretva u Ulogu, kako je carobna planinarska staza uz Rakitnicu i kakav ukus ima neretvanska glavatica, ali sumnjam da Evropa 'nasjeda' na ljepotu...

A Neretva je velika inspiracija. Cini mi se da bi se ova pjesma mogla uglazbiti:

Iz kakva mjesta malena?

A on kaza:

Tamo gdje zivim

Ja noge u rijeku zelenu umocim

Te svjeze, medno grozde rukama berem

A gore u visini
Vidim planinu kako snijeg je kruni!

Pa to mora da si iz dzenneta?

Da, ja sam iz Konjica!

Al-Mutawakel Taha (Palestina)

Blogerima zelim sretne Bozic, Novu godinu, Bozic,...

Thursday, 21 December, 2006  
Anonymous amir said...

Mr. Canak nemate zacim zaliti , fino ste mi se obratili, cak ste i sami sebi dali odgovor na par vasih pitanja. Ako je nesto vjecno kako je to po vama kontraverzno??....
Kao ti stecci npr. koji su bili prije a ostace i iza nas:-)
Pitate me o kakvoj cistoci ja to govorim, pa bas o toj opisanoj na tim spomenicima. Bosanskoj i dusevnoj cistoci. I steta je sto to niste mogli zakljuciti iz mog proslog komentara.
Doduse to samo govori koliko je malo i vama poznato o kraljevini Bosni. I da svi mi trebamo vise citati !!! A zasto je RS, prljava ? Steta je sto to niste vidjeli do sad ali evo da vam kazem: Zato sto je nastala na genocidu, na prognanstvu na torturi ne toleranciji,
zato sto je umjetna kao i ta bivsa Yuga,... Fino je biti nostalgican jedno vrijeme, ali mi mladji nismo imali taj luksuz da nasu mladost provedemo na nacin kakav ste vi imali i mogli.
Ja ne ceznem za nekom Bih iz 1000neke, ja hocu da ova nova bude na istom principu uredjena, sa zlatnim i cistim ljiljanma. Sa vjerom u Bosanstvo i jedinstvo.
Ja nisam ni rekao da vi zivite u iluziju to se nudi nama mladjima sada i svuda, po meni vi zivite vise u proslosti. A nama mladjima ostaje buducnost da je krojimo, i da se snalazimo, gradimo neka bolja vremena za kojim cemo i mi biti nostalgicni, naravno ako ne podlegnemo iluzijama...Steta sto sve to ide bez vaseg interesa i pomoci. A ako bi nam ko mogao pomoci onda su to ljudi vaseg kalibra bas zato sto znate kako treba zivjeti bez predrasuda u tom bratstvu i jedinstvu. Najbolji primjer je gosp. Mario!!!
Nije samo Neretva vrijedna ocuvanja, vrijedan je i Vrbas i onaj mali Viktor ili bolesni Haris..Ako znate o kome pricam?
Ako ne znate, steta. Trebali bi!!! Isto kao sto bi vasa djeca trebala da se interesuju o buducnosti Bih, jer ako je ostavimo ovima sto se sad oko nje bakcu...E drugovi moji, onda nama ostaju vasi plivaci, djeca od vasih plivaca i njihovih pomagaca da nam kroje istinu, skolske knjige, ulice i kafice. A mi cemo moci lagano da preuzememo koje kakve zapadne obicaje sto nam se nude iza svakog coska i na svakom koraku ili ekranu. I na taj nacin da budemo jos vise strani jedni drugima. A to sto vasu djecu ne interesuje nista u vezi Bih je vjerovatno zbog nedostatka iskrenih podataka . Kao sto ste rekli treba vise citati!!! Uostalom necu da nagadjam ni da predpostavljam.
Meni jednostavno nije stalo do nekih proslih lijepih vremena do nekog zaljenja i samosazaljevanja, ja zelim da ova sto su sada budu najbolja. Moja i nasa.


P.S
Citati su odvojeni tackicama, radi ljenosti (nije mi se dalo drzati shift + ”:) ovako-----> .......
Mislio sam da su vam ti isti, opste poznati? A napisani su i bosancicom tako da je i to uocljivo.
Ali eto nije 1. put da sam pogrjesio:)
Cestit bozic svim vjernicima, Sretna nova svim dobrim ljudima!

Friday, 22 December, 2006  
Anonymous caja said...

Milina.
Potegne se neka tema, jedan nesto nadoda.Neko se nadoveze, treci kaze 'nije tako'.Peti pita 'nego kako'...i eto onoga sto nam svima po malo nedostaje:
druzbe i razgovora.

Sve zdravo i veselo zelim svima.

Friday, 22 December, 2006  
Anonymous Anonymous said...

Draga Natasa

Javih ti se juce ali kako nisam bas vican ovom nacinu dopisivanja, moja poruka se negdje izgubi u ovom moru konekcija. Bilo kako bilo- valjda je tako trebalo da bude. Nadam se da nije u pitanju recenzija, pa ako se i ova ne pojavi znam sta mi je raditi.

Posto si mi se javila direktno, red je da i ja uzvratiom pa eto pokusavam ponovo nadajuci se da ce ovoga puta veza raditi.

Evo samo nekoliko opaski na tvoje komentare:

“Text ti je pun kontradiktornosti”- pozitivno je da ga nisi u potpunosti odbacila jer kada kazes da je text kontradiktaran onda to znaci da si ga sa odredjenim zanimanjem i razmatrala. Kontradiktornost moga texta u tvojoj percepciji je ocigledno obojen i dozom iritiranosti sto je donekle ocigledno kad u nastavku kazes “koliko god mislis da je dubok i pun poruka”. Interesantno je kako si barem na trenutak nazula moje cipele da bi saznala sta ja to mislim i kakve su mi namjere kada sam pisao i onda je jos vise interesantno sa kojim nivoom samopuzdanja pravis konstatacije koje si spremna da javo iskazes skoro pa u moje ime.

Kao sto vidis tebi i nije potrebno da znas moje ime jer moje su ti rijeci bile dovoljne da ih propustis kroz filtere svoje percepcije i da doneses ocjene koje kao da pretpostavljaju intimno znanje mene. Postoji mogucnost da bi rezultat bio znatno drugaciji da je rijec 'musliman', 'hrvat' ili 'srbin' ubacen u jednacinu.

Sto se mene tice, tvoj kratki komentar mi je pomogao da te bolje upoznam jer pisuci o meni ti jasno izravas sebe i ako mi je dozvoljeno iritiranost se manifestuje kao dominantna emocija. Ako je tako, nista neobicno- svi mi manje ili vise vrtimo ploce ili tuge, ili straha, ili ljutnje, a poneki bigami i ljubomore i mnogih drugih zaraznih emocija.

Pisem o tebi ovdje sa dubokim postovanjem i empatijom prema tebi draga Natasa. Ja tebe licno ne poznajem ali se nebih iznenadio da su nam se katkada pogledi sreli dok smo zurno prolazili jedno pored drugoga po Banjaluci prije ovog zadnjeg rata.

Alternativno, znacenje napisanog teksta bi se moglo razmotavati kroz razmjenu misljenja i pitanja umjesto etiketa. Kominikacija na nivou dubljem od plicaka je moguca ali je preduslov da se zivotu pristupi na radikalno drugaciji nacin.

Ali kome je do toga u ovom uzurbanom svijetu, ko jos ima vremena da se bavi tako nevaznim stvarima kao smisao zivota, standardni je odgovor ogromne vecine.

Sa iskrenim postovanjem i najljepsim zeljama za Novu Godinu i sto god se jos slavi u tvojoj porodici.

Odgovor po zelji.

Drago mi je, ja sam Baja.

Saturday, 23 December, 2006  
Anonymous Grof said...

Lamento

Nostalgija je, ceznja „za necim poznatim, gdje smo ili s kojim smo vec zivjeli“.

Ipak, realna mogucnost ponovnog susreta sa „poznatim gdje smo i s kojim smo zivjeli“, neosporno postoji.

Ali kada ti ubiju, sruse a onda smisljeno, sistematski transformisu u nesto sto nije organski sa TIM i ne ne pripada TU, ostaju ti samo SJECANJA.

Nemam nostalgiju jer su mi je oduzeli. Ali da lamentiram za rodnim krajem, lagao bih da nisam. U tome ipak rodni kraj svodim u medjurijecje Korana, Sava, Drina jer “meni je Drina, Mekka i Medina” (Sidran), pa ne bih bio iskren ako bih tvrdio da mi je Sumadija bila bliska. Znao je to i Tito te stoljetnoj Bosni i Hercegovini vrati drzavnost ukradenu od Bizmarka a prisvojenu od Obrenovica i to cetiri dana prije Federativne Republike.
To, od Magrisa “da nema razvoja jezika, da bi danas vjerovatno vecina govorili Keltski,” ili Adolfa Los-a “da iz stila izlazi stil” normalno da prihvatam. Nikad Gradovi nisu tako brzo mjenali siluetu novom gradnjom niti je prohod ljudi bio intezivniji. Samo, takva urbano-demografska kretanja u Svijetu u osnovi imaju multikulturalni predznak.
Prirodno je da ljudima odgovara eksplikacija koja je paralelna vlastitom misljenju i pri tome jos godi uhu. Medjutim moramo biti spremni na prihvatanje i tudje opservacije.

Da meni rodna Banjaluka nije pored sjecanja jos i pri srcu, normalno ne bih ni reagovao, ali bih tada bio svjestan da je moja pareza rezultat izgubljene bitke za Urbanu Banjaluku, na sto pored otete nostalgije ne mogu pristati.

LANDSCHAFT
(izvor nostalgije)

Biti svjedok jedne takve zastrasujuce urbane transformacije, i buducih urbanistickih namjera onih koji dans Banjaluci daju skulpturalnu siluetu, stvarno je tesko. Tesko je izraziti svoje zaljenje jer unaprijed moras biti spreman na nelagodnosti znajuci da mnogi ´fenomen foruma´ koriste vjesto i bez ´fairplay´-a
„...A Banjaluka je danas onakva kakvu je prave i dozivljavaju oni koji zive u njoj, kao i mi koji se vracamo povremeno... „ pise g. Canak. Dobro receno. Recenica koja otvara mnostvo pitanja, od kojih neka imaju odgovore u protivrijecnosti.
Onaj ko proucava odrdjenu oblast normalno da u literaturi ima pouzdan izvor za analize, ideje i potporu svojih eventualnih tvrdnji. Pa tako pojedini segmenti urbanog rijesavanja gradskih cjelina postaju interesanti ali sagledani u kompletnoj buducoj funkciji jezgra Grada i Grada , ostaju bezlicni, osim ako imaju kakvu drugu poruku (recimo Spomenici, Paviljon, Transverzalni trg, Crkve po revirima…). Nacio-urbanizam postoji desetljecima i nije izmisljen u Republici Srpskoj. Ali Vidovic-urbanizam i neo-vlaskoturskistil banjaluckih arhitekata, prepun stubova, stubica, grckih timpanona, lukova, voluta, metopa , regula je stvarno exsluzivni patent navedene Drzave.
Ono sto je vec uradjeno u mom rodnom gradu je urbano i arhitektonski, sokantno. Bez obzira na poznato da se o ukusima ne raspravlja... Ipak, se filozofija estetike izucava u mnogim oblastima.
Urbanizacija Banjaluke je eklattentan primjer destrukcije u idejama. Razgovarao sam sa mnogima koji bi po meni trebali biti nosioci razvoja ideje ´na mjeru, savremeno...normalno unoseci oblike naslijedja, kulturne bastine...
Slijezu ramenima i tvrde da tako “nove gazde” hoce.
Zao mi je njihove djece i unuka, koji ce prva estetska iskustva sresti gledajuci gomilu kica.
A i cudi me da potomcima jedne inventivne umjetonsti kao sto je umjetnost Bizanta nedostaje crta, lijepo i ´sveto lijepo´.
U ostalom mislim da sam novi konceptualni pristup urbanog rijesenj rodnog grad pronasao u knjizi arh. Maksimovica, nazalost koncept vidjen prije jednog vijeka.
A u knjizi „Razvoj gradograditeljstva „ podnaslov `Od starog veka do sadasnjosti` knjizi cijenjenog beogradskog prof. Dr. Branka Maksimovica pisanoj 1948 u Beogradu na strani146, naslov, Gradovi Rusije u XIX i pocetkom XX veka pise“
..U izgradnji gradova vodecu ulogu ima interes krupnih kapitalista i spekulanata koji parcelisu slobodna zemljista, i izgradjuju najamne stanbene zgrade, iskoriscuju zemljiste do maksimuma gradjenjem nedovoljno osvjetljenih, nehigijenski stanova…
u nastavku,
´U nacinu izgradnje gradova predrevolucionarne Rusije i ostalih drzava , odrazava se u punoj mjeri kapitalisticki poredak, sa besplanskim razvitkom privrede i haoticnom izgradnjom gradova...
Da li ce jos neko u citiranom tekstu pronci i Banjaluku. Siguran sam da hoce. Vjerovatno i Sarajevo...
Ali Sarajevo nema Vrbas. Pa nema problema sa nevjerovatno prosirenom privatizacijom obale pocevsi od Obale, Mlina , Gradskog mosta, dole...

LJUDI
(izvor nostalgije)
Meni, Ovi novi, strani...Oni prije poznati, postali nepoznati...

FAZIT
Za NOSTALGIJU je neophodan izvor nostalgije. Izvor kojem se ipak mozes vratiti.
Mojih u vecini, nema...
Hamdija , Bure, ubijen
Avdija, ubijen
Zula, ubijen
Ilija, umro u Beogradu od ozracenosti municijom
Dubravka, umrla od tuge u Banjaluci
Banjaluka, Nis na Vrbasu
Gornji Seher, Srpske Toplice
Gornji Tabaci, ul. Jovana Cvijica
Osnovna skola, Sveti Savo
Cardjica kruska, posjecena
komsije, izdali
kumovi, izdali
IV.AG (1 i 2) srbski IV.AG (1 i 2)
VIS “Arapi”
Emir vokal etnicki ociscen
Vekas solo gitara etnicki ociscen
Eso ritam gitara umro u Njemackoj od tuge
Mustafa bas-gitara nije vise Mustafa, danas je Stefan i zivi u Banjaluci
Grof bubnjevi etnicki ociscen, bez nostalgije ali uz tugu , veliku...
i u upornom boju za Urbanu Banjaluku i Bosnu i Hercegovinu kojoj su stecak, nisan, kriz i kamena krstaca kulturna bastina a tolerancija u oblicima i dizajnu umjetnicko naslijedje, prezentirano, danas, u umjetnosti, kulturi, arhitekturi kroz savremene ideje, koncepte, materijale...
U “Projektu” sam bio. I ispricao da imam problema sa alkoholom i drogom. I to da
zivim od socijalne pomoci, bez stalne adrese. Znao sam da ce Njima biti drago da upravo to i tako cuju. Kumu sam ostavio Visitenkarte. Samo nisam siguran da li sam mu ostavio onu sa Künstler-Kirchenmaler ili ovu zadnju kao Freier Architekt. Pa sam u dilemi ...
Tekst je nastao poslije posjete rodnom gradu, nasiroko, nikako poprijeko... Obzirom da se radi o gotovoj stvar, realnom stanju ne moze se govoriti o ogorcenju. Autor je djetinjstvo proveo dijelom ispod Husinog mlina, a na Husinu branu navukao kubike kamena. Pokusaj da nadje oteto djetinjstvo sprijecili su mu ljudi sa pohabanim dusama.

Grof

Saturday, 23 December, 2006  
Blogger co said...

Vec se par dana spremam da se ukljucim u ovu diskusiju jer ima ovdje zanimljivih komentara, ali me svakodnevne obaveze preokupirase (kraj je skolske godine, blize se Bozic i Nova Godina) pa se ne mogu skoncentrirati na pisanje, a bogami i citanje (jer neki od komentara to zhtijevaju).

Caja je bio u pravu kada je predpostavio da ce objavljeni tekst uzburkati duhove a meni licno je drago da se to desilo jer, u krajnjem slucaju, ovaj blog ima za cilj da nagna ljude na javljanje jer na taj nacin pokazujemo da jos disemo i razmisljamo a to je dobro za ‘zdravlje’. ‘Mislim, dakle postojim’. Meni strahovito smeta apatija, mirenje sa sudbinom, prihvatanje postojeceg stanja, skrivanje vlastitog misljenja, sitni interesi, povlacenje u samog sebe. Ali sta cemo, ljudi su razliciti pa razlicito reagiraju (ili ne reagiraju).

A sad nesto o nostalgiji. Pomenuti clanak kazuje puno toga s cim se slazem mada ja nisam neka osoba koja stvari idealizira. Svako vrijeme ime dobre i lose strane pa je to slucaj i s vremenom o kojem autor pise. Bili smo mladi, a kada je covjek mlad, mnoge probleme ne vidi, tako da su i sjecanja na ta vremena pomalo iskrivljena. Ali bez obzira na to, imajuci priliku da zivi u raznim vremenima i sredinama, za mene je situacija jasna: za zivot u onoj bivsoj Jugi bih mijenao ovaj sadasnji, bez obzira sto sam sada okruzen stvarima koje su mi nekada davno bile nedostupne i bez obzira sto se u novoj sredini ne osjecam stranac iako me okruzuju nove strane osobe. Osoba sam koja je vrlo brzo shvatila realnost pa mi nije bilo tesko prilagoditi se novoj sredini, zadrzavajuci, koliko god je to moguce, ustaljeni nacin zivota, onakav kakvim se nekad zivjelo. Isto tako mi je od prvog dana bilo jasno da se stvari ne mogu vratiti na staro te zbog toga nisam previse opterecen nostalgijom kao neki drugi. A da bi stvari zelio promijeniti, tu nema dileme.

Kada pisem o nostalgiji onda ne zelim da se vracam u proslost i vezem se za neka vremena koja nisam poznavao ili zivio. Ako pocnemo o tome razglabati, svaka osoba ce izabrati svoj pocetak u historiji, onaj koji joj najvise odgovara. Zasto nostalgiju vezati za stecke a ne za ono sto je bilo prije stecaka? Otkud mi pravo da ja odredjujem odakle cu poceti mjeriti vrijeme? Ko mi kaze da i prije mog pocetka nije bio drugi pocetak? Zato se ja ogradjujem na vrijeme, ljude i dogadjaje kojima sam bio svjedok i o kojima mogu pisati iz prve ruke. Zbog istog razloga ne pisem ni o dogadjajima u drugim sredinama (iako ih se ponekad moram dotaci) jer mogu doci u priliku da stvari vidim drugacije nego sto su one zapravo bile.

Bajin komentar sam citao nekoliko puta, pokusavao da shvatim sta je pisac htio reci i moram priznati da jos uvijek nisam dokucio pravo znacenje njegovih rijeci. Mozda je to i logicno jer je ocigledno da Baja pripada krugu ljudi koji je zivio u drugacijem (duhovnom) okruzenju od vecine nas koji se ovdje javljamo a koji smo, vise manje, vezani za tehniku pa nam to ogranicava sirinu pogleda (cast onima koje ta nasa struka nije na neki nacin osakatila pa sada imamo problema da se uhvatimo u kostac sa ljudim kao Baja). Razmisljao sam o mrezi, citao kometar ponovo, ucinilo bi mi se da sam konacno shvatio, pokusavao naci sebe u svemu tome (i jos uvijek to pokusavam), pa ponovo pocinjao od pocetka. Mozda je autor upravo to zelio, da nas natjera da razmisljamo iako mi se cini da je poruka drugacija.

A mreza ko mreza, lako se u nju uhvatiti a tesko izvuci. Medjutim, problem je u tome da svako vrijeme ima svoju mrezu pa oni koji misle da su se iz nje izvukli vjerojatno nisu ni svjesni da to nije slucaj. Volio bih znati na kojoj je strani mreze Baja, pa ako je uspio proci na drugu, da nam otkrije tajnu, pa da i mi pokusamo.

A sto se recenzije tice, do sada je nisam koristio jer nije bilo potrebe. Sudeci po dosadasnjim dijalozima tako ce i ostati.

Saturday, 23 December, 2006  
Anonymous Anonymous said...

Dragi Co

Obradovao sam se tvome komentaru- pises trezveno i iskreno sa velikom dozom postovanja i otvorenosti.

Dragi ste mi vi tehnicari, pa sam vjerovatno zato zainteresovan da se druzim sa vama, jer zbog struke vam imate, generalno govoreci, jako dobro razvijenu sposobnost logicnog i racionalnog razmisljanja, sto je neophodan preduslov za licnu evoluciju. Pored toga kao vaznu karakteristiku nasi ljudi, pod uslovom da nisu primitivni intelektualci, imaju i sirinu razmisljanja tako da skoro da nema teme o kojoj se ne moze razgovarati.

Medjutim, u sferi emotivnog integriteta vecina nas je ‘osjetljiva’ tako da pored snaznog elementa racionalnosti ova emotivna komponenta nas lako prebaci na automatik i potisne zdrav razum. Emocije su glavna poluga odrzavanja stanja ludila na zemlji- pogledaj samo rat u bivsoj i kako je izmontiran na bazi strahova i neumjeca oprostanja.

Razmisljam o sceni sa Vitom i sve nesto razmisljam sta bi se desilo da si sirom rasirio ruke sa velikom osmjehom na licu i zagrlio covjeka srdacno ljudski kao da se nista nije desilo. Nije ovdje u pitanju Vito jer, zavisno od toga gdje je on, to bi njemu mozda bila i teza varijanta, nego si u pitanju ti. Zamisli koliko bi slobodniji bio jer Vito vise nije problem, jer niko i nista vise iz tvoje proslosti nije problem. I ko zna, mozda bi isto tako otkrio da Vito nije ono kako ga vidis i kako si ga vidio prije.
Ko zna, mozda bi u tom prostoru bezuslovnog prihvatanja sa tvoje strane i Vito uspio da demontira svoje stitove barem na trenutak i da vidis sta je iza i da se mozda zaprepastis kada shvatis da ono sto je iza i nije sustinski razlicito onome sto je iza u tvom slucaju.

Ali ne, to nije dozvoljeno na mrezi jer jedan probudjeni remeti ‘mir’ ostalih u dubokom snu sto se mora sprijeciti po svaku cijenu za opste 'dobro'.

Naci cemo Vitu gdje god se okrenemo kao testove naseg emotivnog integriteta i ishod tih susreta vjerodostojno pokazuje gdje se nalazimo na skali evolucije svijesti.

Da ne bude zabune, moja je situacija paralelna tvojoj. Potjer’o me rat i poslije udaranja u nekoliko zidova poceh posmatrati i dozivljavati zivot drugacije od onoga kako su me ucili oni koji nisu znali. I ima jos dosta da se uradi sto I nije tako tesko kada se ima sto-postotna odlucnost pojedinca.
U mom shvatanju, radikalno drugaciji pristup zivotu je jedini pozitivni radikalizam.

Sretna Nova Godina!

Drago mi je, ja sam Baja.

Saturday, 23 December, 2006  
Blogger co said...

Dragi Baja.

Ne bih zelio da se ovaj prilog pretvori u nas dijalog jer mnogo je onih koji sjede za ovim nasim stolom pa ocekujem da i oni po koju dobace. Medjutim, posto sam ja za dijalog uvijek spreman, javljam se ponovo.

Zahvaljujem se na lijepim rijecima, nisam to ocekivao.

Sto se tice emocija i manipulacije s ljudima, tu se u potpunosti slazem s tobom. Oni koji to znaju, znali su sta i kako treba raditi. Bar sam na ovim novim prostorima u situaciji da se svakodnevno susrecem s tim samo sto je to u ovom slucaju za mene manje tragicno nego sto je to bio slucaj kod nas (o onima koji osjecaju posljedice toga nisam imao namjeru pisati). Uostalom, osjetimo to i na ovom nasem blogu, iako u manjoj mjeri nego na nekim drugim mjestima. Ali ljudi smo razliciti, sta da se radi.

Sto se tice Vite i njemu slicnih, tu se ne bih mogao sloziti s tobom. Ja ljude dijelim na one kojima mogu oprositi jer nisu znali sto rade i na one koji su cijelo vrijeme sve konce drzali u svojim rukama ostvarujuci planove koje su sami zacrtali: neki vise, neki manje, zavisno od polozaja na kojima su se zatekli. Vito i njemu slicni se ne mogu promijeniti ma sta da se uradi: oni su svoju dusu davno prodali vragu i nisu vise njeni vlasnici. Oni niti ne osjecaju potrebu da se mijenjaju jer su svoje ciljeve ostvarili i zive u uvjerenju da je sve to tako moralo biti.

Onima drugima, koji su bili zavedeni, se mozda moze pomoci ali za to su potrebni neki drugi propovijednici koji se za sada ne naziru.

Evo odoh ja u 'poeziju' (mogao sam sve to napisati i koristeci tehnicke izraze i fraze), a nisam tome bas vican. Sigurnije se osjecam kada mi je nekakva alatka u ruci (lopata, grablje, cekic), nego olovka. A i cijeli ovaj dijalog se udalji od price vodilje: nostalgije. Da li je se treba rijesiti ili ne? Ako je odgovor pozitivan, onda kako? U tvom javljanju jos uvijek nisam nasao odgovor jer zadnjih par recenica ne objasni kako si to uspio! Ti znas da mi ‘tehnicari’ uvijek trazimo precizan odgovor jer kod nas je sve bazirano na matematici: a tu se uvijek mora doci do tacnog rezultata.

Evo osjecam da sam vec pretjerao a i vrijeme je da se ide spavati. Ponoc se blizi, sutra je Badnjak (uvijek se slavilo u mojoj familiji pa ce tako biti i ovaj put), treba se covjek malo odmoriti, jer ce trebati energije za sve ono sto nas ceka u narednih desetak dana.

Saturday, 23 December, 2006  
Anonymous caja said...

Ali, kada se - u svrhu podrske svojih ubjedjenja pocnu potezati duhovi, onda se povrsini prostora za razgovor naglo suzava kvadratura.

Sunday, 24 December, 2006  
Anonymous Natasa said...

Dragi Baja!
Odgovorila sam ti sinoc, ali evo vidim; moj se odgovor izgubio u ovim nasim komunikacijskim vezama. Tako mu je bilo sudjeno, a mozda je tako i bolje.
Bozicni su blagdani - Mir tvojoj i mojoj dusi!

Cestit Bozic, ako ga slavis. Sretna Nova 2007.
Natasa

Sunday, 24 December, 2006  
Anonymous Anonymous said...

Dobro jutro Co,

Rano uranio, sretan majci bio!

Po citanju tvog komentara ostavih impresije da se slegnu cekajuci da iz tisine izrone inspiracija kao munja koja osvijetli ovaj prostor ideja koje pletemo raznolikim bojama. Bez inspiracije ne pisem jer bi znacilo da koristim vec proizvedeno a to bi bilo ispod nivoa koji sam si zadao ovdje.

Omov zakon pade na pamet kojeg se sjecam jos iz srednje naucenog ujutro prve subote u septembru nekih sedamdesetih koliko se sjecam. Ostalo, zapamtilo se zauvijek: I=U/R.

Sa napomenom da ja pravim veliku gimnastiku ovdje uvodim sljedece funkcije:

(U) u elektrotehnici je napon ili potencijalna razlika izmedju ‘+’ i ‘–‘ mjerena u Voltima (V) koja u zatvorenom strujnom krugu uzrokuje tok elektrone ili struje (I) intenziteta mjerenog u Amperima (A). Intenzitet struje je obrnuto proporcionalan otporu (R) mjerenom u Omima.

Ako sada prilagodimo ovaj zakon za potrebe ove ilustracije modifikujemo ove funkcije u sljedece:

(U) predstavlja energiju ovog univerza u kojem zivimo- energiju koja omogucuje bilo koju formu existencije na zemlji. Covjeku blizi termin bi bio zivotna energija koja se aktivira po rodjenju a deaktivira u momentu smrti. Neki interpretiraju ovu opste prisutnu energiju kao boga iz potrebe da neobjasnjivi fenomen existencije prilagode dostignutom nivou znanja.

(R) predstavlja covjeka-pojedinca koa energetskog provodnika i potrosaca energije (U) koji se u elektricnom smislu ponasa kao klizni potenciometar sto rezultira u razlicitim intenzitetima struje. Za primjer, ako je napon 100V a otpor 10 Oma struja ce iznositi 10A za razliku od otpora 20 Oma koji ce proizvesti samo 5A struje. Ako bi bazdarili skalu ovog simbolicnog potenciometra na skali od 1 do 99 Oma onda bi teza stanja covjeka kao sto je sramota, strah, tuga, ljutnja, ljubomora, mrznja itd reprezentirali veci otpor dok bi sreca, prihvatanja, neutralnost, mir, ljubav korespondirali manjim otporima.

(I) predstavlja nivo svijesti kojeg pojedinac zivi u datom momentu. Znaci sto je otpor veci manji je nivo svijesti, manji je nivo srece, manji je nivo samopouzdanja, itd. Za potrebe ovog modela prakticna korisnost provodnika/aparata/covjeka bio on koristan ili destruktivan je zanemarena iako bi se proizvedeni izlaz mogao dovesti u neku vrstu korelacije sa intenzitetom proizvedene struje ili svijesti.

Ako sada za potrebu ilustracije pretpostavimo da je stanje neutralnosti i prihvatanja mjereno kao 30 Oma a stanje straha kao 50 Oma onda je koristeci gornju formulu lako izracunati da je nivo svijesti covjeka koji nema potrebu da sudi sebe i druge (neutralnost) oko 3.3A zanatno veci od nivoa svijesti covjeka koji je u stanju straha od samo 2A.

Nije potrebno dvaput reci da je nasa ‘amperaza’ kao pojedinaca a posebno kao pripadnika u pocetku determinisana induktivnim uticajem okoline i vaspitaca koji su instalirali bezbroj programa koje su aktivno zivjeli i jedino i mogli prenijeti na druge. Razlicite zajednice imaju razlicite kolekcije programa tako da je razumljivo da su kraljica Elizabeta i Mujo u Sarajevu dobili kvalitativno razlicite setove programa iako je jedan broj vjerovatno zajednicki.

Naocigled a posebno sa stanovista kontinuiteta zajednice intenzitet struje pojedinca nije posebno znacajan jer je poenta na proizvedenom izlazu u formi razlicitih drustveno korisnih funkcija. Medjutim, sa stajalista evolucije pojedinca jedino sto je vazno jeste intenzitet proizvedene struje ili svijesti, koji kako je predlozeno gore moze samo da se poveca ako se otpor smanji posto je napon manje-vise konstantan i svakako nezavisan od provodnika.

Isus Krist koji je simbolicki relevantan bas danas primjer je individue koji je za zivota uspio da postane idealni provodnik sa nivoom svijesti znatno iznad ogromne vecine ljudi danas i onda na zemlji. Zato on i danas postoji posto poslije odredjenog dostignutog nivoa svijesti fizicko tijelo vise nije neophodno za njegovu i njema slicnih existenciju.

Mozda je ovo sustina i znacenje onih srednjovjekovnih alkemista i njihovih experimenata transformacije olova u zlato koje mnogi vide bukvalno umjesto simbolicki.

Sto se nostalgije tice po logici ovog pristupa ona predstavlja samo jedno od stanja na putu evolucije onih koji aktivno evoluiraju. Ljepota u sadasnjem monemtu je nemjerljivo puta veca od ljepote copije ljepote nekad dozivljene.

Odulji ja, zanio se oko transformacije Omovog zakona za potrebe ovog novog vremena nadajuci se za samog sebe da ne mlatim praznu slamu. Mislim da sam trebao dodati koju diodu i tranzistor ali to bi bilo iznad mojih tehnickih vjestina. Ako sam profulao ti si dio krivice- trazio si formulu.

Obrati paznju onome u sebi sto ti niko ne moze dati niti oduzeti.

Sretan Bozic!

Drago mi je, ja sam Baja.

Sunday, 24 December, 2006  
Blogger co said...

Dragi Baja.

Citao sam tvoj komentar ponovo vise puta da bih bio siguran da sam sve razumio. Dobro i lijepo prises, nema sta, moram to priznati. Cak ti se nije tesko prebaciti se na ‘nas jezik’, mislim jezik elektronicara a opet uspijes reci ono sto si naumio. Malo je onih sto to mogu uciniti, stoga zasluzujes sve pohvale.

Ocekivao sam da cu dobiti pomoc od nekog pametnije, nacitanijeg, ko je imao vise vremena da tabiri knjige (moram priznati da, nazalost, vec dugo vremena nisam procitao niti jednu), ili sjedi i razmislja o zivotu (za to zaista treba imati vremena a ja ga, uz sve ono sto bih htio uraditi nemam) ali pomoci niodkuda. Pa i ovaj blog zahtijeva jako puno odricanja i ni njega ne bi bilo bez ulozenog vremena. Vjerojatno ga ne bi bilo ni da ne postoji jedna doza nostalgije, bez koje ne bi bilo poticaja da se nesto ovako uradi.

Nisam siguran da bih puno toga uradio da sam sve svoje slobodno vrijeme proveo citajuci knjige i razmisljajuci o zivotu: danasnjem, proslom, buducem. Mozda bih se duhovno bolje osjecao ali ne moze se covjek samo prepustiti duhovnosti: treba ponekad nesto uraditi da bi se stvari pokrenule iz mrtvila koje nas sve vise okruzuje. A treba se i zivjeti u okruzenju koje bas nema mnogo milosti za one koji cekaju da im se sve doturi na tanjiru.

Ako bi, prema tvojim formulama, stanje neutralnosti iznosilo 30 Oma, a stanje straha, 50 Oma, i ako je svijest covjeka suprotno proporcionalna otporu, da li to znaci da covjek ne treba imati dozu nostalgije jer ona, eto, negativno utice na svijest? Da li isto tako znaci da bi u idealnom drustvu svi imali otpor jednak nuli? U tom slucaju bi struja bila beskonacno velika a dobro znas da osigurac pregara zbog ‘prevelike’ struje.

Na kraju, gdje bi u ovom kontekstu smjestio komunizam (onaj po knjigama), a gdje ‘djecu cvijeca’?

Odoh ja predaleko, imao bih jos bezbroj pitanja, ali treba jednom stati. Nadam se da je glavna tema razgovora jos uvijek nostalgija, mada se ona pomalo gubi.

Tuesday, 26 December, 2006  
Anonymous caja said...

Vjerujem da i ostatak okupljenog drustvanca sa zanimanjem prati prepisku gospodina Baje sa nasim domacinom Coom.

U jezicki inace vrlo nadahnutim javljanjima prvoga su - odmah s pocetka, uocene dvije krupne pukotine:
- u teoriji o realnosti kao paukovoj mrezi,

- u zakljucnoj recenici istog javljanja.

Ozbiljnost tona gospodina Baje Coa nije zbunila - visegodisnji trening baziran na neumoljivoj hladnoci brojki.

Sve vidljiviju namjeru gospodina Baje da prepisku usmjeri u novom, rekao bih i pozitivnijem pravcu, domacin sistematski gusi, zahtijevajuci jasno objasnjenje neobjasnjenog.

Da li ce doci do konacnog razrjesenja nerazjasnjenog?

Wednesday, 27 December, 2006  
Anonymous Natasa said...

Zao mi je sto nisam stigla pravovremeno odgovoriti na komentare o NOSTALGIJI.
Nadam se da se ovaj komentar nece izgubiti na ovim nasim internetskim vezama.
Moram priznati da ne znam uzrok tomu. Saljem ga ipak e-mailom.

Mislim da bi intelektualna gimnastika, koja se u zadnje vrijeme prakticira na stranicama bloga bila primjerenija filozofskim tribinama, mozda i politickim.
Mreza - na njoj, ispred ili iza nje, « nova» interpretacija I = U/R,... izaziva u meni mnostvo asocijacija;
l′art pour l′art, samodopadnost, samoca,...

Radikalno drugaciji pristup zivotu jedini je pozitivan radikalizam.
Sto to znaci?
Mijenjati pristup zivotu je nuzan, jer je sve oko nas dinamicno, sve se mijenja , pa i mi, ali radikalne promjene znace, ne biti vise svoj, zaboraviti ili ignorirati sve vrijednosti do kojih nam je stalo, koje su bile osnov za formiranje nase licnosti. Mogu li ja to? Ne, nikad! Ja to ni ne zelim!
Ne, nijedan radikalizam nije pozitivan!

Evolucija svijesti
Zanima me, kako bi se nas novi bloger, Baja, s pretpostavkom koja proizlazi iz njegovih komentara, o njegovom visem nivou na skali evolucije svijesti, ponasao u susretu s Brdjaninom, Vukicem ili Gugom Lazarevicem. Pretpostavljam da ipak ne bi otkrio iza njihovih stitova istovjetnost s onim, sto je iza njegovog stita.

Nostalgija je samo jedno od stanja na putu evolucije svijeti. Svijest je racio, nostalgija je emocija. Dominaciju svijesti nad emocijom - ne, kao ni dominaciju emocije nad svijesti, ali njihov suzivot - da. To nas odredjuje covjekom. Kakav bi bio zivot bez osjecaja, bez ljubavi..., bez tuge za domovinom, za vlastitim korijenima.

Ljepota u sadasnjem momentu nemjerljivo je ljepsa od ljepote kopije ljepote nekad dozivljene.
Slazem se, ali ne zelim biti bez ljepote sjecanja. To je moj zivot i ta sjecanja me cini takvom kakva jesam. Njih se ne odricem, pa tako ni nostalgije, za bilo cime iz doba moje mladosti.

Obrati paznju onome u sebi, sto nam nitko ne moze dati niti oduzeti.
Da, obracam paznju na ono u sebi, stalno se izgradjujem, i nitko mi to ne moze oduzeti, sve dok zivim, ali mi mnogo toga mogu dati, i primam, vlastitim odabirom.
Covjek je drustveno bice, zeli davati i zeli primati.
Ne zeli usamljenost, zar to svi mi ne dokazujemo potrebom za druzenjem na nasem blogu.

Natasa

Friday, 29 December, 2006  
Anonymous caja said...

Sto se tuga vraca svako malo?

Sto se ljutnja tako lako pali?

Sto se vrijedja, mrzi?

Sto nema oprostaja?

Sto ne radi zvaka 'daleko od
ociju - daleko od srca', i
ona 'vrijeme lijeci rane'?

Sta je zivot kad se mrijeti mora?

Sto onda ne pijem?

Sto?

Friday, 29 December, 2006  
Anonymous Anonymous said...

Draga Natasa

Kroz tvoj zadnji komentar jasno se vidi da si ti sretna u tvojoj sadasnjoj realnosti. S moje tacke posmatranja to mora da je prekrasan osjecaj i bilo bi potpuno iracionalno narusavati uspostavljenu harmoniju. Zasto bi neko htio da radikalno mjenja nesto sto vec funkcionise?

Iako me raduju tvoji komentari, ja u stvari nisam ni pisao tebi i tebi slicnim jer zbog harmonije vasih individualnih realnosti moje pisanje se moze lako vidjeti kao neprihvatljivo ili, kao u tvom slucaju, da mu se da teoretsko a ne zivotno-prakticno znacenje. Za razliku od softverskih programa koji imaju razlicite podprograme koje iniciraju zaustavljanje procesa kada se u program unese nedefinisana varijabla, process razmisljanja kod ljudi ima kompleksnije i ne tako ocigledne zastitne mehanizme koji imaju za cilj da odrze integritet sistema bez zaustaljanja rada sistema.

Zivot je super-inteligentan i koliko god pojedinac pokusavao da odrzi status quo on ga kontinuirano dovodi u poziciju da raste ka visim nivoima svijesti. Ovaj princip se manifestuje na najefikasniji moguci nacin, pri tome koristeci intimne relacije sa drugima, kroz bolesti i druge vidove licnih kriza kako bi eventualno prosao pored strazara/zastitnika i dosegao zatvorene sisteme. S vremena na vrijeme se desi i rat da se 'odradi' veca skupina odjednom. Postoje ljudi koji nisu nauceni da budu rigidni u njihovom pristupu i koji nisu zrtvovali skoro sve za komad 'magle' i takvi su u stanju da se mjenjaju bez osjecaja da gube promjenom. Ja se najiskrenije nadam i sa velikom dozom sigursnosti vjerujem da ti, draga Natasa, pripadas ovoj neformalnoj grupi progresivnih individua.

S druge strane, vecina se 'probudi' jedino kada primi dobru samarcinu ili jos gore poslije niza opomena koje su sistematski ignorisali, i kada se to desi covjek najcesce bude potpuno nespreman jer sve ono sto je do tada naucio vise ne moze da koristi dok ne nadje novi smisao egzistencije i prilagodi se novo-nastalim uslovima.

Ja pisem ljudima iz ove druge kategorije koje zbog razlicitih razloga ukljucujuci licne i drustvene nisu uspjeli da sacuvaju cjelovitost njihovih individualnih realnosti i kao rezultat kojih su se formirale pukotine u njihovim sistemima percepcije toliko velike da ih je nemoguce zacepiti i vratiti se na staro. Pisem njima jer je moguce da su privremeno izgubili nadu zbog nepodnosljivog pritiska nove realnosti a jos nisu u stanju da vide ono u njima sto niko ne moze dati niti oduzeti, ukljucujuci i smrt, koliko god to nesto bilo malo.

Ja pisem ljudima koji mozda posjecuju ovu stranicu trazeci slike i dogadjaje svoje proslosti sa nadom da ce povratiti nepovrativo ili ublaziti bol sadasnjosti a da pri tome nemaju dovoljno samopouzdanja da se jave jer vise nisu sigiurni tko su.

Premda radikalno drugaciji pristup zivotu za one koji su 'svoji na svome' nece imati nikakvog prakticnog znacenja, za oni koji se ustolicuju na za njih novom nivou svijesti to moze biti od presudne koristi. Bez ovog radikalizma covjek ostane 'ni tamo ni 'vamo', rastrgnut izmedju starih memorija i novih iskusenja i obaveza koje nemaju mnogo dodirnih tacaka. Radikalni pristup (sto god to znacilo pojedincno) moze biti vrlo koristan za tranziciju tako da se sa veceg nivoa objektivnosti moze razabrati 'zito od kukolja' i nastaviti sa onim sto je vrijedno a odvojiti se od onoga sto je stetno. Radikalizam o kome govorim moze pomoci ce da se covjek oslobodi nepotrebnog balasta staroga stvarajuci prostor za nove kvalitete koji ce odrediti novu licnost koja ce po definiciji biti bolji supruznik, bolji roditelj, bolji radnik, bolji ljubavnik ali prije svega biti znatno blizi primjeru ljudi kao sto su Isus i njemu slicni.

Kazu da kada dodje sudnji dan covjek u tom momentu mora biti sam jedan-na-jedan sa zivotom/smrcu i jos kazu da svi ovi privjesci kao sto su pripadnost razlicitim grupacijama i sve sto ide uz to kao odrednica individualnosti u stvari predstavljaju balast koji uveliko otezava tranziciju jer covjek bude 'pretezak' (previse Oma). Ja jos nisam umirao da bih moga potvrditi ovo ali, ukoliko je ovo tacno, logicno bi bilo zakljuciti da ce tada biti prekasno ako se nesto ne uradi prije po ovom pitanju.

I na kraju, evo ovako virtualno-internetski imas zagrljaj od mene onako ljudski iskreno.

Drago mi je, ja sam Baja.

Monday, 01 January, 2007  
Anonymous Natasa said...

Dragi Baja,
primam zagrljaj jednako ljudski iskreno, kao sto mi ga saljes, ali ti uzvracam i poljupcem ako ga primas. Mislila sam da ces biti malo hrabriji!

Drago mi je sto si se javio, vidim da cijenis ovaj nas blog i nastavljas svojim specificnim nacinom biti s nama.
Nase bogatstvo je upravo u ovoj raznolikosti pisanog izricaja, ali i nivoa u evoluciji svijesti.

Zahvaljujem se, sto si me svrstao u grupu progresivnih individua, jer ja to jesam, ali bi mi bilo zao ako se ti nalazis u onoj drugoj grupi.
Bojim se da nacin kojim pises, moze one, kojima je upucen, zbuniti, da im nece biti jasan i time ih jos vise udaljiti od puta pronalazenja sebe i smisla zivota.
Mozda grijesim? Vidjet ce se!

U tvom zadnjem komentaru ne razumijem poveznicu s Isusom.
Voljela bih da mi to pojasnis, ali kako ni na jedno moje pitanje do sada nisi odgovorio, ne ocekujem odgovor. Ostavljas nas i u neznanju tvog pravog imena. Steta!
Malo vise hrabrosti, dragi prijatelju!

Prije desetak godina tesko da bih se usudila pisati ovako javno, bilo bi tisucu kocnica, tisucu strahova, pokazati se mozda nedovoljno obrazovanom, pametnom, pismenom,...
Predivan je osjecaj kad se oslobodis tih strahova, kad dovoljno dobro upoznas sebe, kad si svjestan da ne mozes biti savrsen, ali da si voljan uciti, izgradjivati se,..i prije svega kad se postujes.
Poraz, greska nije nista strasno, sve se moze ispraviti, samo ako imas dobre namjere i puno volje za nastaviti.
Nije mi bilo lako, kao nikomu od nas, ali sam se borila, ustrajala i trazila mir u sebi, mislim i postigla sklad uma, duse i tijela.
Zadovoljna sam, mozda netko ne bi bio da je na mom mjestu, mozda ima druge zelje, ciljeve, ali to meni nije bitno.
Svatko ima pravo na svoj put!

Svi moji dosadasnji prilozi bili su upravo s ciljem da poticu na ljepotu druzenja s ljudima i prije svega s prirodom. Pa i kad nista nemas, ostaje ti priroda, a ona je tako darezljiva, toliko ispunjava, samo ju treba nauciti zapazati, prepustiti joj se. Ona daje snagu za novi pocetak, ona unosi mir u nasa ranjena srca.
Evo, nas dvoje smo izabrali dva puta za biti na blogu, nadam se da ce oba biti prihvacena.

Srdacno te pozdravljam, i ocekujem da se jos dugo druzimo na ovim nasim stranicama.
Natasa

Tuesday, 02 January, 2007  
Blogger co said...

Ovaj razgovor o nostalgiji se nastavlja (sto mi je drago) ali bih bio jos zadovoljniji kada bi se vise posjetilaca ukljucilo. Ovako ispade da se dvije-tri osobe ‘prepucavaju’ a ostali samo pasivno posmatraju. Ne mogu vjerovati da nemamo svoja misljenja ali mogu razumjeti da se bojimo iznijeti ih.

Priznajem da mi je bilo tesko razumjeti neka od razmisljanja ali se stvari polako razbistravaju. Polako pocinjem shvatati ‘sta je pisac htio reci’ sto moze biti posljedica ‘ucenja’ ali isto tako i trud pisca da stvari objasni jednostavnijim rijecima razumljih obicnim smrtnicima.

Danas moram priznati da se u potpunosti slazem s Bajom po pitanju onih koji zive u proslosti i ne vide nista sto se desava danas, a o buducnosti da ne govorim. I sam sam bio u prilici da se suocavam sa onima koji jos uvijek zive u nekim proslom vremenima i ne prihvacaju sadasnjost. Oni uglavnom pate, nezadovolji su, i svi su im krivi za ono sto im se desava. Uopce ne pokusavaju da stvari promijene na bolje i koriste svaki trenutak da kritiziraju sve i svakoga. Kada bih pokusavao da im na to skrenem paznju, uglavnom ne bih bio shvacen, a ponekad bih i ja bio krivac za novonastalu situaciju.

Ako sam dobro shvatio Baju, njegova namjera da se obrati takvima je za svaku pohvalu ali mislim da je jezik kojim se sluzi suvise kompliciran da bi ga ti isti razumjeli. Kada bi ti isti mogli razumijeti Bajina razmisljanja onda tako ne bi ni razmisljali.

Bez obzira na gore receno, jos uvijek sam misljenja da covjek ne treba zaboraviti sta mu se desavalo u proslosti jer bez sjecanja na proslost, ne bi bilo ni radosti u sadasnjosti. Tu podrazumijevam i lijepa i ruzna sjecanja jer ona su dio zivota i ne mogu se samo tako izbrisati. Sve je to dio zivotnog iskustva koje pomaze da odluke u sadasnjosti donosimo lakse i da pravimo manje gresaka.

Moglo bi se ovako nastaviti u beskraj ali treba nesto i privrijediti da bi se moglo uzivati u sadasnjosti a istovremeno pripremati se za buducnost. Vrijeme je za novi radni dan pa za sada ovdje pravim rez.

Tuesday, 02 January, 2007  
Anonymous Canak said...

Amire, malo povise, Natasa dobro, rece:
"l′art pour l′art, samodopadnost, samoca,..."
Prica zbog price, umjetnost radi umjetnost, filozofija radi filozofiranja, iliti, sto bi nas bosanski narod jednostavno rekao: naprdjivanje...
Posto sebi dajes za pravo da mi (nam) se obracas "ex cathedra", dozvolicu, ovog puta, to isto i ja sebi.
Javno napisana rijec trazi znanje, odgovornost, logiku. Polemika trazi postovanje sagovornika, disciplinu, argument. Sve ti to nekako zaboravis. Ponese te tastatura.
Tebi se, na zalost, desava da kad u tekstu na koji odgovaras ne nadjes argument za razradu svoje teze, za svoj kontraargument, ti onda jednostavno izmislis argument. Primjer: Prigovaras mi sto u svom tekstu kazem da su "vjecni stecci" kontroverzni, pa na tome gradis svoj odgovor, nastojeci da izvrgnes ruglu ono sto si sam fabrikovao ili pak pogresno razumio, ali lijepeci to meni. Kad to pronadjes u mom tekstu pozvacu te da budes moj gost u Torontu, dvije nedjelje - all inclusive.
Po cemu , jadan ne bio, zakljuci da ja o Bosni, bosanskoj dusi, o kraljevini Bosni, istoriji Bosne malo znam?!
Pa znas li ti, rodjeni moj, koliko sam ja hiljada puta prospartao tom mojom ( nasom) Bosnom, zavirio u svaki njen kutak, upoznao hiljade ljudi, zavolio ih do besvijesti, bio to i isticao da sam ponosni Bosanac. I sve to igrajuci kosarku po Bosni od svoje trinaeste, sudeci kosarku do svoje cetrdesete, radeci i penjuci se na svaku cuku gdje se antenski sistem moze izgraditi. Ono sto ti o Bosni citas i otkrivas poslednjih godina ja sam vjerovatno procitao, prohodao i neograniceno zavolio i prije nego sto si ti bio rodjen. I ja sam, kao i ti, veoma mnogo ucio i citao jos u veoma ranom uzrastu. Citanje je, izgleda , jedna od zajednickih nam vrlina. Da li je bas tako? Nisam vise siguran. Jer citajuci, covjek uci o jeziku, upozna ga, nauci sintagmu, gramatiku, nauci se sluziti jezikom. Gdje ti tu sebe vidis, rodjeni moj? A da, ti citas bosancicu, pa te ona malo zbunjuje i cini tvoje pisanje tesko razumljivim.
Ali nisi ti kriv za to , moj Amire. Kriv je rat , koji te otrgao od tvoje skole u Bosni. Ocigledno je da si ti talentovan, mlad covjek, dovoljno mladalacki hrabar i drzak da se upusti i u bitke kojima nije dorastao.
Ako ima tvoje krivice onda je to tvoj stil " ex cathedra", ironija i cinizam kojim nam se obracas. Oni su proizvod, pretpostavljam, duzeg odsustva sa casova porodicnog vaspitanja. Ako je tako, ponovo nije do tebe. Opet, taj prokleti rat....
Ako mislis da cinis dobro Bosni, boreci se za nju na web stranicama, grijesis. Za Bosnu se ne bori iz Norveske ili Kanade. Nije fer ... Za nju se bori tamo, na licu mjesta. Ako je RS ili Banjaluka toliko prljava, kako kazes, zasto te tvoja tolika ljubav prema Bosni nije vec odvukla u "cisto" ( kako li to ?!) Sarajevo, Tuzlu, Zenicu? Ja sam od borbe za Bosnu odustao onog dana kada sam je napustio...
Nemoj se ljutiti. Nisam imao namjeru da ti odgovaram ovim stilom ali ti si ga sam nametnuo.
P.S. Ako te put nanese u Toronto, javi se. Imam i ovdje neke knjige koje ce te sigurno interesovati i pomoci ti da bolje razumijes Bosnu i Bosance. Jer, koliko god daleko, mi smo jos uvijek Bosna, ona koju smo nekada zivjeli ...

Tuesday, 02 January, 2007  
Anonymous Anonymous said...

Draga Natasa,

Uz sve do sada receno ti se lijepo i igras koristeci one simpaticne zenske vragolije kako bi se onako lagano-laktovski druga strana stimulisala na vise dinamike i otvorenosti. Podsjeti me na jednu moju dragu drugaricu koja na slican nacin reaguje kada ja to ne reagujem kako bi to ona rekla.

Iako me na trenutak povuce tvoja igrica, mislim da je bolje da maske jos ne padaju ne zato sto se nesto ima kriti nego zato sto se treba vracati svrsi ove razmjene na najefikasniji moguci nacin.

Opis tvoje transformacije u zadnjih desetak godina jasno ukazuje na process individuacije, koji je preduslov za evoluciju svijesti pojedinca. Izdvojio bih tvoje rijeci: "..i prije svega kad se postujes" jer, po meni, one odslikavaju sustinu relacije sa samim sobom sto je kriticki vazno za uspjesnost evolucije pojedinca. Na tvome mjestu ja se ne bih dvoumio promjeniti 'postujes' u 'volis bezuslovno' jer, koliko ja razumjem ovaj nas jezik, postovanje je onako formalno i kvalitativno razlicito od voljenja, pogotovu bezuslovnog. Ako kada umiris svoj unutrasnji mentalni dijalog kazes naglas 'Natasa ja te bezuslovno volim' bilo bi korisno cuti ako neki od onih tihih glasova iznutra imaju nesto protiv da bi se razumjelo sta se to poprijecilo izmedju postovanja i ljubavi. Po pravilu klice razloga (ako se identifikuju) ce biti posadjene u prvih pet godina zivota, kojih se ne sjecamo ali ih se moze dokuciti kroz paterne ponasanja i reagovanja koji su se razvili iz tih klica i ponavljali u kasnijim godinama katkad do nivoa adikcija.

Ljubav o kojoj ja to ovdje nije ona 'ja te volim zato sto si …' koja se masovno prakticira izmedju ljudi a u sustini predstavlja 'fini' oblik perfidne kontrole pogotovu kada je prakticirana od strane roditelja prema djeci.

Nas su ucili svemu i svacemu ali se bogami ne sjecam da je itko ikada spomenuo da covjek treba da voli sebe bezuslovno kao preduslov da moze stvarno voljeti druge. Relacije koje uspostavljamo sa drugima oko nas su samo produzetak relacija koje gajimo unutra prema nama samima tako da nikoga drugoga se ne moze voljeti vise nego sto volis sebe.Obrnuto je isto tako tacno- koliko si u stanju da iskreno volis druge spoljna je manifestacija ljubavi prema samome sebi.

Eto ovog puta toliko za moju novu jaranicu uz napomenu da ce odgovori polako teci onako spontano i u pravo vrijeme!

Drago mi je, ja sam Baja.

Wednesday, 03 January, 2007  
Anonymous Anonymous said...

Dragi Co,

Iz tvog komentara izdvajam sljedecu recenicu i nudim svoj komentar sa namjerom da pojasnim neke aspekte ako nemas nista protiv:"jos uvijek sam misljenja da covjek ne treba zaboraviti sta mu se desavalo u proslosti jer bez sjecanja na proslost, ne bi bilo ni radosti u sadasnjosti"

Kad bi i htio zaboraviti memorija proslosti je prisutna osim ako je dogadjaj u pitanju toliko traumatican da bude konzerviran u psihi kao da se i nije desio.

Sta je od kriticne vaznosti nije memorija dogadaja nego je nas odnos i reakcija kada se memorija aktivira slucajno ili inicirana u susretu sa necim ili nekim sto direktno ili indirektno podsjeca na dogadjaj iz proslosti.

Kako rekoh ranije, zivot nas pojedince stavlja na razlicita iskusenja samo sa jednim ciljem da ucimo i sa stecenim znanjem evoluiramo ka visim nivoima svijesti. Drugim rijecima, zivot prezentira razlicite prakticne lekcije koje omogucavaju ucenje ali i predstavljaju testove koje ili polozimo ili padnemo. Test je polozen kada se uvidi i usvoji sustina iskustva/lekcije i kada je covjek u stanju da modifikuje svoje ponasanje u slicnim situacijama kasnije. Lekcija se padne kada covjek prvenstveno vodjen refleksno naucenim strahovima odbije da uci i zadovolji se da odreaguje na nacin kako vecina oko njega to radi, sustinski ignorirajuci izazov i sansu da nauci.

Za ilustraciju recimo da vas je neko u proslosti svojim akcijama namjerno izmanipulisao uzrokujuci vam emotivnu i materiajlnu stetu i narusenu reputaciju kod drugih iskoristavajuci vasu dobru volju i povjerenje koje ste imali prema toj osobi.

Zivotna lekcija bi mogla biti da covjek dozivi na svojoj kozi sta to znaci biti izmanipulisan i onda na prakticnom primjeru demonstrirati da je u stanju da oprosti ali stvarno oprosti. Anatomija oprastanja u ovom hipotetickom primjeru prije svega podrazumjeva oprastanje samom sebi sto se to desilo i kada se to desi onda se moze oprostiti i toj drugoj osobi.

Kod oprastanja na putu najcesce stoji ponos koji je jedino zainteresovan da bude u pravu braneci godinama gradjeni imidz bez obzira sto za to bivanje u pravu dio zivotne energije bude kontaminiran neprimjerenom akcijom drugoga. Kao rezultat umjesto da expresno cisti uticaj ovog dogadjaja kroz proces oprastanja, proces se zaustavi formiranjem kontaminiranog polja energije koji se manifestuje kao uvrijedjenost ili slicna destruktivna emocija koja nije nista druge do devaluacija samoga sebe. Ako se tako nesto desi onda svaki slicni dogadjaj ili slicna osoba u buducnosti lako aktiviraju tu energiju uvrijedjenosti a i mehanizme ponosa koji prikucava etikete sto direktno sto onako izmedju redova kako bi se opet odbranio imidz i bilo u pravu. Cinjenica da je taj neko drugi uspjesno instalirao sto bi softverasi zvali virus najcesce ostaje skriveno.

Prema tome, inteligentni ljudi iz proslih dogadjaja 'destiliraju' nauceno znanje koje koriste za njihovo dobro a sve ostalo sto je proizvedeno u procesu ucenja oslobode iz svog sistema bas kao kada pecete rakiju ako se jos sjecate kako se to radi. Kao sto je dobra sljivovica u malim kolicinama dobra za zdravlje, tako je i licno prakticno-steceno znanje za svijest pojedinca. Zamislite kako bi ukusno bilo onako odmah iz kace bez destilacije.

U zdravlje!

Drago mi je, ja sam Baja.

Wednesday, 03 January, 2007  
Anonymous Natasa said...

« Bolje da maske ne padaju , ne zato sto se nema sto kriti, nego zato, sto se treba vracati svrsi ove razmjene na najefikasniji nacin».

Ne maske, vec maska – ja masku ne nosim! I kad koristim, kao sto kazes zenske vragolije, sto je tocno i s namjerom, radim to bez maske.

Mislim, nazalost da se ima puno toga kriti!

Vratiti se svrsi – kojoj? Igrati se!

Netko od nas dvoje izgleda ne poznaje znacenje rijeci
« najefikasniji nacin»

Jasne misli rezultiraju i jasnim verbalnim i pisanim izricajem!

Plemenite i postene namjere ima samo dobronamjeran covjek!

Budi siguran, ja sebe bezuvjetno volim!

Za kraj ove diskusije, koja nicemu ne vodi, osim sto njome hranis iluziju o samom sebi – ne zelim nastavljati podrzavati intelektualnu gimnastiku na blogu, a i izvlacim se i iz paukovih kandji na mrezi.

Budi pozdravljen, Natasa

Wednesday, 03 January, 2007  
Blogger Amir said...

Moje prvo pitanje je bilo da li postoji neka nostalgija prema BiH i njenjim kulturnim nasljedjem u svoj toj Yugo nostalgiji??? Vas je to ocigledno ovdje, najvise pogodilo mada to i jeste bila moja namjera da se nadjete u tom mom komentaru ma koliko god on gramaticki ne pravilno bio napisan . I zalostno je kad ovako slabo pismen decko moze da uznemiri tako vrsnog pisca i Bosanca, koji je ocigledno sa "cuka" citao stecke….” Ono sto ti o Bosni citas i otkrivas poslednjih godina ja sam vjerovatno procitao, prohodao i neograniceno zavolio i prije nego sto si ti bio rodjen” da ne bude da sam ja rekao da slabo citate ili mozda lose pamtite???A ,i ovo vase ”vjerovatno” je jako ne odredjeno. Mozda zato i vama nije tesko reci za ovo ovdje da je naprdivanje, i tu propada bilo kakav argumet ili polemika!!Nego jeste li ili niste zavoljeli to o cemu vi pricate, ako pricate o kosarci i antenama onda sigurno jeste, a ako cemo o Bosni e to ostavljam pod ?upitnicima?…Kao sto sam rekao u proslom postu, citati su pisani bosancicom pa je bilo lako uocljivo i stari su stotinama godina, pa sam predpostavio da vam je to opste poznato, moja greska je to sto predpostavljam A vi grijesite ako mislite da igrajuci kosarku i sudeci istu, to gradi vase znanje o Bosni! O ljudima da, o sportu da, putovanju da. O pravoj historiji Bih i mudrostima na steccima i kraljevini BIH NE…..U pravu ste da bitku za Bih vodim preko web stranica jer dok sam ovdje to je moja jedina mogucnost, a kad me vucete za jezik i odgoj mojih roditelja. Da vam kazem da sam ja zahvaljujuci web stranicama ove godine kraj peticija o zastitu neretve, uspio poslati pomoc Harisu koji se bori protiv raka, Normeli koja je umrla od raka, malom Viktoru koji se bori protiv leukemije i na kraju dijecijem selu u Srajevu . (Mrzim sto ovo moram da navodim, jer ni moji roditelji o ovome ne znaju. Ali povukao sam vas za jezik pa reko da vam ga sad i vratim tamo gdje mu je mijesto) …Mozete li vi to reci za sebe i vasu dijecu???? Ili vi jednostavno ne praktikujete taj humani kucni odgoj. Bas me interesuje gdje su to moji roditelji pogrijesili s mojim odgojem???….Hvala vama na pozivu ali vjerujte meni, ja ovakav nemam sta da radim u vasem domu, nego vi to vase gostoprimstvo pretvorite u dolare i posaljite nekome kome je taj novac zaista potreban!!! Ako ne znate kome, ja cu biti vise nego sretan da vas uputim na par mijesta gdje je pomoc potrebna bez razlike odakle ona dolazila. I za kraj nije rat kriv za moje skolovanje, naprotiv rat je taj koji je mene natjerao da pisem 3 jezika, sad o kvaliteti pisanja necemo raspravljati to se vidi iz prilozenog, i da se sporazumijevam na 5. A zao mi je stvarno sto se moram ponavljati ali za vase dobro cu to opet da uradim…RS je prljava zato sto je nastala na etnickom ciscenju, torturi, prognanstvu ne toleranciji, oduzimanju licne i drustvene imovine, rusenju svega sto nema veze sa tim jednim narodom. Treba li jos sta??? A slazem se i s vama da i u Zenici i Sarajevu kao u svakom zitu ima kukolja. Medjutim u poredjenju sa RS to je ne primjetno. Mada bi najveca greska bila da se na to oci zatvore kao sto su totalno zatvorene u RS. Zar to ona peticija za Neretvu koju sam ja poslao, i koju vi sigurno niste potpisali, nije upravo to o cemu vi pricate? A molio bi vas ako mozete da mi odgovoriti zasto se vi toliko zalazete za tu RS? Sta vas to u njoj privlaci? Ime ili prezime te republike. Drustveni odgoj, skolski sistem? Ako vam nije tesko otvorite mi oci pa da i ja to podjem cijeniti. Ja stvarno ne mogu da nadjem nista zanimljivo!
I za kraj da vam kazem nesto sto bi vi trebali znati a nadam se da ovo necete zaboraviti. Za Bosnu i sve sto je dobro i vrijedno u ovom svijetu se bori iz srca i duse, naravno ako je imate, i zao mi je sto nas opet zanemarujete i s vasim komentarima kocite, a uz mene i vasu dijecu kad kazete da se odavde ne moze pomoci ljudima… Grijesite mnogo, ako ste se vi predali ne trebate ocikvati i od ostalih da to ucine!!
Za sve sto je ovdje vama napisano ne mislim da se izvinjavam!!!!

Wednesday, 03 January, 2007  
Anonymous Canak said...

“ Mrznja je, sa intelektualnog stanovista, vjecna negacija, a posmatrana sa gledista osjecanja, mrznja je oblik atrofije koji ubija sve osim same sebe.”
(Oscar Wilde)

“ Ko ne zna, a zna da ne zna – dijete je –
Naucite ga!
Ko ne zna, a ne zna da ne zna – opasan je -
izbjegavajte ga!”
(Konfucije)

Prvu Konfucijevu misao sam pokusao slijediti. Nije islo.

Slijedicu drugu. Jer polemika, u kojoj se argumenti izmisle, da bi se s njima manipulisalo i sagovornik vrijedjao, je besmislena.
Suvise postujem vas koji ovo citate a i samog sebe, da bih dozvolio dalje uvlacenje u moralni i mentalni brlog.

”U zemlji mrznje najvise mrze onoga ko ne umije da mrzi.”
(Ivo Andric)

P.S. Uredjivanje javnog glasila, kakav je i blog, je vraski posao.

Ostajte mi svi u zdravlju!

Wednesday, 03 January, 2007  
Anonymous Anonymous said...

Draga Natasa,

I tako druzenju nasem dodje kraj - mora da rekoh nesto sto prevrsi casu jer je iritiranost ovog puta znatno snaznija. Svaka daljnja komunikacija bi jedino bila svrsishodna u uslovima privatnosti i povjerenja ali kako stvari sada stoje ovdje nema niti jednoga.

Moje je samo da prihvatim tvoju odluku i da se onako teatralno duboko poklonim na kraju predstave i samo na trenutak skinem masku i kazem: ja sam prijatelj iz tvojih snova. Zavjesa se spusta, ja u svoju anonimnost a ti u svoju realnost do ponovnog susreta u neko drugo vrijeme i na nekom drugom mjestu. Rastanci su tuzni ali tako to ide - zivot neumoljivo tece vrebajuci nove prilike da posije ljubav u ovom usnulom i umorenom svijetu.

I onda tiho kad se glasovi stisase pomjerih zavjesu da vidim da li su svi napustili teatar i ugledah nekoliko pojedinaca koji onako zbunjeni nisu sigurni da li da se popnu na pozornicu ili ne, da licno provjere sta to bi. Uzbudjeno cekam da vidim da li ce se odvaziti i uraditi ono u cemu im niko ne moze pomoci - izaci na pozornicu svoga vlastitog zivota kao glavni junaci.

Za rastanak evo i ovaj neuzvraceni pokljubac pa sta bude.

S dubokim postovanjem!

Drago mi je, ja sam Baja.

Wednesday, 03 January, 2007  
Anonymous amir said...

Evo njega opet, rekose:-) Mislio sam zavrsiti ovo "naprdivanje" kako ga neki nazivaju ali
ne mogo prosto iz jednog razloga. Danas mi je srce puno... Zasto? Zato sto sam procitao svoje
komentare vise puta a onda i ostale. I vidio da sam dao odgovor na svako upitano pitanje, a da nisam dobio ni jedan na moja. A onda dodjoh kuci otvori postansko sanduce kad unutra znak/koincidencija da ovo sto mislim i radim upravo jeste to sto treba da mislim i radim... Makar bio sam u svojoj "l′art pour l′art, samodopadnosti, samoci"
A kad malo bolje razmislim to i jeste upravo ovo sto legendarni Baja prica. Kad se otkacis
s mreze ovog Matrixa i odes na drugu stranu ostajes sam. A onda razmisli malo i o ovim zadnjim citatima, pa se jos
jednom promislih i shvati da zahvaljujuci kumu i njegovom CoNN i ovoj temi ja jesam naucio nesto ali od Baje i Maria, nesto o sebi nesto o vama i nesto o Bosni...
I zato im kazem jedno veliko HVALA. Nadam se da ce Baja ostati ucesnik u ovome tkz "naprdivanju"?
E sad koji je znak bio???Ovaj: stigla novogodisnja cestitka iz djecijeg sela u Sa. Klincima je stigla lova. A na njoj pise
"Puno srece i zdravlja" ...oni meni zele srecu i zdravlje:-) I kazu mi, ne moze se odavde pomoci
A ja im na to kazem kova: LAZETE, lazete sebe , mene, narod, dijecu i drzavu ili jednostavno ne znate,
a mislite da znate kako bi rekao Mr.Cankov Konfucije. A primjetio sam jos jednu stvarcicu koja se odnosi direktno na mene a to je ovo:"
Ocigledno je da si ti talentovan, mlad covjek, dovoljno mladalacki hrabar i drzak da se upusti i u bitke kojima nije dorastao"
I upravu ste, samo odakle se ovo sve pretvori u bitku i kako? Znam !!Odgovor mi ne teba, jer ja ne vjerujem u nasilje, niti bitke. Znaci nije do mene. Ili mozda ja ne vidim snagu svog pitanja koje sve ovo pokrenulo i koje je glasilo: "Ali ima li medju nama Bosna-nostalgicara?"
neki kazu, sve u zivotu je test... E pa ne vjerujem ni u to..
U zivotu su sve prilike. I iz tih prilka se uci koliko covjek zna da upravlja zivotom i koristi steceno zivotno znanje!!
Bez obzira da li je rezultat pozitivan ili negativan, ako das sve od sebe ti si uspio.I nemas za cim zaliti!!!Mozda se ja zato jedini i upustam u vase price jer se ne bojim samog sebe, a jos manje vas:-))
Moj uspjeh je u tome sto znam da se uvijek i bilo gdje i bilo kome, moze pomoci, ako se zeli pomoci???
Za kraj moram da citiram Grunfa gosp. Canku:-) Vjerujem da smo obojica citali Alan Fordove
Kaze: "Bolji je castan bijeg nego necasna smrt" ...."Bolje junacki pobjeci ,nego kukavicki poginuti"....
"Dobro se naoruzajmo i hrabro bijezimo"..." Jedna za raju:)
"Najbolje je biti glup,gluh,nijem i lijep "
Pozdrav

P.S
Za Baju jedna od Bill Hicksa:)
all matter is merely energy condensed to a slow vibration, we are all one consciousness experiencing itself subjectively,
there is no such thing as death, life is only a dream, and we are the imagination of ourselves.

Ovjde cu ja da zavrsim, da se naklonim i zahvalim i na miru da vas napustim....Mahanje

Friday, 05 January, 2007  
Anonymous Anonymous said...

Dragi Amire,

Hvala na javljanju- posto se u svom pisanju dotace i mene smatram odgovarajucim da i ja kazem koju. Do sada sam ovaj razgovor izmedju gospodina Canka i tebe smatrao privatnim i s moje tacke gledista vrlo interesantnim. Ali nije moje da dajem svoje komentare na stvari koje se ticu drugih, moja je uloga ovdje da imam samo direktnu konverzaciju sa onima koji direktno meni i pisu.

Poucen iskustvom sa Natasom, pokusacu da u mom daljnjem pristupu budem jos ‘osjetljiviji’ tako da bez mjenjanja mog licnog kriterija, moji komentari budu znatno ‘blazi’.

Pricas o koincidenciji i navodis slucaj sa novogodisnjom cestitkom sto je lijepo primjeceno i svakako ukazuje na cinjenicu da si ti akumulirao dobar kvantum znanja i iskustava. Isto tako, ima jedna znatno upadljivija koincidencija koja se desava upravo ovdje koja bi se isto tako mogla prepoznati ali mora biti prepoznata od strane onoga koga se tice.


“all matter is merely energy condensed to a slow vibration, we are all one consciousness experiencing itself subjectively, there is no such thing as death, life is only a dream, and we are the imagination of ourselves.”

Pretpostavljam da je ovo tacno jer meni ovaj dio do drugog zareza zvuci logicno i bazirano na mojim licnim iskustvima intuitivno izgleda jako afirmativno. Sto se mene tice moja paznja je u potpunosti usmjerne na prakticno zivljenje ovoga.

Medjutim za potrebe ove male diskusije “consciousness experiencing itself subjectively’ zasluzije malo vise razmatranja ovdje. Drugim rijecima receno i u prevodu moze izgledati ovako “Svijest egzistirajuci u materijalnoj dimenziji bivajuci svjesna sama sebe”. Kad zamjenis ‘svijest’ sa “Amir” npr onda bi se prvo mogla primjetiti vazna pretpostavka u kojoj svijest= Amir. Za one koji su cvrsto identifikovani sa svojim fizickim i emotivnim atributima, ovo moze izgledati malo nelogicno zato sto je svijest nematerijalna a mi ko god to bio manje ili vise volimo biti neko ili nesto, lijepo izgledat, biti vidjeni, biti postovani itd. Dalje logicno razmisljajuci, ako je gornja hipoteza tacna i ako pisac imade namjeru da objasni prirodu i smisao ljudskih zivota, onda po toj logici gornja hipoteza vazi kada Amir=svijest. Valjda je to i razlog zasto ce ova recenica za vecinu imati samo teoretsko znacenje oko teoretskih mogucnosti sto je opet logicno.

Amir=svijest nije ‘bogom dano’ i da bi se doslo do ovog stanja neophodan je proces evolucije zbog kojeg smo i dosli ovdje na ovaj izlet od nekig 70-ak godina. Moja poruka predstavljena simbolicki kroz pricu o mrezi jeste da bi licna evolucija objektivno mogla biti znatno produktivnija ukoliko bi pojedinac kao svjest na nizim nivoima manifestacije jos uvijek vrlo snazno povezan i manifestovan kroz svoj materijalni surogat, ako nista drugo spoznao da je evolucija ka visim nivoima svijesti moguca i u sustini smisla zivota. Iako ova informacija ne predstavlje kompletnu mapu, sigurno ces se sloziti sa mnom da ako se putuje negdje, covjek prvo treba znati sta je odrediste pa ce se onda praviti planovi, vrsiti pripreme, skupljati sredstva, traziti mape itd da bi se stiglo tamo, naravno ako je covjek determinisan zbog nekog licnog razloga da to i uradi.

I tako dragi Amire (i uzmi ovo sa dozom humora ako ti vise odgovara) ja te kroz procjep izmedju slika realnosti koje promicu ovdje ispred mene ugledah bas na pozornici u tvojoj sadasnjoj ulozi. Onako iz daljine zapazih da zbog nekog razloga imas na sebi novu jaknu u kojoj se osjecas lijepo i toplo i nekako zasticeno. Iako nista nije napisano, intuitivno vidim “BiH” na njoj. Kad se ono malo bolje zagledah vidjeh da je tajna njene topline u futrovanom ulosku na kojem, opet intutivno, pise RS. Vrijeme je polako skidati jaknu jer u pozoristu nije hladno i subjektivni osjecaj hladnoce je bas to subjektivan. Zbog promjene u pocetku moze biti hladno i covjek se osjecati razgolicenim ali doci ce do prilagodjavanja i novog balanse. Tvoja je sreca da se futrovani ulozak moze lako skinuti i ja bih to na tvom mjestu uradio ne cekejuci ni trenutka jer bi onda kasnije bilo lakse skinuti i samu jaknu. I onda bih, opet kada bih se nalazio u tvojim cipelama, uzeo taj ulozak, fino ga spakovao i dao ga nekome tko bi znao sta uraditi s njim. Ako se odlucis za ovo, drugarski savjet bi bio da ga ne ostavljas u garazi jer bi iskusenje bilo preveliko kad onako impulsivno zahladi sto bi se nedvojbeno desavalo.

Ko zna mozda bi to pomoglo da se definitivno oslobodi staro i istroseno i otvori necemu novome mnogo vaznijem sa stanovista pojednca koji ima pretenziju da se razvija ka visim nivoima svijesti … na putu ka odnosu sa zivotom jedan-na-jedan bez suvisnih Oma i zakrpa.

Drago mi je, ja sam Baja.

Friday, 05 January, 2007  
Anonymous Muris T. said...

Dosadi ponekad i mirni mrak gledališta...

Interesanto je da:

- za Jugoslavijom najviše pate i kukaju oni koji su iz cijele te priče izašli kao najveći gubitnici i najveće budale... Ali, hajde... Svako svoju prvu ljubav odboluje na sebi svojstven način...

- se ogroman broj Banjalučana danas razasutih po svijetu odlikuje nekakvom hladnom ravnodušnošću i hinjenom, a vrlo goropadnom i rigoroznijom nego inače objektivnošću prema svemu što Bosnu i Hercegovinu i Bosance i Hercegovce pokušava predstaviti kao ravnopravne i ni po čemu inferiorne bilo istočnim, bilo zapadnim susjedima, sposobne da opstanu bez "dobronamjerne i velikodušne pomoći" istih... "Dohakali" nam vicevi na vlastiti račun...

- ogroman broj Banjalučana danas razasutih po svijetu pokazuje jedan gotovo sulud stepen razumijevanja za... (već nekoliko minuta tražim adekvatan naziv, ali znate vi dobro koga)...

- postoje osobe koje imaju vremena i nerava čitati i analizirati pojedine komentare - stvarno vam se divim

- za sve ove godine lutanja svemirom internetskih diskusija još nisam doživio da neko nekoga drugog sa suprotnim mišljenjem ovim putem uspije ubijediti u svoje stavove :-)

- se u pomenutom svemiru internetskih diskusija "najkrvaviji" obračuni po pravilu dešavaju između osoba koje zastupaju iste ili slične ideje...

- se neko ko na ovim stranicama deklarativno promoviše toleranciju, mir i suživot - da, previše pratim vijesti iz domovine :-) - odjednom i ničim izazvan pita zašto je nekome prljava RS... Po meni - vrlo prizemno, gotovo nepristojno... Još prizemnije je kao argument u takvoj diskusiji koristiti Sarajevo... Loše, brate... Ali, stisni, majčin sine, pa odoli izazovu... Da se razumijemo: nemam ništa protiv diskusije o "prijestonici" (kako i koliko kome) i tamošnjim multikulturalnim i inim vratolomijama - ali: ako ćemo o Sarajevu - Sarajevo it is, ako ćemo o Banjaluci - haj'mo o Banjaluci, bez Sarajeva... Diskusije tipa: "Nema veze što smo mi, kad su i oni...", tipične za zna se koga, nikome niti jesu niti hoće donijeti išta dobro... Živim u nadi da se radi o nesporazumu...

Neko puno pametniji od mene (ubijte me, ali ne mogu da se sjetim ko) je rekao: "Reci mi svoj odnos prema Auschwitzu, pa ću ti reći kakav si čovjek!". Meni su Auschwitz i RS jedno te isto.

Možda sam glup i nedorastao, ali sam ovo morao podijeliti s vama... Nastavite se sad u miru glodati kao da se ništa nije desilo... Živo me interesuje ko od koga više zna o Bosni i Bosancima (i Hercegovini i Hercegovcima, naravno, da se moja draga supruga ne osjeti uvrijeđenom ;-)) i ko je od koga više knjiga pročitao...

Svima vam, by the way, sretna sva ova sila praznika...

Saturday, 06 January, 2007  
Anonymous Anonymous said...

Draga gospodo,
Ja imam utisak da vi po cijelu noc razmisljate kako zadati udarac
zamisljenom protivniku, ali ne da se ovaj bas puno uvrijedi pa da ima razloga da vrati udarac, a da ne uvrijedi privatnost protivnika. Sukob gosp.Canka i gosp. Amira vidim kao sukob oca i sina ili generacija i kada se uz to doda trunak omalovazavanja necega, ili degradiranja neceg sto je neko postigao u staroj ili novoj domovini, lomi se preko neduzne BiH. Gospodin Baja, mislim da je na kraju zabrinuo gospodju Natasu
izljevom svojih osjecanja jer sam u nedoumici da li je stavrno poznaje ili je to samo dio taktike.Takodjer dragi Baja u tvojoj "GIMNASTICI" I=U/R napominjem samo u "gimnastici" je "peripetummobile" jer nedostaje ti gorivo a bez goriva prosto nemoguce.
Intuitivno jakna kao BiH, a intuitivno RS kao futrovani ulozak ide dok je zime, ali kada dodje ljeto ode ulozak. Tacno, ljeti netreba ni sama jakna ali bude i hladnih noci pa moze jakna i bez uloska. Dati taj skinuti futrovani ulozak nekom ko zna sta ce sa njim je cista propast. Taj neko ili majka je ostala bez jednog oka pa sada mora da nosi zastitne naocale, ima bolesnu nogu i prijeti joj imputacija, pa kako u takvim uslovima da od nerodjene sestre uzme futrovani ulozak. Mislim da bi joj najbolje pomogao unutarnji dio uloska, vata bez uloska.
Dragi blogeri odlicni ste samo ovako nastavite, bicu s vama.
Drago mi je, ja sam Raja

Saturday, 06 January, 2007  
Anonymous Canak said...

Murise, mada mi ime nisi spomenuo ocito je da se dio tvog komentara odnosi na mene. Pokusacu da ti odgovorim. Da, radi se o nesporazumu vjerovatno izazvanom brzinom kojom si citao moj tekst. Ponovicu originalno pitanje iz mog teksta:
‘Jer ako se zalazes za ekoloski cistu Bosnu, kako mi se ucinilo, po cemu je to ekoloski prljava RS?'
Ispustanjem jedne jedine rijeci , ' ekoloski', smisao pitanja je izmijenjen.
Hocu da vjerujem da su atributi 'deklarativno', 'prizemno', 'nepristojno' produkt brzine kojom si citao moj tekst i pisao svoj.
Jedan nezavrseni dio tvoga teksta , kada si govorio o 'suludom razumijevanju za...' nisam razumio. Dozvolices da nije nepristojno ili prizemno ako pitam sta je to sto si htio reci. Mnogo je mogucnosti, i tesko je pretpostaviti sta si, ustvari, htio reci. Ali, ako te mrzi da odgovaras ili nemas vremena, nije ni vazno.
O tome sta ja mislim o Bosni i Hercegovini napisao sam, na web stranci Kafe Kajak, dakle javno, u septembru prosle godine.
Da bih odgovorio na Amirovo pitanje postavljeno svima nama, a i da bih sprijecio dalje insinuacije, evo dijelova tog mog teksta, bitnih za ovu temu, upucenog banjalucaninu Rokiju:
... Rekao si da treba pobijediti gorcinu i mrznju u sebi, ispuniti se ljubavlju prema covjeku, prema zivotu. Rekao si da se treba izdici iznad "stada", vratiti povjerenje medju "stadima", pokrenuti "svoje stado" da pomete iza sebe...Rekao si to direktno, upotpunio si to ljubavlju i dusom. Rekao si to u trenutku kada se Bosna, po mom misljenju, definitivno rusi. Mozda ce drzava Bosna i Hercegovina ovakva kakva je sada, ili preuredjena, opstati, jer "stranci" to tako zele, ali se ona vec petnaest I vise godina rusi u glavama i dusama ljudi, Bosanaca. Rusi se Bosna a mi to necemo da vidimo i prihvatimo. Njeno rusenje je pocelo kada su ti isti Bosanci poceli sumnjati jedni u druge , slusati "svoje" iz Srbije, Hrvatske , Turske, Rusije, Amerike, Vatikana, Irana... Rusi se od kada su se pregrupisali u "svoje torove" i osnovali nacionalne stranke. Rusila se ona ratom, a kada je rat, intervencijom velikih sila zaustavljen, nastavila se rusiti i dalje. Rusi se svugdje: u politickim tijelima, sredstvima informisanja, kafanama, minderima, chatovima na Internetu.... I zato me je u ovom trenutku tvoj komentar tako pogodio, ali i pruzio tracak nade. Jer samo ljudi sa takvim shvatanjima i pricom mogu spasiti Bosnu, onu u nama. Tu istu pricu ja pricam i zivim, vec vise od petnaest godina. Istina sve je rjedje pricam, jer boli saznanje da je nade sve manje. Moja prica se razikuje od tvoje samo po predznaku-srpskom ( ne pravoslavnom-nisam religiozan), jer takvog me roditelji stvorise i u jugoslovenskom i bosanskom duhu odgojise. Bosna (naravno, i Hercegovina, ali dozvoli mi da pisem skraceno) nije samo drzava sa svojim ustavom, vojskom, policijomili policijama, granicama... Bosna je, kada Srbin, Hrvat, Musliman ili Jevrej iz Bosne, sa ponosom istice da je Bosanac, a istovremeno i Musliman, ( Bosnjak) , i Hrvat, i Srbin, i Jevrej, a da ga pri tom ne zacepe da on oboje ne moze biti jer....Bosna je kada shvatis da je njena istorija, izuzimajuci pojedine periode kao sto je i ovaj posljednji rat ( a koji to narod takvih perioda nije imao ili nema), dakle kada shvatis da je ta istorija njena prednost. Ona nas je mijesala stoljecima i izmijesala tako da smo, posebno u gradovima kao sto je Banja Luka, odrastali jedni uz druge. Ne jedni pored drugih, vec jedni uz druge, jedni sa drugima, zajedno. Prihvatali smo ono dobro iz razlicitih tradicija, religija, obicaja, postajali intelektualno, mentalno i kulturno bogatiji, jaci. Sve najjace svjetske tradicije, dijametralno razlicite, su se nasle u Bosni, na tako malom mjestu i stoljecima zivjele zajedno, cuvajuci svoje, postujuci drugo, usvajajuci dobro, odbacujuci lose. Tako se stvarala i opstajala, nasa, bosanska multi-kulturna sredina. Onaj ko ne shvata da je bosanski Srbin drugaciji od srbijanskog Srbina, da je bosanski musliman ( ili Bosnjak) drugaciji od muslimana iz Sandzaka, Turske, arapskih zemalja..., bosanski Hrvat drugaciji od Hrvata iz Hrvatske, taj ne shvata sta je Bosna. Cast i postovanje svima njima, ali mi Bosanci smo drugaciji. Ali isto tako, tom Bosancu moras dozvoliti , i ne sprdati se stim, da navija za Dinamo ili Zvezdu, pa i za Tursku kada igra protiv Moldavije, ako vec tako osjeca. I tim sprdanjem i neshvatanjem se rusi Bosna. A nece svi ni navijati za "svoje" preko grane. Bice i onih koji ce navijati samo za Bosnu i njene klubove. No, oni me moraju zbog toga biti bolji Bosanci od onih drugih. A Bosanci znaju i ono sto drugi ne znaju, jer ti drugi to nisu probali: znaju koliko bogatsvo je u njegovanju i ljubavi prema vlastitoj tradiciji, a istovremeno i kolika je prednost zivjeti uz ljude i sa ljudima drugih tradicija i vjera. Koliko je lijepo bilo zivjeti u toj raznolikosti i uzivati u tom bogatstvu. Pokusao sam ovakvom pricom i u ratu ubijediti one koje su vode nacionalizma ponijele, ali nije islo. Nije bilo sanse da se suprotstavim fasizmu "mojih", isto kao sto nisam mogao svariti fasizme onih "drugih". Znao sam da se oni hrane i potpomazu jedni druge. Rezultat je, da sam ja, Srbin iz Banjaluke sa porodicom u Kanadi od 93. I veliki dio moje porodice, izmjesane kao sto Bosna izmjesana, je sada "preko bare". Bosna se rusi i prestaje i onda kada se vrijedjaju i omalovazavaju obicaji i tradicija drugih, kada se vrijedjaju i omalovazavaju " drugi" samo zato sto nisu "nasi", kada se ne osudjuju i sude "nasi" zlocinci, kada se prave heroji od "nasih" zlocinaca, profitera, kriminalaca, ubica, siledzija, lopova svih vrsta i boja. A sve to je Bosna sada. To je drzava u kojoj niko nikome ne vjeruje. Jedni bi da grade drzavu gradjana u kojoj ce svi bit ravnopravni, samo sto ce"moji" biti malko ravnopravniji od drugih, drugi bi da se odvoje potpuno, treci bi.. to sta bi treci htjeli, ni sami oni ne znaju, jer vec godinama idu po svoje misljenje u susjednu drzavu, naravno kao i oni prvi i drugi...Zajednicko im je nepovjerenje i sijanje mrznje prema onim "drugima". Zajednicka im je i beskrupulozna pljacka i bogacenje, pa dok traje. A narod trpi i glasa za "svoje". Samo ljudi sa idejama, shvatanjima i dusom kao sto su tvoja mogu zaceti i pokrenuti ideju nove Bosne. Tek onda kada svako pronadje i osudi "svoje" zlocince, bice zaceta ta nova Bosna. Tek onda kada se izgradi sistem da svako ( individualno i nacionalno) osjeti da je svoj na svome, da ce i generacije iza njega osjecati isto, kada se izgradi sistem ( ustav) koji ce to svima garantovati bice izgradjena nova Bosna koja ce imati buducnost. Koliko je takvih ljudi i snage u njima za tako nesto ostalo? Ja, nazalost vise nisam veliki optimista. Tvoje mi je pismo pobudilo nadu, kao i reakcija moga starog druga i kolege Seje B. Jedna recenica ali dovoljna. Bas zato i pisem, jer zelim da pobijedim pesimizam u sebi. Zelim da vjerujem...

Predrag Canak'

P.S.
U poslednja dva mjeseca druzeci se s vama na ovom blogu, naucio sam dosta toga. Jedna od stvari koje sam naucio je i da ucesce u ovakvim diskusijama prilicno jalovo i da je veliko trosenje vremena i energije. Ovaj tekst ce biti moje poslednje ucesce u bilo kakvoj polemici. Jedan od razlog je, jer je ocigledno da je nekim ljudima vaznije ime onoga koji nesto pise, nego sustina onoga o cemu on pise.
Za dobronamjerne koji imaju potrebu za nekim objasnjenjem ,zbog nepreciznosti u mojim tekstovima ,ili zbog bilo kog drugog razloga, moj email je canakp@hotmail.com.

Monday, 08 January, 2007  
Anonymous mario said...

Dragi Predraže,
Dragi blogeri,
Jedna tema je došla u svoj ćor sokak. Zašto? Zato što se dovoljno ne poznajemo, zato što smo malo više prijeki, odnosno zato što nismo svjesni urođene nam tolerancije, najvećeg bosanskog kvaliteta. Moja dosadna priča iz 'onih' vremena (znaju to i neki posjetioci ovih stranica) je bila tema o raznolikosti Bosne a ujedno zemlji tolerantnih ljudi. Nisam ja bio navijač, ja sam to osjetio na svojoj koži i u određenim situacijama manifestirao; Bosna je bila začin naše drage domovine... o detaljima neki drugi put. Voljeti Bosnu, a izdvojiti se od susjeda - pa to nije Bosna, šta ko god mislio. Doživio sam da je Bosna u mnogim društvima i izvan svojih granica prihvatana objeručke, a što je ona još nesebičnije uzvraćala. Bosna se ponašala kao gost u kafani koji i svoje zadnje piće dijeli sa prijateljem. Život nas dovodi u situaciju da zaboravljamo proživljenu prošlost i da se vraćamo u knjišku istoriju, uzvišenu i smrtno ozbiljnu, istoriju koja se piše za jednokratnu upotrebu, skraćena stereotipna izdanja za usputna čitanja ili još gore kao opravdanje za učinjeno.
Teško mi je pisati o Bosni kad osjetim da većina nas u stvari sve zna, doduše malo zaboravlja, malo neće da se podsjeti, donekle se stidi naše stečene širokugrodisti, a često s pravom osjeća povrijeđenost koju kao pripadnost Bosni nije zaslužila.
Dragi blogeri, Bosne nema bez njenog suštinskog identiteta raznolikosti. Moram citirati Čankovu rečenicu iz pisma na koje nam je svojevremeno Emira skrenula pažnju:
'...Onaj ko ne shvata da je bosanski Srbin drugačiji od srbijanskog Srbina, da je bosanski musliman (ili Bošjak) drugačiji od muslimana iz Sandžaka, Turske, arapskih zemalja..., bosanski Hrvat drugačiji od Hrvata iz Hrvatske, taj ne shvata šta je Bosna.'
Ova vjekovna stečevina je prava i bez obzira što većina vas sada ima drugačije dokumente, što glasačke listiće ubacuje u kutije daleko od Balkana, vaš identitet mora sadržavati i istinu iz ove Čankove rečenice. A pošto sam ostao u Bosni (dio koji se zove RS) i, unatoč svega proživljenog, zbog ljubavi prema zajedničkoj nam domovini zalažem se za nastavak svih mogućih dijaloga. Otvorenost misli mjeri se njenom sposobnošću da se čuje i razlikuje 'govor drugog' bez sterilnog istjerivanja 'mak na konac'. To je urgentan problem Bosne, dio njenog praktičkog i poetičkog totaliteta (u koji vjerujem!).
Zato Predraže, nemoj odustati, nisi sam; zato dragi blogeri unesite više razumijevanja za različita mišljenja. Budimo tolerantni, pa Bosanci smo!
Molio bih posmatrače iz polumraka amfiteatra da napuste svoju politiku 'splenid isolation' i da solistima dodaju koju tercu!

P.S. Sada kad govorim o toleranciji vidim da sam morao staviti određene sintagme u navodnike... jer vremena su pokazala drugačije stavove (mada sam ja još uvijek pri svom fundamentalnom iskustvu)! Ne mogu da zaboravim riječi i izraz lica svog direktora koji mi je po otkaznoj proceduri kroz neznatno odškrinuta vrata davao završni potpis poslije urednog razduživanja: ''Rat je, a ti još uvijek govoriš o bosanskoj toleranciji!''
Šta on zna o Bosni?

Monday, 08 January, 2007  
Anonymous Emira said...

E moj Canak, potpuno si u pravu sa zadnjim komentarom. Dovoljno je ime pa da te svrstaju tamo gdje nikad pripadao nisi , da te optuze sto nikad ni pomislio nisi , da dokazujes nesto sto drugi samo svojim imenom vec dokazase.
Svi sa nepodobnim imenom ( mislim u izbjeglistvu) su bili sve, samo ne ljudi, pogotovo ne ljudi koji su zbog svojih ubjedjenja I ne slaganja sa politikom zla, otisli u vrijeme kad su se drugi iz ‘njihovog’ naroda prikljucili hordama zla.
Istina, zbog ‘pripadnosti’ jednom narodu, bolje reci zbog imena je vecina ljudi u BiH I stradala , ali to nikom ne daje pravo da optuzuje one koji nisu nista krivi I koji su, dapace, svojim primjerom pokazali kako se je trebalo u ona teska vremena ponasati.
Ne zelim da se ukljucim u polemiku jer me to ne interesuje, a i zato jer se slazem s tobom i ostalima koji rekose da polemike ove vrste ne promijenise nicije misljenje pa su stoga gubljenje vremena, a ja ga ionako nemam previse.
Zao mi je i sto Co ne objavi tvoj prilog iz Kajaka puno ranije. Mozda bi bilo manje zuci. I nesporazuma.

Monday, 08 January, 2007  
Anonymous Anonymous said...

Dragi blogeri,
kao sto rekoh bicu s vama,
Posljednji komentari gosp. Canka i gosp. Marija su za mene jako osjecajni i puni dobrote a sto sam vidjeo i iz njihovih ranijih komentara na ovu temu.Ovaj put razlog moga ukljucenja je samo jedna recenica ponovljena danas dva puta, pa cu je citirati iz komentara gosp.Marija.

Prije toga napominjem da sam jako tolerantan, ne zlonamjeran i uvijek spreman na diskusiju.

"Dragi blogeri, Bosne nema bez njenog sustinskog identiteta raznolikosti. Moram citirati Cankovu recenicu iz pisma na koje nam je svojevremeno Emira skrenula paznju.... Onaj ko neshvata da je bosanski Srbin drugaciji od srbijanskog Srbina, da je bosanski musliman (ili Bosnjak) drugaciji od muslimana iz Sandzaka, Turske, arapskih zemalja..., bosanki Hrvat drugaciji od Hrvata iz Hrvatske taj neshvata sta je Bosna.

1. Ako razgovaramo kao Srbin, onda je logicno da sa druge i trece strane stola sjede Hrvat i Bosnjak a neki bos.musliman u zagradi Bosnjak.
Ako smo vjernici onda sjede pravoslavac, katolik i musliman.
Nema znaka jednakosti izmedju bos.musliman i Bosnjak, nisu svi religiozni.

Smatram da smo ovo apsolvirali a ne i diplomirali a sto moze da bude iritirajuce samo za NEKE.

2.logicno bi bilo ako je vec napisano:
da onaj ko neshvata da je

- bosanski musliman(ili Bosnjak) drugaciji od muslimana iz Sandzaka, Turske, arapskih zemalja...

da je takodjer napisano:

-bosanski pravoslavac (ili Srbin) drugaciji od pravoslavaca iz Srbije, Kavkaza, Ruskih zemalja

-bosanski katolik (ili Hrvat) drugaciji od katolika iz Hrvatske, Irske, Juzno Americkih drzava

ili odaberite zemlje koje hocete.

Ako djeluje iritirajuce onda iritira jednako sviju samo ne nas BOSANCE

Slicna greska se pravi i u drzavi Srbiji jer biti Srpski premijer ili predsjednik a ne biti Srbijanski, automatski sami sebe iskljucuju iz jurisdikcije nad Kosovom, Sandzakom, Vojvodinom, dok dio stanovnistva koje je manje obrazovano u RS vide sebe u tome. Dokaz BN televizija.

Dragi blogeri nezamjerite, pozdrav svima
Drago mi je, ja sam Raja

Monday, 08 January, 2007  
Anonymous mario said...

Gospodine Raja,
Snažnu Čankovu rečenicu pročitao sam jezikom kojim se poslužio autor. Citirao sam tu misao sa željom da istaknem Bosnu kao zajednički sadržalac njenih građana. A iz teksta se vidi da je Predrag senzibiliziran u smislu korištenja 'm' i 'M', tj. da razlikuje vjeroispovjest od (ranijeg službenog naziva) nacije!
Traženje novih identiteta, često uz lutanja izvan Bosne je, na žalost, aktuelna koncepcija naša tri naroda.
Vjerovatno ćete se saglasiti da je primjerena diferencijacija Bošnjaka i Turčina iako značajan dio njih zovemo (zajedničkim imenom) muslimanima, jer su religiozni. Sve Srbe i sve Hrvate nametnut proces homogenizacije nastoji okupiti u centralna stada - što je poznato. Tako da mi je Čankova komparacija jasna u ideji; ona ne isključuje ateiste.
Hoću reći, gosp. Raja, da su vaši stavovi na neki način razrada citirane rečenice i da ne negiraju njenu suštinu. Uvažavam ih utoliko što promišljanje bh konteksta funkcionira i u binarnom diskursu koji nosi prefikse 'nacio' i 'konfesio'.
U prošlom tekstu sam akcentuirao toleranciju; volio bih da ju kroz instituciju dijaloga njegujemo. Nadam se da je uz ova pojašnjenja shvaćena moja afirmacija Čankovog teksta.
Pozdrav gosp. Raji i ostalim blogerima!

Monday, 08 January, 2007  
Anonymous Anonymous said...

Dragi Co i drustvo,

Zelim samo da se nakratko javim da kazem da je moje ucesce na ovom forumu zavrseno.

Zahvaljujem se na gostoprimstvu i nadam se da svojim komentarima nisam previse narusio ravnotezu i danamiku rasprava na ovom forumu.

Posebno se zahvaljujem Natasi, Cou i Amiru na direktnom obracanju bez obzira na to sto se nisam predstavio na uobicajan nacin.

Poslije svega, zelim reci da sam ja licno bogatiji za jos jedno prakticno iskustvo, sto je najbolje sumirano kroz rijeci jednog od mojih dobrih prijatelja koji juce komentarisuci moju avanturu ovdje poruci sljedece:

"By observation, most in humanity set up the character-roles and guises of how they think/believe they are or want to present themselves to others. Engaging with these individuals is usually futile because they will do anything to protect the character-roles they have foisted to the surface. Most do not realize that they ARE operating in inauthentic character roles, and if those become shaved off of them, they feel wholly vulnerable and nakedly exposed since they have only the faux role as a shield."

Za sve one koji bi se zeljeli javiti privatno, pocelo_2006_te@hotmail.com ce biti otvoreno jos neko vrijeme.

S postovanjem,

Drago mi je, JA vise nisam BaJA.

Monday, 08 January, 2007  
Blogger co said...

Lovio Mujo ribe u Neretvi tokom ovog zadnjeg rata i ulovi zlatnu zabu.

“Ako me pustis nazad u vodu ispunit cu ti jednu zelju””, rece mu zaba.

“Kako jednu, pa uvijek su bile tri zelje”?, zacudi se Mujo.

“Ja sam zlatna zaba a ne zlatna ribica, ja ti mogu ispuniti samo jednu zelju”

Misli se Mujo, misli, rat bjesni u Bosni, narod gine na sve strane, sela i gradovi se pale, komsije ubijaju komsije. Izvadi kartu Bosne iz dzepa, pa rece: “ Dobro kada je tako, hajde uradi nesto za ovu Bosnu tako pa da svi budu zadovoljni. Da rat stane i da opet zivimo kao nekad”.

“Kako da rijesim taj problem kad cijeli svijet to nije mogao uraditi. Evo vidis da su svi pokusavali, pa nista nije uradjeno” rece mu zlatna zaba. “Nego, imas li ti neku drugu zelju”?

Misli se Mujo ponovo pa izvuce sliku iz dzepa. “Kad mi ne mozes ispuniti ovu prvu zelju, hajde napravi od moje Fate najljepsu zenu na svijetu”.

Gleda zaba sliku, gleda, pa ce Muji: “Daj’de boga ti onu kartu da malo bolje pogledam”.

Mozda ovom vicu nije mjesto ovdje ali pokusah da ovu, za mene, veoma mucnu situaciju malo razbijem. Iz svega sto je na ovom blogu receno je isto tako jasno da zlatna zaba nije odrzala svoje obecanje. Ili jeste, ali ne onako kako je trebala.

Zao mi je sto je, na jednoj ovakvoj temi kao sto je nostalgija, doslo do ovako neprimjerenih komentara izmedju osoba koje imaju veoma slicna misljenja. Jos mi je zalije sto je osoba koja nam je jos nedavno toliko uljepsala ovaj blog svojim pisanjem i bila odusevljena ovim nasim okupljanjem, odlucila da nam okrene ledja, ponovo razocana reakcijama drugih. Ne bih htio nikoga da branim niti optuzujem (iako bih trebao) ali svi bismo se trebali zamisliti nad nasim reakcijama. Razumijem ogorcenost mnogih onim sto nam se desilo (i sam sam takav i o tome cu uvijek pisati, ali s imenima i prezimenima) ali se ne slazem s napadanjem bez poznavanja stvarnih cinjenica.

Takodjer mi se ne svidja ‘kacenje’ za neke mudre knjige iz proslosti jer primjecujem da se mnogi ovih dana hvataju za njih ‘kao pijan plota’, cak i oni koji nikada prije nisu te knjige citali. Svako cita svoje i svako trazi svoju istinu. Pitam se koje knjige moja djeca trebaju citati? Takvih, cini mi se, nema, jer one nisu jos napisane. Jer sve one koje se sada citaju, napisane su da svaka strana moze naci one koje im odgovaraju.

Zao mi je, ponavljam, sto nam je Canak odlucio okrenuti ledja. Njegovim odlaskom gubimo mnogo a da toga nismo ni svjesni. Jos uvijek mislim da nije sve propalo i da imamo dovoljno snage da se nastavimo druziti, jer to zasluzujemo. Ako ovakve situacije nismo u stanju prevazici onda sve sto smo ovdje do sada postigli ne vrijedi nicemu. A oni koji su nas ovako razbacali po cijeloj zemaljskoj kugli, ponovo su nas nadigrali. A imali smo odlicnu ekipu!

Monday, 08 January, 2007  
Anonymous Canak said...

Ovo je jos jedan primjer koliko su u ovakvim komunikacijama nesporazumi moguci. Ne okrecem ja ledja nikome, a posebno prijateljima. Sa nekima od vas sam , kroz ovo druzenje, dugogodisnje poznanstvo, pretvorio u prijateljstvo, jer sam vas bolje upoznao, zavolio i ne bih vas se odrekao ni za sta na svijetu. Ja sam, druzeci se s vama na ovom blogu, a sa nekima dodatno emailovima, naucio veoma mnogo, i o sebi, i o vama, o onima koji se povremeno javljaju, kao i o nama svima zajedno. Velika vecina mojih iskustava na ovom blogu su veoma pozitivna i ja ih se necu odreci. Vjerujte mi, nema ljutnje, nema gorcine. Samo jos jedno iskustvo i pouka.
Kao sto rekoh ja se povlacim iz POLEMIKA, posebno politicke prirode. Jer, shvatio sam da je to jalova rabota iz koje ces, kad- tad, izici prljav.
Blog je medij za dobvronamjerne, kakva je vecina nas, ali i za voajere raznih vrsta, koji ce uciniti sve, da se pojave kad im se ukaze prilika, istresu svoje frustracije, prsnu otrov, pokvare druzenje i nestanu.
Pri tome, da ne bude zabune, ne mislim na Amira, s kojim sam polemisao. Cak mi je veoma zao sto je nasa polemika tekla onako kako je tekla. Vjerovatno je i do mene. Vjerovatno sam bio i isprovociran nacinom na koji nam se obraca. Slicno kao sto to i moja djeca urade. I nije samo do njih. Zelio bih da Amir ostane na blogu jer on jeste dijamant. Ukoliko je spreman da uci i kroz ovakva vrsta druzenja, da uci i od onih sa kojima se ne slaze, on ce se izbrusiti u vrijedan biser.
Jos samo jednu, bitnu stvar. U nekim stvarima razlike u nasim shvatanjima su velike. Kazem ovo jer mislim da ne treba zatvarati oci pred tom cinjenicom. Treba je biti svjestan, ali joj i ne treba dozvoliti da nas truje i okrece jedne od drugih. Naravno, ako su stvari koje nas spajaju vaznije od onih koje nas razdvajaju. Ja sam ubijedjen da, za vecinu nas, jesu.
Svima vama koji ste mi dali svoju podrsku se iskreno zahvaljujem. Znam da je ona plod ranije stecenog povjerenja, jer sam svjestan koliko varljiva moze biti neprecizno izrecena ili napisana misao, kakvih je mnogo u ovakvoj vrsti druzenja i komunikacija.

Tuesday, 09 January, 2007  
Anonymous Anonymous said...

Dragi blogeri,
ja sam Raja, mene je proizveo Baja.
Ako ide Baja prestaje razlog da postoji Raja.
Uzimam na sebe svu koleteralnu stetu, a vama gosp. Canak, je mjesto na blogu a ne u gledalistu. Imate javni poziv Urednika ovog bloga kao javnog glasila, a to nije mala stvar. Nedaj te se isprovocirati a posebno od nepoznatih.
Budite svi pozdravljeni,
Bio je ovo Raja

Tuesday, 09 January, 2007  
Blogger co said...

Baja, Raja, Caja !!!

Tuesday, 09 January, 2007  
Anonymous Muris T. said...

Uh!!!

Da nešto odmah razjasnimo: neopisivo mi je žao ako se gosp. Čanak prepoznao u onom difuzno završenom pasusu mog prošlog javljanja. Kada ga ponovo pročitam i sam shvatam da je mogućnost da se takvo što desi veća nego što sam mogao i pomisliti.

Dakle: ne, ne i ne! Ni u snu Vas ne bih mogao svrstati tamo. Mislio sam na banjalučke "vojničine" s početka 90-ih, nikako ne na nekoga ko je ODLUČIO da sa mnom podijeli sudbinu, a ko je tih godina, za razliku od mora drugih, možda i imao "prokletu mogućnost izbora" (Branimir Dž.Š.).

Najiskrenije se izvinjavam ako ste se prepoznali u gore pomenutom dijelu mog prošlog komentara! Još jednom ponavljam da mi to ni u kom slučaju nije bila namjera.

Što se ostalog tiče, priznaću da je riječ "deklarativno" u onom dijelu mog komentara koji se zaista i odnosi na jednu Vašu rečenicu nezgrapna, nepromišljena i nepotrebna. I zbog toga se izvinjavam.

Ali ću sebi uzeti za pravo da i dalje smatram da Vaše pitanje Amiru nije bilo igra "na loptu" već "na igrača" (namjerno ili ne, svejedno, mada hoću da vjerujem u potonje). Kao, uostalom, ni uvlačenje nekih drugih gradova u cijelu diskusiju - to me, kao što rekoh, podsjeća na retoriku nekih Banjalučana, a, boga mi, i Sarajlija na koje ne volim ni pomisliti. Znamo i Vi i ja da Amir nije mislio na ekologiju.

Da se razumijemo: svjestan sam da su Amirovi izvori kada govori o Bosni i njenoj istoriji diskutabilni (ja se npr. naježim kad spomene "piramide") - koji, na kraju krajeva, nisu? Međutim, nije fer ni "izmasakrirati" ga onako kao što ste Vi uradili 02.01. Nije fer od pripadnika Vaše generacije "savjetovati" nekoga Amirovih godina o tome odakle se Bosna i(li) Banjaluka mogu ili ne mogu voljeti i odakle se za njih bori.

Njega, za razliku od ostatka krda njegovih vršnjaka kojima se svijet vrti oko Cece, Šerifa, auta, novca i statusa, interesuje vlastita domovina. Znači: koliko god pogrešne stavove imao, ipak ih ima i može ih, nastavi li se interesovati, korigovati. Uz to - meni to interesovanje govori nešto i o njegovom odgoju...

Možda se za Bosnu ne bori na Internetu... Ali ako ukucate riječ "banjaluka" i na djelić sekunde uposlite "Google", na prvih pet strana s rezultatima pretrage nećete naći ništa ni o Ferhadiji, ni o narodnim herojima iz Drugog svjetskog rata, ni o Brđaninovim "podvizima", ni o bilo čemu neobičnom što se tamo eventualno moglo dogoditi ranih 90-ih. Na kraju krajeva, šta to onda mi radimo ovdje?

Na kraju se iskreno nadam da ću i dalje ovdje moći čitati Vaše komentare. U protivnom ću uz veliku količinu žaljenja smatrati da moje izvinjenje nije uvaženo.

Tuesday, 09 January, 2007  
Anonymous Natasa said...

Prvi sam dan na poslu u ovom tjednu.
Proteklih pet dana nisam bila u mogucnosti pratiti blog, prepuna kuca gostiju, moje bivse kolegice iz Mikroelektronika, a sve, sada drage prijateljice.
Potrudit cu se, poslati prilog o tom druzenju sutra.

Kad jutros, ovdje na poslu, otvorih stranice bloga, imam sto vidjeti.
Ne znam od kuda zapoceti, posla na radnom mjestu preko glave, a komentari na blogu takvog sadrzaja da traze reakciju.
U ovom trenutku dok vam pisem, emocije vladaju mnome, pokust cu ih kontrolirati, iako nisam sigurna da cu uspjeti.

Blog ni u kojem slucaju ne treba biti tipa:
Izgubljeno – nadjeno ili kao nekadasnja «emisija za pomorce»,

Na njemu se trebaju nalaziti teme iz raznih podrucja, pa i politike.
Na blogu trebamo podrzavati dijalog uz uvazavanje razlicitih misljanja, stavova, i prije svega postivanja ljudi i njihovih razlicitosti.
Iz ove nase virtualne BL, NITKO NE SMIJE biti istjeran zbog toga sto je srbin, hrvat, musliman, ili zbog svog misljenja.
NIKAD VISE!

Nikoga ne smijemo dovesti u polozaj, da ovaj blog ne osjeca svojim i iz tog razloga ga napusti!
Sva misljenja, pa iako se s njima ne slazemo, trebaju se upoznati, komentirati ih treba na nacin da ne vrijedjaju, a ako su uvredljiva, najbolje je tada ignorirati ih. Pretpostavljam da ona krajnje uvredljiva urednik nece propustiti.

Predraze, «cujemo» se cesto, poznajem tvoju ljudsku dobrotu, pa iako se u svemu ne slazemo, sto je i normalno, cijenimo se; prijedji preko ljudskih gluposti, puno toga ti nama mozes dati; ocekujem jos bezbroj tvojih, u svakom pogledu lijepih priloga, misaono i stilski.

Vidim da imamo i novog blogera, drago mi je, iako je anoniman.
Koristeci vas nacin obracanja, gospodine Raja, upucujem vam par recenica.

Nisam zabrinuta, a nije ni iritiranost u pitanju, samo mi je zadnjih pet dana blog bio nedostupan.
Dominiraju emocije, cak previse. Sto god zakljucili, zakljucak je vas osobni odraz.
Da ne budete u nedoumici - nazalost, s Bajom se ne poznajem, cak cu i njega iznenaditi ovom svojom izjavom – mislim da je gospodin, pravi gentleman.
Takve osobe su velika rijetkost na ovim nasim prostorima, nisam navikla na njih, pa ih ne mogu u prvi mah shvatiti ispravno.

Baji!
Dragi Baja, zasto takva odluka?
Bez tvojih komentara, a vjerujem da ce biti i priloga, tvog nacina razmisljanja i specificnog izrazavanja ovaj blog bi izgubio mnogo.
Svi mi zajedno , ovakvi kakvi jesmo, vrijedimo vise od Vite. Pa ako predlazes da mu se pruzi ruka, ucini i ti taj potez. Kakav god da imas razlog, zaboravi, oprosti ako imas sto za oprostiti, i ostani na ovim nasim stranicama. Budi siguran, da iako se ponekad naljutim (nije cudno – dalmatinka sam) kad nepotrebno zakompliciras, citam tvoje tekstove s velikim zanimanjem, a cine to, budi siguran i drugi. Trebamo te, a mislim i ti nas.

Natasa

Wednesday, 10 January, 2007  
Anonymous Anonymous said...

zovem se edina.Dopada mi se poezija poznatog,popularnog i slavnog pjesnika Stojan Simica Krpice(Visnjislav Visnjev Vobanolec Mikadeak),evo jedne njegove pjesme.

Ti si
moja boginja

iako ne znas
direktno
ni ko nisi
ni ko si:
Ti si moja boginja!

Iako ne znas
neposrerdno
ni sta nisi
ni sta si:
Ti si moja boginja!

Iako ne znas
direktno
ni ko sam
ni ko nisam:
Ti si moja boginja!

Iako ne znas
neposredno
ni sta sam
ni sta nisam:
Ti si moja boginja!

Iako ne znas
direktno
sta je
i sta nije
zivota:
Ti si moja boginja!

Iako ne znas
neposredno
ni sta jeste
ni sta nije
Bog:
ti si moja boginja!
Iz knjige "Igra ljudi kralja srca X"

Stojan Simic Krpica
(Visnjislav Visnjev Vobanolec Mikadeak)

Saturday, 20 January, 2007  

Post a Comment

<< Home