SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Tuesday, December 12, 2006

Begovo

Zima se polako blizi, snijega jos uvijek nema ali ce ga biti, pa da se malo vratimo u proslost, u vrijeme kada je snijeg u nasem gradu svake zime redovito prekrivao tlo mnogo duze nego sto je to danas slucaj.

Sjecam se tih dana kada su se, bez obzira da li je to bio skolski dan ili vikend, sva brda i brdasca u gradu i okolini pretvarala u skijalista, sanjkalista, klizalista. Sjecam se kada sam dugo uvece ostajao na brdu spustajuci se na sankama koje mi je pokojni otac napravio. Kuci bih dolazio polusmrznut ali sretan i zadovoljan sto se snijeg nije otopio, nadajuci se da cu slijedeci dan nastaviti tamo gdje sam stao.

Sjecam se kako smo se takmicili cije ce sanke otici najdalje. Koristili su se tu razni premazi, samo da se pobijedi.

Rjedji su bili oni koji su imali skije. Obicno smo skije pravili od necije ograde (morala je biti od bukve), koju bismo savijali koristeci posebne tehnike. Kada danas vidim ovaj silni izbor skija i skijaske opreme, glava me zaboli. Pitam se kako smo se mi mogli skijati i sankati a da se nismo bojali da cemo slomiti nogu, ruku, ili, nedaj boze, 'zaraditi' neku tezu ozljedu.

Povod ovom prilogu je ova fotografija na koju naletih pregledajuci neke stare foto albume. Znam da medju posjetiocima ovog bloga ima mnogo onih kojima je skijanje bilo omiljen sport i koji bi mogli mnogo toga napisati (ili mi se samo tako cini) o zgodama (i nezgodama) prilikom njihovih zimskih 'avantura'. Na ovoj slici je u prvom planu Kemal Poric (Kemo), zvani Buha, za kojeg mi rekose da je bio jedan od najboljih skijasa u to vrijeme. Skijasa u pozadini ne znam, mozda ce ga netko prepoznati. Mjesto 'dogadjanja', Begovo brdo, poznato skijaliste starih banjalucana.

2 Comments:

Anonymous Made said...

Ja vec ranije spomenuh Begovo brdo, kad je bio prilog o Hadzidedicima. Ja sam bio sankas na Begovu, ustvari skijasa i nije bilo puno bas na Begovu, oni su vozili ili malo vise ili u obliznjim dolama. Koliko se sjecam islo se od begova jos uzbrdo i kroz jedan usjek se dolazilo do tih dola, tamo je bio raj za skijase. Ok bilo je skijaskih takmicenja i na Begovu, ali znam da smo im mi sa sankama uvijek kvarili stazu pa sĂș se povlacili vise prema vrhu. Od majstora skijanja sjecam se naravno, pokojnog Isaka Salame, a znam da su i svi Hadzidedici bili experti na skijama, uostalom staza je zavrsavala u njihovom dvoristu.
Pozdrav za blogere i one koji su osjetili cari Begova. Srdjo sjecas li se koliko puta su nas smrznute odvlacili kucama da nas otkrave, hahahaha

Tuesday, 12 December, 2006  
Anonymous Sejo Visic said...

Co ovo ti je dobar prilog o Begovu brdu da nas malo vratis 40 do 50 godina unazad, a ne samo studentsko doba. I ja sam bio stalni posjetilac Begova brda kao sankas pa preko skokova dok se sanke ne polome. Made ima pravo skijasi (Salama, Jelaca, Ibris, Bakir)za nas u to doba velika raja, isli su u Dole prve, druge pa i trece da se skijaju. Tacno je da smo skije pravili od bukove daske pa spiceve kuhali u vodi da bi se lakse savile i ostanu u toj formi. Negdje izmedju sezdesetih i sedamdesetih godina bili su popularni Sehitluci sa sankanje.
Nekada bilo sada se spominjalo.
Pozdrav Sejo - Norge

Tuesday, 12 December, 2006  

Post a Comment

<< Home