Listu moram zapoceti sa mojim prijateljem Mariom, koji se prvi ohrabrio i poslao mi prvi prilog jos tamo negdje pocetkom decembra 2005: bio je to prilog o pokojnom Lojzi i Ivi Djaja.

Od tog dana, Mario je bio redoviti suradnik, a njegovi prilozi uvijek odisu nekom posebnom aromom. Da je kojim slucajem on u prilici da uredjuje ovaj blog, siguran sam da bi nivo priloga bio daleko visi. Ovako, ja, koji nikada nisam imao smisla za pisanjem, silom prilika vodim glavnu rijec.

Mario je nekoliko puta reagirao kao pravi dopisnik, s vijestima s lica mjesta: sjetimo se priloga o Ali u bolnici ili nastupu 27. Dimenzije u gradskom parku u Banjaluci. Potajno sam se nadao da ce takvih priloga biti vise, ali su drugi suradnici zakazali.