Turkey tail

Znao sam da ce Majdin prilog ponukati Maria da se javi. Stari gljivar mora uzvratiti 'udarac'. I evo ga:

Prinuđen sam da bar jedan dan ovog kišnog vikenda mimo plana provedem u kući. Inače bih oštrio oči u gljivolovu, mom jesenjem sportu. I tako sada, uz pripremu cipela i kamašni za eventuelno sutrašnje hodanje, imam vremena da 'očistim' foto aparat i podijelim par slika s blogerima. Poslije vrelog i sušnog ljeta nismo očekivali desant vrganja. Neki dan ih je u slatinskim šumama Ljilja brala u buketima. Vjerujem da su Majda i njen otac također bili u prilici da im se obraduju.

Ipak ovaj put ću se zadržati na jednoj ljekovitoj gljivi: Trametes versicolor (coriola versicolor). Ranije sam na nišanu imao samo jestive (sve su gljive jestive, ali…), ali doveden u situaciju da pomognem u slučaju kada se pomoć ne odbija, prošle jeseni sam prvi puta obratio pažnju na ‘rojeve’ malih šarenih gljiva koje rastu po panjevima. Odonda ih nalazim na bjelogorici u manjim i većim grupama ili nizovima, lepeze im mogu biti različito obojene ali sa bjelkastim rubom i svijetlom donjom stranom. U literaturi ih nazivaju šarenim tvrdokoškama ili slikovitije ćuranovim repovima (Tako ih zovu i u ovom dijelu Bosne, a kako su Amerikanci i Englezi došli do imena: Turkey tail, utvrdiće nauka). O ljekovitom djelovanju ove gljive informisao sam se iz različitih izvora i svi se slažu da djeluje antikancerozno, antivirusni i antibakterijski. Može se piti kao čaj (3-4 puta dnevno; 5g gljive, 0,1 l vode, 30 minuta kuhanja, ohlađeno), kao kafa ili osušena i samljevena kao dodatak jelima. Pošto je ćuranov rep osvojio šume širom svijeta na dohvat ruke nam je prirodni preparat za podizanje imuniteta.

Predlažem blogerima da prošetaju okolnim šumama i pronađu ćuranov rep.

Od Nere očekujem da napravi prilog o ljekovitoj gljivi shii take koju konzumira.

Mario