Zeljo se sigurno sjeca Kasina u kojem smo nastupali kao VIS Usamljeni (Miro Stefanac je imao samo jedan timpan, bas bubanj i cinjelu, a Zlaja Skocic je za pojacalo koristio obicni radio aparat), pobjede na prvoj zvanicnoj banjaluckoj gitarijadi kada smo pobijedili tada neprikosnovene Meteore, nastupa na gitarijadi u Sarajevu, nezaboravnog koncerta u Prijedoru kada je publika pala u trans (ni mi nismo bili daleko od toga) i razbijala stolice, koncerata u Novoj Gradisci…

Zeljo i ja smo proveli toliko vremena zajedno da bih mogao napisati desetak priloga o nasim dogodovstinama, a evo ja pisem tek ovaj jedan.

Nadam se da se Slava nece naljutiti, jer sam nju malo potisnuo u stranu. A u stvari, nisam imao namjeru da ovaj prilog zapocnem ovako, jer je razlog bila posjeta Dzindica starom kraju i njihov susret sa Kosanovicima. Htio sam, zapravo, da ‘isprovociram’ Emiru i Sasu da se oglase, a Slava mi je obecala da ce se i ona javiti kada se slike pojave na blogu.

Da li cu u namjeri uspjeti, vidjet cemo.

A mozda se i moj kolega Zeljo prihvati ‘pera’ i javi se u ‘eter’. Vrijeme mu je.