Slavlje u Columbus-u
Znao sam da je profesor Sirbegovic vrijedan covjek ali da moze stici na sve strane, i to u njegovim godinama, zaista me prijatno iznenadjuje. Uz sve to, evo nadje vremena da nam se javi prilozima, sto za mnoge mladje predstavlja ogroman problem. To je jos jedan dokaz da je sve do covjeka: ako imas volju i zelju, nista nije tesko.
Evo sta nam profesor pise:
Sredinom juna ove 2007. godine godine nase dvije zemljakinje su slavile okoncanje studija. Mladja Mersiha Hadziahmetovic je zavrsila medicinski fakultet, a starija Almasa doktorirala na Farmaceutskom fakultetu, obje u Columbusu Ohio. To su zemljakinje moje zene Zevkije iz Donjeg Vakufa. Naime, Siradz, zvani Sirko, njegova zena Meliha i dvije kcerke su sticajem okolnosti stigli u ovu daleku Ameriku i uspjesno se skolovale. Bili smo pozvani da sa jos mnogobrojnim Bosancima iz Columbusa, Detroita i Toleda ucestvujemo u radosti sretnih roditelja i njihove djece.
U Columbus smo stigli 8 juna 2007. godine i smjestili se u pristojnom hotelu u Dablinu. U petak su mene, Zevkiju i Senada izveli na svecanu veceru u jedan orijentalni restoran. Pored njih cetvero bio je tu i zet Almasin muz inace Dr Tehnicke fizike.
U subotu je bilo veliko slavlje u lokanom Country Clubu. Divni gosti, dobro jelo, prijatna muzika. Ilustrovacu to slikama kluba i gostiju.
U nedelju smo otisli na gradski stadijum gdje se okupila ogromna masa naroda i to sve zbog 7000 slavljenika, koji su tog dana primali neku diplomu. Atrakcija svecanosti je bilo prisutstvo predsjednika Bila Clintona, koji je toga dana dobio pocasnu doktorsku diploma i tom prilikom odrzao veoma zanimljiv govor propracen cestim ovacijama i odusevljenjem mnogobrojnih gostiju i studenata.
Sedat
Zaista je lijepo cuti o mladoj generaciji koja ovdje u Americi ne zna za prepreke. Svaki put se odusevim kada cujem da je u nekom od mnogobrojnih americkih gradova na nekom od univerziteta diplomirao netko nase gore list. I ne zavrsava se sve na fakultetu: sticu se diplome magistara, doktora nauka. Nasi sugradjani su gotovo po pravilu medju najboljima u klasi i veoma lako nalaze zaposlenje.
Kada iz nasih krajeva dobijem vijesti da velika vecina mladih nastoji da ode u pecalbu, jer za njih u starim krajevima nema kruha, zapitam se ko je ovim ratom profitirao? Svi mi to znamo, samo sto nekima jos nije stiglo iz ... u glavu. A neki nastoje da se to nikada ni ne dogodi.
Na ovih nekoliko snimaka koje nam je profesor poslao, mozete vidjeti kako dio atmosfere iz Columbus-a.
Evo sta nam profesor pise:
Sredinom juna ove 2007. godine godine nase dvije zemljakinje su slavile okoncanje studija. Mladja Mersiha Hadziahmetovic je zavrsila medicinski fakultet, a starija Almasa doktorirala na Farmaceutskom fakultetu, obje u Columbusu Ohio. To su zemljakinje moje zene Zevkije iz Donjeg Vakufa. Naime, Siradz, zvani Sirko, njegova zena Meliha i dvije kcerke su sticajem okolnosti stigli u ovu daleku Ameriku i uspjesno se skolovale. Bili smo pozvani da sa jos mnogobrojnim Bosancima iz Columbusa, Detroita i Toleda ucestvujemo u radosti sretnih roditelja i njihove djece.
U Columbus smo stigli 8 juna 2007. godine i smjestili se u pristojnom hotelu u Dablinu. U petak su mene, Zevkiju i Senada izveli na svecanu veceru u jedan orijentalni restoran. Pored njih cetvero bio je tu i zet Almasin muz inace Dr Tehnicke fizike.
U subotu je bilo veliko slavlje u lokanom Country Clubu. Divni gosti, dobro jelo, prijatna muzika. Ilustrovacu to slikama kluba i gostiju.
U nedelju smo otisli na gradski stadijum gdje se okupila ogromna masa naroda i to sve zbog 7000 slavljenika, koji su tog dana primali neku diplomu. Atrakcija svecanosti je bilo prisutstvo predsjednika Bila Clintona, koji je toga dana dobio pocasnu doktorsku diploma i tom prilikom odrzao veoma zanimljiv govor propracen cestim ovacijama i odusevljenjem mnogobrojnih gostiju i studenata.
Sedat
Zaista je lijepo cuti o mladoj generaciji koja ovdje u Americi ne zna za prepreke. Svaki put se odusevim kada cujem da je u nekom od mnogobrojnih americkih gradova na nekom od univerziteta diplomirao netko nase gore list. I ne zavrsava se sve na fakultetu: sticu se diplome magistara, doktora nauka. Nasi sugradjani su gotovo po pravilu medju najboljima u klasi i veoma lako nalaze zaposlenje.
Kada iz nasih krajeva dobijem vijesti da velika vecina mladih nastoji da ode u pecalbu, jer za njih u starim krajevima nema kruha, zapitam se ko je ovim ratom profitirao? Svi mi to znamo, samo sto nekima jos nije stiglo iz ... u glavu. A neki nastoje da se to nikada ni ne dogodi.
Na ovih nekoliko snimaka koje nam je profesor poslao, mozete vidjeti kako dio atmosfere iz Columbus-a.
Labels: mladja raja, posjete, USA
2 Comments:
Kada god procitam ovako blistave zavrsetke studija, obuzmeme me neka toplota oko srca. Ti pametni mladi ljudi ce bi u buducnosti biti jedini pravi spas za tu nasu malu domovinu. Zato Profesore prenesite iskrene cestitke tim divnim djevojkama i svakako roditeljima koji su smogli snage da ih doprate do kraja. Ne sumnjam da ce im karijera biti blistava a i da svoju prekookeansku domovinu nece zaboraviti.
Nasi stariji ljudi bi rekli 'aferim'.
Izet
Samo kratka poruka da se zahvalim cika Sedatu i teta Zevki na lijepom sastavu, te da ih srdacno pozdravim, kao i sve posjetioce ove stranice. Divim se samoincijativi Banjalucana da ostanu u kontaktu, te u toku zbivanja svojih sugradjana diljem svijeta. Takodjer, hvala gosp. Izetu na moralnoj podrsci. : )
Svako dobro,
Mersiha H.
Post a Comment
<< Home