Čuda prirode

Majda se aktivirala nakon ljetnje fjake i evo je sa novim prilogom. Ovaj put to nije sjecanje na Banjaluku i devedesete, vec okolina Zagreba i ljeto 2007.

Evo jednog nedjeljnog izleta u šumu, blizu kuće. Što sve priroda nudi i to na domak do nas, nismo ni svjesni. Ljubav prema šumi i gljivama dobila sam od tate Zdravke. Njegovi hobiji kao što su ribolov, fotografije i gljive prenio je u nasljeđe i meni i bratu. Tišinu, mir i spokoj koju nudi šuma malo gdje se može naći. Ima i nedostataka (barem za mene) kao što su male životinjice, ali sve su to čari prirode.

Kako mi je muž na putu ovu nedjelju sam odlučila provesti sa roditeljima i zaputiti se u potragu za gljivama. Gljive su zaista fascinantne, toliko toga još opšte ne znamo o njima, a one svaka za sebe pričaju svoju priču.

Beremo par vrsta, naravno prve na popisu su vrganji, pa zatim sunčanice koje su obilježile ovaj izlet, tu su i prosenjci kojih ove godine nema ni za lijeka (predplošle ih je bilo u izobilju), pa onda dolaze na red crne trubače koje se suše kao vjenčić, zatim se samelju i stavljaju u razna jela kao začin. Svoje mjesto imaju puhare i spuze, lisičarke ali pri dnu su tablice.

Našli smo i jednu gljivu koja raste na stablu, a koristi se za pčele, ime joj ne znam. Uglavnom kada se osuši koriste se komadići koji se zapale te tako omame pčele. Naišli smo i na „vukovo meso“ ili tako nešto, ta gljiva je bogata c vitaminom, može se jesti na salatu, huhati, itd. i zbilja ima izgled mesa.

Ove nedjelje uživao je još jedan član obitelji po imenu Kim, što se može vidjeti iz slika.

Ljepota prirode nas očarava samo joj moramo dopustiti.

Pozdrav svim zaljubljenicima u prirodna čuda,

Majda.