Sisici, Dzeferagici, iliti ljepota velikih skupova

Cini mi se da par ‘stalnih dopisnika’ bloga imaju osjecaj kad treba priskociti: Mario, u subotu, Emira, danas. Neki drugi, koji su jos davno obecali aktivnije ukljucivanje, cute. Mozda prvobitno odusevljenje splasne, pa se kasnije obecanje zaboravi.

Ima i onih koji nemaju vremena da se jave, iako imaju materijala. Zbog toga zaista odajem priznanje ovim ‘veteranima’, koji i pored svojih obaveza nadju vremena da nam se jave. Jer bez njih, ovaj blog bi brzo upao u monotoniju i svi bismo ga se sjecali kao jednog lijepog pokusaja da se ponovo ‘cujemo’.

Evo sta nam Emira javlja:

Nedavno sam poslala prilog o svadbi na kojoj nismo bili. Zakasnili jedan dan. Medjutim, stigli smo na vrijeme da osjetimo ljepotu druzenja, koju pruzaju ti veliki skupovi.


Nasim prvim susjedima, ciji se sin Zlatko tada ozenio, bili su u gostima rodjaci i prijatelji. Neki su ostali jedan dan duze pa smo tako i mi imali vremena za prijatne susrete. Na slikama koje saljem su Murisa i Senad Sisic, Senadov brat Refik sa zenom Enisom te Mevlida i Ibro Dzaferagic.


Murisa i Senad su nekad radili u Profesionali u Cajavecu. Murisa je radila na blagajni, a Senad u masinskoj, a zadnjih par godina u mikroelektronici. Kako se nismo vidjeli zadnjih petnaest godina, bilo je zaista mnogo toga za ispricati. Njih dvoje bi mogli napisati romane o boravku u BL za vrijeme rata, nasilnoj mobilizaciji, ciscenju BL ulica, ranjavaju, protjerivanju, Madjarskoj , Njemackoj pa sve do USA ( Chicago) gdje sad zive.