Nedzadove majstorije

O Nedzadu Kresi sam pisao vec dva puta i stalni posjetioci bloga vec znaju o kome se radi. Za one koji to ne znaju, samo da spomenem da se radi o nasem sugradjaninu koji je jos davno prije rata otisao iz grada i skrasio se u Mostaru, za mene, najljepsem gradu bivse mi domovine. Pisao sam o Nedzadovim ‘bakrovima’, ali i o suhom mesu iz Nedzadove ‘radnje’ koje me je posjetilo na moje djetinjstvo.

O Nedzadu bi se moglo cesto pisati jer za njega su vezane mnoge zanimljivosti. Danas sam, kao podlogu za ovaj prilog, ukrao nekoliko fotografija koje je Emira ‘stavila’ na Internet, a do kojih sam dosao preko ‘veze’. Ni Nedzad ni Emira ne znaju sta potajno spremam. Mozda bude ljutnje, a mozda prodjem samo s kritikom (sto se iskreno nadam), pa prilog ostane u zivotu. Moram priznati da sam vec par puta bio kritiziran kada bih objavio nesto bez odobrenja za objavljivanje i ja takve reakcije razumijem. Zbog toga sam te priloge izbrisao iako mi je bilo zao. Za mene je svaka vijest o nekom od nas u danasnje vrijeme dragocjena. Internet je postao mjesto gdje se prijatelji, raja, poznanici, pa cak i familije, pronalaze, okupljaju, razgovaraju, vesele, tuguju... Bez njega bi zivoti mnogih bili mnogo siromasniji, svedeni samo na veoma uski krug onih koji zive u blizini ili sa kojima odrzavamo veze.

Da nastavim o Nedzadu, da ne bih previse otisao u ‘filozofiju’. Iz prica vec odavno znam kako je Nedzad pravi majstor u spremanju jela, a isto tako znam da je u mjestu Bardstown, drzava Kentacky, prenio duh Mostara i mostarskih povrtnjaka. Gledajuci Emirine slike upravo sam prepoznao Nedzada, zaljubljenika u dobro jelo i Nedzada, bastovana, koji uziva u svom povrtnjaku, u kojem se moze naci svega po malo. Iz slika koje sam evo pokrao se mozete uvjeriti da govorim istinu: od ove iz dnevnog boravka, uz domace pripremljenu picu (vide se tu i sarmice u vinovoj lozi), do onih iz njegovog povrtnjaka. Ima tu jabuka, tresanja, bresaka, pa cak i smokava (u Kentacky-ju!), do mladog luka, blitve i paradajza. Vidim da Nedzad koristi neke za mene nepoznate tehnike uzgajanja paradajza i paprika. Kako se i sam ‘bavim zemljoradnjom’, morat cu pokupiti Nedzadove tajne, ukoliko se ne radi o ‘tehnikama’ koje je Nedzad zastitio patentom!

Gledajuci ove slike covjek ne moze a da se lijepo ne osjeca. Iako smo otrgnuti od rodne grude, uspjeli smo da je nadjemo i na mjestima na kojima to nitko ne bi ocekivao. Evo ova Nedzadova okucnica me jako podsjeca na Hercegovinu, na okolinu Mostara, na polja ma kojem sve zivo uspijeva. A radi se o drzavi Kentacky, USA.