Festival lana u Quebec-u

U slobodno vrijeme volim tkati. Tkanje je vrlo intersantna aktivnost.
Kreativnost je neophodna ali isto tako postivanje pravila u cijelom procesu.
To je uvijek mali projekat sa proracunom, i u toku pripreme potrebna je velika koncentracija. Poznavanje materijala je vazno.
Prije par godina sam uspjela otkati zavjese, koristeci laneno vlakno sirovo, neizbjeljeno.
Trebalo nam je dosta truda da pripremimo “osnovu”, ali vrijedilo je. To mi je jos uvijek najdrazi komad pored mnogih drugih napravljenih u zadnjih 7 godina.
Lan je za mene postao cijenjeni material i vec dugo trazim po internetu i drugim mjestima informacije o toj cudesnoj biljci.

Prve tkanine u istoriji civilazicije su pravljene od lana. Koristili su ga stari egipcani 5000 godina prije nase ere. Najstariji tragovi lana su nadjeni na podrucju Irana, i stari su 34000 godina.
Jednako kao i u cijeloj Evropi, ovdje u Quebec-u, lan je bio glavni i jedini material koristen u ranim kolonijama.

U komsiluku, u kuci pored nase imamo jednu divnu staru damu Beatrice Lalonde (94 godine , zivi potpuno samostalno). S njom cesto razgovaramo, sve je zanima. Proucila je dosta knjiga o Bosni zna sve o Mostaru, o mostu i momcima koji skacu u Neretvu. Ona se sjeca kako su njeni roditelji preradjivali lan. Cak ima staru fotografiju gdje se vidi grupa koja susi biljke na dimu. Slijedeci sve te razgovore nasa komsinica je posijala nekoliko sjemenki lana u basti. Tako da sam ja prvi put u svom zivotu vidjela cvijet lana ,predivan plavi mali cvijetic. Odmah mi padnu na pamet komparacije koristene u mnogim pjesmama “oci plave kao lan”.
Sta je bilo slijedece? Na internetu sam pronasla informaciju o festivalu lana u jednom malom selu u Quebec-u koje se zove Saint-Leonard de Portneuf. U tom mjestu postoji stara tradicija uzgajanja lana koju sad podrzavaju drzavni budzeti u cilju razvoja turizma.

Festival se odrzava svake godine , zadnji vikend u augustu. Svake druge godine odrzava se umjetnicki bijenale, kad se sastaju umjetnici s raznih strana svijeta i izlazu svoje kreacije na temu lana, tkanja i slicno.
Tako smo krenuli 30 augusta ujutro oko 8:30. Trebalo nam je 3 sata voznje: autoput 40 prema istoku i onda ispred samog grada Quebec, skrenemo prema sjeveru. Tu vec pocinju planine i predivni pejsazi ili kako se to nekad govorilo krajolik. Polja sa zobi i jos nekim zitaricama, zivopisne kuce. Stigli smo u selo poslije dvanaest sati. Propustili smo ceremoniju skupljanja lana u polju. Tu se bilo skupilo 40 ljudi iz mjesta i svi su zajedno skupljali stabljike lana. Mislim da se takav obicaj kod nas zvao “moba”, kad svi zjadno rade neki posao. Ako se bukvalno prevede, ovdje to zovu nesto kao “posvecivanje ili krstenej berbe lana”. Ima jedna tajna da je lan mnogo bolji kad se iscupa s korijenom nego kad se sijece s masinama.

Posjetili smo papirnicu , gdje su nam pokazali kako se pravi papir od lana, od sjeckanog starog platna, a moze i od starih farmerki, sve sto sadrzi celulozu. Zanimljiv podatak da se papir za kanadske novcanice pravi od lana
Poslije smo posjetili muzej sa mnogim starinskim napravama , informacijama o biljci lana i malom izlozbom tekstila i tekstilne robe. Prilicno skupe stvari, metar platna $60, jutranji mantil od lanenog platna $300. Muzej je smjesten u starom vatrogasnom domu, koje se ovdeje zove”caserne”. Selo kao i svako drugo selo, pored te kasarne ima skolu, preko puta je crkva i primjetili smo radnju za popravljanje kompjutera. Stanicu milicije nismo vidjeli.

U rano popodne, pozadi muzeja smo vidjeli demonstraciju cijelog procesa ,od odvajanja sjemenki , susenja, lomljenja , cesljanja do predje, sve sa starinskim spravama i alatima.

Saljem malo slika, kao i slike moje zavjese koja ponosno visi na kuhinjskom prozoru.
Sad kad sam vidjela da je to moguce, obecala sam sebi da ce se dogodine zaplaviti lan iza nase kuce.

Dubravka