Šehitluci grada Pittsburgh-a

Šehitluci. Poznato brdo i izletiste iznad Banjaluke. Mi, stariji, znamo sve o Sehitlucima a siguran sam da su i oni mladji, cak i oni koji nisu rodjeni u nasem gradu, culi za njih. Ali ova danasnja ‘prica’ nije o Sehitlucima. Ovo je ‘prica’ o Mt. Washington-u, Sehitlucima grada Pittsburgh-a, grada u koji stigoh kao izbjeglica i evo vec vise od 14 godina zovem ga svojim.

Pittsburgh je grad na stotine brezuljaka. Kada su mi o tome pricali na ‘pripremama’ za put u Ameriku (oni koji su u Ameriku stigli iz Zagreba znaju o cemu pricam), stvorio sam neku svoju viziju grada. Tome sam dodao i predstavu o Pittsburhu koju sam stvorio jos iz skolskih dana, koji je u to doba bio svjetski centar celicne industrije, sa mnogobrojnim celicanama, dimom i smogom tokom cijelog dana (ovdje su nam pricali da se sunce jedva probijalo kroz guste oblake smoga koji su nadvijali grad). Dakle, uzimajuci sve ono sto sam vec znao i sto sam cuo, stvorio sam si predstavu o gradu koja, moram priznati, nije bila bas lijepa. Medjutim, vec pri prvom susretu sa gradom sam shvatio da ma koliko covjek misli da moze sebi stvoriti sliku o necemu citajuci ili slusajuci neciju pricu, uvijek je to drugacije od onoga sto se dozivi. Tako je bilo i sa nasim susretom sa Pittsburgh-om, koji nas je prijatno iznenadio, narocito svojom okolinom, punom zelenila i zanimljivih prigradskih naselja koja su cvrsto vezana za jezgro grada koje ovdje u Americi nazivaju downtown-om.

Mt. Washington, brdo iznad downtown-a je poznato turisticko odrediste onih koji stignu u Pittsburgh. Tesko bi se ovdje moglo govoriti o turistima u onom klasicnom smislu (Pittsburgh nije mjesto koje bi privlacilo turiste) ali je cinjenica da svako ko navrati u Pittsburgh gotovo po pravilu posjeti Mt Washington i sa nekoliko vidikovaca razgleda rijeke i grad ispod sebe i napravi nekoliko snimaka za uspomenu. Tako smo mi i uzivali u interesantnom pogledu na downtown samo nekoliko dana nakon naseg dolaska u grad tamo davne 94-te. Otac Alex (o kojem sam vec ranije pisao) nas je jednog krasnog avgustovskog predvecerja (mozda nedelju dana nakon naseg dolaska u Ameriku) odvezao na Mt Washington da nam pokaze grad koji ce zamijeniti onaj u kojem smo se rodili i zivjeli sve godine do tada. Tu smo prvi put vidjeli Point, mjesto gdje dvije rijeke, Allegheny i Monangehela, postaju mocni Ohio, divili se zgradi zvanoj PPG (s vana oblozenoj crnim staklom, koja je bila headquarter staklarske indurstrije USA), celicnoj konstrukciji USX Towers building, vitkom neboderu Mellon Bank, Three Rivers stadionu (srusenom prije par godina i zamijenjenom dvama novim stadionima) na kojem su igrali Steelers-i i Pirates-i, brojali mnogobrojne mostove preko rijeka izmedju kojih se downtown skupio, posmatrali Cathedral of Learning, zgradu University of Pittsburgh u Oaklandu koji sa downtown-om cini grad Pittsburgh, i mnogo toga drugog. Slika grada se tokom vremena mijenjala i svaki put se na fotografijama pojavi neka nova gradjevina.

Od tog prvog posjeta i mi vodimo nase goste na vidikovac da se pohvalimo nasim gradom koji s tog mjesta izgleda privlacno, cak mnogo privlacnije nego kada se proseta njegovim ulicama. Za ovih 14-tak godina smo imali nekoliko posjeta nase raje pa sam slike sa ovih susreta iskoristio da napravim ovaj danasnji prilog, kao nekakvu malu retrospektivu. Na slikama, nazalost, mozete vidjeti i neke nama drage osobe, nase sugradjane, koji vise nisu medju nama jer se u ovih 14 godina dogodilo mnogo toga, i lijepog i tuznog. A slike su tu da nas podsjete na ove lijepe susrete na Šehitlucima Pittsburgh-a.