Toowoomba ili zasto volim Banjaluku

Toowoomba je jedan od najvecih gradova Australske provincije. Oko 100.000 stanovnika. Taman ko nekad nasa Banjaluka. Ponegdje ravna, uglavnom naherena, na oko 700 metara nadmorske visine, smjestena na vrhu Great Dividing Range. Australci, relax narod, ne ispravljaju krivine. Dok ovo pisem kontam, jesam li prosao ovdje u Australiji kroz ijedan tunel. Za osam godina, guzvam vec trece auto (400.000km, da nadoknadim sto mi prije nije trebao auto) a tunela nema. Zaobidju sve sto mogu. Ako ga je i bilo, nije ni cudo sto ga nisam memorisao. Uzmu rupu, obloze betonom, i tunel. Rekoh, relax narod.

Toowoomba – 'The Garden City' i ove godine titula najuredjenijeg grada u Australiji. U septembru, svake godine, domacin Australskog festivala cvjeca. Nadam se i dogodine. Problemi sa vodom. Oko 10% posto vode u jezeru, 5-ti stepen (zadnji) redukcije vec 2, 3 godine. Pred svakom bozjom kucom, tabla sa molbom za kisu. A ja kad krene, rondam kud bas sad, ne sto je moj bog drukciji od ostalih, nego sto to nije kisa. Vodopad. Poslije trena te kise, nisi pokisao, ti si mokar da mokriji ne mozes biti. Ovdasnja kisa huci kad pada, a rijetko pada. Danima se nebo crni, oblaci se svadjaju, tuku, psuju, a onda odu negdje drugdje da placu. A mozda ih i ja otjeram. Sit sam tuge. Zao mi biljki, ne brinem se (kao) za vodu, jedan od izvora zivota. Jer davno sam shvatio da je rijec piti (potreba za tekucinom) izvedena iz rijeci pitak, a nikad nisam cuo da je neko rek’o pitka voda, vec vino, a njega bar u Australiji ima. Ali opet vratim se na biljke, pa mi nesto ne stima. A drvece, zna biti lijepo ko nase, al’ pocesto nekako sivo. Tako nase nije ni zimi.

Banjaluka….one neke nase godine…. neka zabacena klupa u nekom parku. I neko drag. Taman dam potpunu slobodu rukama, ono cista demokratija , kad me opici nesto po glavi. Lagao bi kad bi rek’o da sam pomislio, neko od njenih. Na moju srecu (nasrecu, ko ce ga znati) uvjek sam se vise oslanjao na osjetila, osjecaje nego na mozak. Kesten…..

A onda basta Mostara ….kasnjenje na prozivku….upitni pogledi…..Odkud ti sa te strane. (Samo se kod nas moze desiti da i u kafanu ne dodjes sa prave strane). I pitanje: Gdje si dosad? …Tuk’o komarce. ….Smjeh (onaj nas iskren, bezazlen, i on mi nedostaje).

U ovoj maloj BL prici svaka slicnost sa izmisljenim dogadjajima je stvarna.

Da li sam kriv sto ja i taj moj kesten nismo izrasli u gracioznoj Ljubljani ili gordom Zagrebu. Sto Banjaluka nema Gornji grad, Bascarsiju ili Knez Mihajlovu. Sto ima moje bezbrizno djetinstvo, lijepu mladost. Sto sam tamo stekao druga do groba i jos je tamo, kao i mnoge druge, i tamo i 'vamo. Sto nikad ne bi mjenjao moj kesten za neko, recimo, Australsko drvo. Kakve vocke imaju sumljam da bi ista pomislio. Iako nisu ni one lose, ali nisu moje. Sto sam zivio, ako je nekom lakse, u “najnedemokratskoj” drzavi na svjetu, al’ “necu da psujem” ovo sto sad zovu demokratijom. Sto nisam im’o ovu slobodu, al’ hvala im, nisu me trebali oslobadjati. Prije sam znao cega se treba bojati, a nisam se bojao a sad…. Imamo slobodu i demokratiju sto nam je zapad dao, al’ usput se onako uselio da nam je cuva (kao obicno vise uzme, nego “navodno” dadne). Djetetu ne treba dati igracku koja nije primjerena njegovom uzrastu. Povrijedice i sebe i druge. E tu smo neprevazidjeni. Koliko sami sebe ne volimo, ni neprijatelji nam ne trebaju. I sto stalno …. Hej, polako,… gdje ces….

Ah da, Toowoomba lijep grad……. al’ nije Banjaluka.

PS. Prije nego kliknem na SEND, gledam ovaj tekst, pa sve mi se cini… nekako…Ma da, nama sta drugo da bude. Moracu da promjenim tastaturu.

vjeko