SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Tuesday, December 16, 2008

Back to YU - bratu u posjeti

Svaki posjet rodnom kraju me obavezno vodi u Pozegu, gradic u Slavoniji gdje se od 95-skrasio jedan od clanova moje familije, jer je morao napustiti Banjaluku u onim danima kada su izbjeglice iz Kninske krajine stigle u nas grad i kada je pocelo posljednje protjerivanje onih koji su jos u gradu ostali. A on je bio jedan od onih koji je govorio da Banjaluku nikad nece napustiti i da nema tog ko bi ga mogao na to natjerati. O njegovoj sudbini i dogadjanjima iz tog doba (napustanje roditeljske kuce ujutro, 'njena' okupacija (od familije kojoj je omogucio da obradjuju povrtnjak) par sati nakon njegovog odlaska, problemi pri prelasku rijeke Save kod Davora, itd) bih mogao dosta toga napisati kao i vecina onih koji su prosli kroz taj ruzni period. Ostavit cu to, mozda, za neku drugu priliku.

Pozega je, dakle, jedno od mjesta koje redovito posjecujem pri svakoj dolasku iz Amerike, pa tako bi i ovaj put. Nakon prvih nekoliko godina od protjerivanja iz rodnog grada, brat se s familijom konacno skrasio u kuci, poluzavrsenoj, kupljenoj na kredit, koji se otplacuje od novca koji se, cini mi se, zaradjuje mnogo teze nego u drzavama na zapadu. U novonastalim zemljama na nasim prostorima nema humanitarnih organizacija koje pomazu onima u nevolji (bar to nije organizirano kao ovdje u USA), nema posla ni za one mladje a kamo li za one koji su zasli u godine, ali ima novopecenih 'privrednika' koji se obogatise preko noci i koji sami definiraju zakone i primjenjuju ih. Tamo u tim krajevima vazi parola, “uzdaj se use i u svoje kljuse”, a ako je to ‘kljuse’ vec stiglo do penzije, onda ne treba biti puno pametan da se shvati kako taj zivot izgleda.

I Pozega, kao i vecina nasih gradova i gradica ima svoje drazi. Staro jezgro grada je ostalo sacuvano i lijepo je prosetati se ulicama koje su pretvorene u pjesacke zone, s prodavnicama, restoranima i kaficima, kao sto je to tipicno za vecinu gradova i gradica na onim nasim prostorima. A kod bratove kuce se nadje mjesta za odmor u dvoristu u kojem se prilikom svake posjete osjete promjene na bolje. Kuca se, malo po malo, dovodi u red (iako vjerojatno nikada nece biti potpuno zavrsena), dvoriste je zatravljeno, ima tu i cvijeca, a u povrtnjaku se tokom cijele sezone nadje nesto za ubrati. U dane nase posjete, krajem septembra, pristiglo je i grozdje, koje me podsjeti na rodnu kucu i lozu ‘mirusavke’ koja je svake godine obilno radjala.

Kao i pri svim ostalim posjetama, ostade mi nesto slika koje slozih u ovaj album. Ostace to kao zapis o jos jednoj banjaluckoj familiji koja morade napustiti svoj grad pod silom oruzja i nasilja pa sada srecu trazi u novim krajevima, pocinjuci sve iz pocetka. A ono sto je godinama stvarala zavrsilo je u rukama drugih.

Labels: , ,

18 Comments:

Anonymous Ana said...

Kako bi bilo lijepo da autor ovog bloga u skoro svakom komentaru prestane spominjati strahote koje su se desavale na onim nasim prostorima,u "kraju",kako bi to autor rekao.Svi smo mi izgubili i ne mozemo im oprostiti i zaboraviti,ali i ne treba se stalno vracati na istu temu.I ja sam jedna od onih koja je izgubila sve, ali se ne zelim vracati u proslost koja moze donjeti samo negativnost i mrznju.Zivot je opet poceo nedje tamo daleko, i meni je lijep.Ne dozvoljavam da mi negativne emocije izbrisu sretan zivot koji sam imala u staroj dobroj Jugi,i zato nastojim da brisem ruzno, i ne padam pod uticaj negativaca.Ulazim u ovaj blog jer vidim poznata imena,lica,putopise i ostale pozitivnosti.Zato toplo preporucujem autoru da mjenja svoj stil,manje komentarise i ponavlje,bude manje sumoran i ne "kuka" kako se ne javljamo.Pesimizam i negativizam nisu nikada privlacili ljude.

Tuesday, 16 December, 2008  
Blogger co said...

Iako me Ana zamoli da ne komentarisem i da se ne ponavljam, ja joj moram odgovoriti jer mi se direktno obraca. A u mom odgovoru cu se morati ponavljati jer drugacije ne bih bio u mogucnosti da kazem sto mislim.

Znam ja dobro da na blogu ima puno toga o proslosti i isto tako znam da mnogi ne vole da se o tome prica. Ana, nisi ti prva koja si mi rekla da sam pesimista i da stvari vidim u negativnom svjetlu. Mnogi to misle i ja sam toga svjestan. A da sam zaista takav, vjerojatno ne bih nikada pokrenuo ovaj blog. On je upravo pokrenut da ucini nesto pozitivno: da poveze ljude koji su veze izgubili (zbog strahota koje ti ne zelis da spominjes), a i da okupi i neke druge (ako takvih ima), koji bi htjeli da se druze i da razgovaraju na ovaj nacin, kroz priloge i komentare, jer to nije moguce ostvariti kroz licno druzenje (opet znamo zasto). A da je bas svaki moj prilog i kometar negativan, nisam bas siguran. Mnogo sam toga napisao i moze se tu naci i lijepih stvari.

A da se ljudi ne javljaju, to je tacno, i toga sam svjestan. Ljudi se mozda ne javljaju zato sto su prilozi sumorni (ali istiniti), ali ljudi se isto tako mozda ne javljaju i zbog toga sto vecina ne zeli da se aktivno ukljuci u bilo kakvu aktivnost koja zahtijeva malo angazovanja. Svi moji pokusaji da blog ucinim zanimljivijim zavrsavaju neuspjehom. Jedan od primjera je i pokusaj da se sjetimo nekad popularne emisije radio Zagreba “Po vasem izboru”. Mislio sam da ce to izazvati pozitivne emocije i da cu biti zatrpan prijedlozima. Razultat je ocigledan. Nase ljude jednostavno nista ne moze probuditi iz ucmalosti i vecina ocekuje da netko drugi za njih nesto uradi. Evo i ti se javila komentarom, kritikom, a nisi se potrudila da sveukupnu sliku bloga promijenis svojim prilozima koji bi govorili o lijepim stvarima. Kao sto je u zaglavlju bloga receno, blog je posvecen svima onima koji svakome mogu pogledati u oci i njegovo kreiranje nije ograniceno na njegovog autora i mali broj onih koji se trude da nesto pozitivno urade. Kada bi se prihvatila tastature i malo potrudila, mozda bi ponukala jos nekoga da se javi s pozitivnim prilozima i onda bi bilo sve manje i manje mjesta za tvoju kritiku. (Jedan pozitivan primjer je Vjeko koji slicno kao ti ne zeli da se vraca u ruznu proslost, ali koji se potrudio i poslao prilog koji mi se izuzetno svidja. A da sam pesimista kao sto ti kazem, vjerojatno bi bilo suprotno).

Ovako ti preostaje da ili citas ono sto ne volis, ili da blog zaboravis, kao sto su neki vec prije tebe ucinili. Jer, ako sve ostane kako je bilo do sada, vecina priloga ce poteci iz mog ‘pera’ a mnogi od njih nece biti po tvom ukusu.

Tvoju reakciju vec mogu predvidjeti. Osjetit ces se povrijedjenom i ici ces linijom manjeg otpora. A volio bih da se prevarim!

Tuesday, 16 December, 2008  
Anonymous Anonymous said...

Komentar za "oboje"...
Procitah komentare... Sta reci ? Ima tu istine i nazalost oboje ste nekako u pravu.Mi smo tu gdje jesmo, u Banja Luci -nismo. I to je zapravo nasa velika tuga. Kako sad pricati o tome ? Prvi komentar me pocinje podsjecati na jednu sramotnu recenicu koju sam cuo vec vise puta u Banja Luci : Blago Vama koji ste otisli. Ako se sjetimo toga onda mi itekako treba jedan Co da kaze ... ma stan'te ljudi ma nije sve tako prekrasno bilo u vezi sa odlaskom. A stvarno se trudim da zaboravim ... i trudim se da mi misli idu u pravcu povratka, pa makar kad odem u penziju. Na moju zalost, obzirom da su mnogi ljudi "olabavili tenzije" i ne pricaju i ne pisu losa iskustva, bauk koji i dalje upravlja republikom iz koje poticemo, se presabrao i sada je cini mi se mnogo opasniji nego je to bilo 1992-ge. Nemoj da se zanosimo nasim ljetnim posjetama ... i 2 veceri pijanke na Slap-u... Ako treba da pisem o "nekim" detaljima koje vlast prefinjeno provodi i danas , napisacu to moguce u jednom od sljedecih priloga...

Ja na ove stranice rado dolazim, a takodjer bi da zaboravim sta se desilo ... mislim da je Co poprilicno umjeren, spomene tek samo cinjenice, ne sjecam se da je bilo koga uvrijedio...

S postovanjem Mirsad Z.

Wednesday, 17 December, 2008  
Anonymous Saima said...

Latinska izreka kaze "Istorija je uciteljica" zivota (ili tako nekako). To izgleda za Balkan ne vazi. Nama se stalno ponavlja. Zbog sutnje. Srpski narod je to iskusio poslije II svjetskog rata. Tragedija je sto i sada suti. Kao najmnogoljudniji u bivsoj nam drzavi morao je nesto nauciti od istorije i danas biti najveci borac za istinu, da se ne bi istorija ponovila i jednog dana kranula odmazda ovih danasnjih stradalnika. To ce ovde biti tesko jer ravnodusnost jednih i "raspucavanje" drugih kad se spomene istina nece to nikad dovesti u civilizirani nacin zivota i razmisljanja.

Ovde je jedina istina ova prica koja je u Bosni aktuelna.

Pita covjek ovcu "Mrzis li ti ljude " ona odgovori - NE
Kako - pa juce su ti zaklali oca i pojeli. Mrzis li ih. Opet odgovor NE
Pa prije tri dana su ti zaklali majku i pojeli. Opet isto pitanje i odgovor.
Pa prije sedam dana su ti zaklali djecu i pojeli - pa zasto ih ne mrzis.
"Zato sto ne diraju mene kad pasem travu".

Ja ne razumijem ovu pricu. A Vi?

Saima

Wednesday, 17 December, 2008  
Anonymous Sasa said...

Zdravo Co,
Osjecam potrebu da ti predlozim
prevazilazenje problema sa istinom.
Objavi da pises samo lazi pa posto se stalno ponavljas realno je moguce da te lazi postanu opste
prihvacene a ne samo Co-ove"ISTINE"
(nema veze sto je ovo inverzno).
Takodje podsjecam da je posjecivanje bloga "strogo" dobrovoljno,pa kao njegov dragovoljni konzument predlazem
nezadovoljnima da zadovaljsvo pronadju na drugim stranicama interneta,a nama kojima to nije
nikakav kuluk ostave mogucnost
komunikacije.Mislim da je to sada
realno ocekivati poslije silne
exspanzije demokratije koja je
konacno zavladala i na nasem
Balkanu.
Srdacan pozdrav svim posjetiocima
bloga Sasa Dzindic.

Wednesday, 17 December, 2008  
Anonymous Ana said...

Dragi Co,
Tvoja recenica "Svi moji pokusaju da ucinim ovaj blog zanimljiv ostaju neuspjesni" je negiranje samog sebe.Ja se ne slazem sa tom konstatacijom, jer kao sto sam vec rekla, ovaj blog ima i svojih pozitivnosti,i nije mi bio cilj da samo kritikujem.Mozda bi blog bio zanimljiviji da su komentari kraci, ili da ih nekada uopce nema?!Ne razumijem zasto prihvatas "kritike" tako uvredljivo?!
Na Balkanu nema demokratije i slobode misljena, a mi smo u ovim nasim novim domovinama trebali do sada nauciti da demokratija podrazumjeva i slobodu misljenja, zar ne?
Sto se tice balkanske istine ona je crna i ne moze se sakriti,ali se ne mora tako cesto ponavlajti.Pa proslo je 15 godina,a mi i dalje po istom!Ako je svrha ovoga bloga nasa komunikacija, to ne znaci da svi trebamo komunicirati kao Sasa koji ocigledno misli da je blog rezervusan za njega i njegove istomisljenike. Komunikacija je naravno dobrovoljna, a i razlicita
i ne trebamo biti povrijedjeni ako neko napise nesto sto nije po necijem ukusu.
Volim citati priloge o proslavama,svadbama,muzici,sastajanjima, putopisima kao sto su pisale Karmela,Natasa,Emira Saima i ostali, ali ne volim puno politike i dubokog analiziranja.
Nazalost tu smo gdje smo,tamo dole se nije nista promjenilo, a i nece uskoro.Tamni vilajet ce ostati tamni, a niko od "nas" ili "onih" nije , a i nece izvuci poruku iz uciteljice zivota.
Nisam povrijedjena, a i nemam razloga da budem.I dalje cu ostati pasivni posmatrac, a ako mi Sasa dozvoli mozda cu se opet javiti.
Pozdrav svima,Ana.

Thursday, 18 December, 2008  
Blogger co said...

Draga Ana.

Iako, kako rece, ne volis komentare, a posebno duge, evo jos jednog (i nece biti kratak). Jer jedna od karakteristika bloga su upravo komentari. Da nisu trebali, vjerojatno da oni koji su blog zamislili i dizajnirali, tu funkciju ne bi ni razvili. Mogucnost komentiranja upravo omogucava da se lakse komunicira. Inace bi komunikacija bila jednosmjerna. To bi bilo kao da ti neko prica ono sto mu je po volji a ti nemas mogucnost da kazes sta ti o tome mislis. Dakle, za mene je mogucnost komentiranja veoma bitna u ovom slucaju i bez nje blog bi izgubio mnogo toga od svoje interesantnosti i popularnosti. Tada bi se sve ovo sto sada vidis na blogu svelo na uobicajene Internet stranice. Predpostavljam da je to za tebe ono sto preferiras pa ti komentari dodju kao nekakv nepotrebni balast.

Sto se tice priloga, mogu razumjeti da ti volis samo odredjenu vrstu. Da li si se ikada zapitala da li ima onih koji vole i one priloge koji se tebi ne svidjaju? Ako ih ima ( a ja predpostavljam da ih ima isto toliko kao i onih koji ne zele da cuju nista od onih ruznih stvari), da li bi oni imali pravo da budu nezadovoljni? Da li ti zaista mislis da mi ne trebamo uopce govoriti o onome sto nam se dogodilo? Ja ne mislim tako i kad sam zapoceo ovaj blog, pored lijepih stvari, zelio sam govoriti i o onim ruznim, ali onako iskreno, bez pretjerivanja, jer ono sto se nama desilo treba sagledati sa svih strana.

Mogao bih ovako nastaviti jos jako dugo, ali necu. Pokusavam samo da ti kazem da razni ljudi imaju razna misljenja (sto i ti u svom komentaru tvrdis), razlicite ukuse i razlicite pristupe u zivotu i to svi moramo prihvatiti. Ne mozemo misliti da je samo nase misljenje ispravno, jer kao sto ti mislis da ja ne treba da stalno ponavljam iste stvari (!) i trebam zaboraviti ono sto nam se desilo, ja mislim suprotno. Ja sam ti ponudio jedan nacin kako stvari mozes okrenuti na svoju stranu a ti se zadovoljavas da budes samo pasivan posmatrac. Dakle, zadovoljavas se samo kritikom a nisi spremna da se potrudis pa da stvari promijenis, kako ti kazes, na bolje.

Evo ovoliko od mene, uz napomenu da se nisam uvrijedio i da samo pokusavam da objasnim moj pristup ovome sto radim evo vec vise od tri godine.

Thursday, 18 December, 2008  
Anonymous sasa said...

Zdravo Co,
Procitah ove komentare pa evo reagujem.
Tesko je polemisati sa anonimnom
osobom pogotovo kad ovako "ujeda"
i daje kompetentne konstatacije,
(to ne znaci da svi trebamo komunicirati kao Sasa koji ocigledno misli da je blog rezervusan za njega i njegove istomisljenike).
Hvala Ani na "objektivnosti" ,
ali zamjerka tebi Co jer niti jednom rjeci nisi demantovao ociglednu provokaciju(a ako mi Sasa dozvoli mozda cu se opet javiti.)Ovo nije samo zbog Ane,
jer je neistina moc koja mi se
inputira.
Sasa Dzindic -izdavac dozvola za
javljanje na blogu.

Friday, 19 December, 2008  
Anonymous Anonymous said...

Ne mogu dokuciti nikako ko bi mogla biti Ana ni u kom pogledu.Komentar koji je dala je toliko besmislen da nije bilo potrebe za bilo kakav odgovor.Ali posto volim blog upravo zbog toga sto svak moze dati svoje misljenje i sto mozemo na miran i civiliziran nacin komunicitati.Predpostavljam da je Ana mozda iz nasih balkanskih krajeva.Ja se cesto susrecem sa ovakvim likovima u zivom razgovoru. Oni sto im se god ne dopada prekidaju me i cesto napadaju da volim one druge i da nisam nikakva Bosnjakinja.(Nikad ne kazu koje druge), ali tvrde da oni znaju koje, a ja ne znam pa me ti koji uvijek znaju sve bolje o drugima nego oni sami o sebi, pravo zabavljaju.
Blago Sasi kad doticna osoba ima utisak o njegovoj tako velikoj moci.
Mora da ga licno zna pa nosi neku traumu od njega iz nekih raniji vremena.Za mene je Sasa bio uvijek autoritet, od prvog trenutka kad smo zajedno krenuli u skolu, a i za mnogo drugih jer nikad nije imao "dlake na jeziku" a krasilo ga je postenje.
Nikad nismo bili svi niti cemo biti isti, niti trebamo biti ne trebamo biti.
Pozdrav Saima

Saturday, 20 December, 2008  
Anonymous Anonymous said...

...i kao mnogo puta do sad u istoriji blogova s prostora ex-Yu; (ne)konstruktivna kritika se pretvorila u nama toliko karakteristican "konflikt".
Sve se u proteklih par dana pretvorilo u "licni" obracun s starim emocijama, pogledima na zivot i nastojanjima da se od niceg stvori nesto.
Jos jednom bih apelovala (vis a vis sveg lijepog sto ovaj ili bilo koji drugi blog donosi) na sve one koji su dio ovog da sacuvaju dignitet slobode misljenja DRUGIH (koju, podsjetimo se, nismo imali u mjestima iz kojih smo protjerani), da dozvolimo da se drugi i ne slazu s nama u SVEMU, te da se za opste dobro manemo svrstavanja i "odbrane" ovih ili onih. Ne mora i ne treba sve biti predmet polemike. Tuzno je sto skoro niti jedan post na ovoj stranici nije "isprovocirao" toliko razlicitih misljenja koliko jednostavna observacija gospodje Ane. To, na zalost, govori puno o nama...kao narodu.
"Slikama i dogadjajima" se svaki dan iznova radujem...ali dozvolimo i pokudu pored ociglednih i zasluzenih pohvala.

S postovanjem gospodinu Co-u i ostalim posjetiteljima web-a.

Saturday, 20 December, 2008  
Anonymous Anonymous said...

Ne mogu da se ne javim na zadnji komentar, a ako sam nekom dosadila molim ga da ucini "klik" kad vidi moje ime. Zaista nikog ne zelism da dovodim u stanje da poslije mog komentara bude u bilo kakvom negativnom psihickom stanju.
U zadnjem komentaru ovaj se clanak stalno ponavlja i ovo" da se stvara karakteristican "konflikt" i "DA SE OD NICEGA STVORI NESTO" mene licno rastuzuje.
Sve Kritike Milanovim tekstovima dolaze na racun njegovih emocija o svemu sto je prezivio, on, njegova porodica i njegovi prijatelji banjalucani.
Postujem misljenje Anonimusa u ovom slucaju osobe zenskog spola,ali se ne slazem da se ova komunikacija moze nazvati konfliktom.
Da su bar nasi sugradjani u vrijeme kad se u BL desavalo to sto se desavalo - kao vecinski narod, usli u konflikt sa ideolozima "oko za oko" "zub za zub",mozda bi rat na ovim prostorima bio izbjegnut.Sve sto mislim da je dobro trebam braniti, a sto mislim da je lose trebam kritikovati bez obzira od koga dolazi. Ali najvaznije je znati suocavati se sa dozivljenom istinom drugih.
Blog je dobra prilika za ovo.Bar se ovde poslije komunikacije ne mozemo da bijemo kad suprotno mislimo.Za mene ovaj blog ima vrijednost sto saznajemo o zivotima ljudi sa imenom i prezimenom , a najsretnija sam kad citam o uspjesima i sretnim druzenjima.Ali ne zelim da zatvaram oci ni pred tragedijama i patnjama svih ljudi sa nasih prostora.Svi trebaju da pisu o tome.
Pozdrav Saima

Sunday, 21 December, 2008  
Anonymous Muris T. said...

Međunarodni tribunal za bivšu Jugoslaviju u Haagu otpečatio je danas i posljednju tajnu optužnicu iz svojih ladica.
Radi se, kako se i pretpostavljalo, o ozloglašenom Milanu Komljenoviću iz Banjaluke, poznatijem pod nadimkom Co. Komljenović se tereti da je u periodu od 2005. do 2008. kao pripadnik Vojske bosanskih izbjeglica grubo kršio pravila i običaje blogovanja, te nanosio tešku duševnu bol druželjubivim i razdraganim internetlijama, željnim laHkih sadržaja, meHke erotike i svakovrsne druge zabave koja se na globalnoj mreži može naći. (TANJUG)

Sunday, 21 December, 2008  
Anonymous Suad Boric said...

Postovanje !!!

Pratim sve napisano ali se nisam nikad do sad javljao. Nisam toliko komentare pratio jer je svaka reportaza bila pun pogodak pa nisam ni pomislio bilo sta dodati.

Mozda je i dobro kad se neko , poput Ane, javi jer to pomalo izazove rekacije kao i u mom slucaju. Mislim da na ovakve povrsne kritike ne treba pridavati puno paznje ili emocija. Ipak, njeno pismo je sasvim ok samo sto je, ovaj put, promasilo adresu. Ono bi se sigurno uklopilo na mnoge druge stranice ali na ovu sigurno ne.

Ana kaze 'sve izgubila, proslost koja moze donjeti samo negativnosti, mrznju i negativne emocije, uticaj negativaca, pesimizam ,negativizam'!? Iskreno...ali nevjerovatno!

Postovana gdjo, mozete Vi pisati danima, mozete Vi upozoravati na mrznju ili sl. ali kad prvi put prelomite i napisete rijec 'istina' onda mi necemo imati vise o cemu pisati ili polemisati.
Istina je da sam i ja, kao i mnogi drugi, izgubio sve ali ja sad imam tri puta vise nego prije. Ja nemam nikakav problem u jednom dahu procitati knjigu 'Smrtista' A.Osmancevica ili knjige gdje. Visic pa poslije toga rucati ili slusati muziku. Ili 'Via Vienna' Mile Stojica! Sta je Vas problem to Vi znate vjerovatno??

Ne mozemo zaboraviti i oprostiti... moji roditelji zive u BL a ja i moja familija u USA. Proslost koja moze donjeti negativnosti... vidimo se jednom u pet-set godina, moju djecu poznaju sa video kaseta... negativne emocije.... oni ne znaju sta znaci rodjendan unuka, Bajramski rucak,.... uticaj negativaca.. oni su ljudi koji zive od pisma do pisma ili tel. razgovora.... pesimizam... ljudi u obliku cvijeca, ljudi u saksiji.. bez vode... negativizam... ni krivi ni duzni.... kad bi oni imali priliku procitati Vase pismo..... podvuci crtu i sve ruzno ostaviti iza sebe...!? Sta bi dobili ???

Slicna sudbina kao i kod vecine od nas.

Zato gosp. Komljenovic ni sredinom dzade a ni stranom ..vec 'nako.....kao i do sada !!!!
Zivjeli !!

p.s. U sljedecem javljanju simpaticna reportaza iz Chicaga.

Suad Boric

Monday, 22 December, 2008  
Blogger ecastra said...

Ovo je mozda cetvrti put da 'dodjem' na ovu stranicu.I evo,opet,ostadoh par sati,da prelistam.
Procitah i pismo doticne Ane,i ne cudi me njeno razmisljanje,nije vazno pisanja.
Razlog sto se javljam je u stvari komentar gospodina Borica,i mogao bih priznati,u stvari reci,kao da ga je(komentar)pisao mojom rukom.
Svaka cast na 'otvaranju dushe'.
Steta je jedino sto Ana i ostali poput nje i ne kontaju da ne kontaju,ono sto ne kontaju,nazalost.
Gospodine Komljenovicu,svaka vam cast na veoma dobroj stranici,vidi se da je od srca napravljena sto se kaze.

Wednesday, 24 December, 2008  
Anonymous Anonymous said...

Ja ne znam zasto se svi tako palite.Cudi me da nas ovaj zapadnjacki sistem nije vec naucio da smo razliciti, pa prema tome i nasa misljenja.I sama g-dja Ana kaze da ne treba zaboraviti i oprostiti, a da se ne smije spominjati ne procitah.Niko ne treba da brani nikoga, ta nismo djeca!Buducnost je pred nama i trebamo se skoncentrisati na nju, a ne na proslost koja nas razdvaja i na ovom blogu.Umjerenost je majka vrlina.

Thursday, 25 December, 2008  
Anonymous Anonymous said...

Volim kad se na ovom blogu nesto dogadja, a dogadja se. Makar i sa anonimnim likovima.
Svim potpisanim i ne potpisanim blogerima, ako danas slave, zelim sretan Bozic.

Thursday, 25 December, 2008  
Anonymous Anonymous said...

Ne znam iz cega gosp ili g-dja vidi da se palimo.Ne mogoh odoljeti na ovo." NIKO NE TREBA DA BRANI NIKOGA."Da nije bilo u glavama takvih teorija i da smo se svi medjusobno branili nebi ovo zlo bilo ovoliko.Njemu niko ne osporava da sa ovom teorijom zivi i u civilizovanom svijetu. I ja sam sretna sto smo svi razliciti, ali postoje ljudski moralni zakoni od kada je svijeta i vijeka. Za mene postoje jos zivi svjedoci u mojoj zgradi da se nisam niceg bojala da branim one koje je trebalo braniti. Pozdrav Saima.

Friday, 26 December, 2008  
Anonymous Suad Boric said...

Postovanje ,jos jednom !

Svi mi koji se javljamo pa i oni koji sve ovo citaju znaju, iz iskustva, da se mi necemo nista uspjeti dogovoriti ili zakljuciti. Ja sam u svom komentaru pokusao da ukazem na nemogucnost bilo kakvog dogovora kroz jednu sudbinu obicnih, malih, ljudi nadajuci se da ce to malko dozvati sve one koji se pozivaju na..... zapadnjacki sistem, bajnu buducnost i proslost koja nas razdvaja.

Cijenjeni gosp. Vi jeste u pravu, 'zapadnajcki' sistem i daje pravo na jednakost, toleranciju i sve ostalo ali Vi ste vrlo brzo zaboravili da mi dolazimo iz 'istocnjackog' sistema koji eleminise ljude zbog imena, prezimena, imena oca i sl. Najiskrenije bih volio da ste vi svoja razmisljanja stavili na papir prije 15-tak godina, da ste to negdje objavili i bas me interesuje dali bi imalo ikakvog odjeka?

Nisam primjetio da ovde bilo koji tekst govori o razdvajanju ili tjera nekoga na to. Ako se gdja Ana ne misli vise javljati, ako se ona zbog napisanog razdvaja onda to nije problem onoga koji pise.

Ponovicu jos jednom ...ISTINA pa sve ostalo. Do tada nema buducnosti, ostaje nam samo proslost.

Nedavno sam isao gledati koncert B.Springsteena, zvijezda koja je sto starija to bolja. U nekom dijelu programa cujem stvar koju sam, bas, bio zaboravio 'Cover me', prisjetim se kako je to nekad dobro bilo. Stvar sa albuma 'Born in USA' izdanog prije, mozda, 30-tak godina. I onda se sjetim, sta cu, Banja Luke. Kome sam ja to presnimio, a gdje sam kupio, ko je to volio slusati..... pa gdje je taj sad covjek, jeli ziv... gdje sad onaj drugi ...i tako poslije odredjenog vremena sam sebe naruzim i pitam pa da li ja mogu pogledati koncert a da ne mislim na proslost? Ne mogu, vrlo brzo zakljucim. To o cemu Vi pisete ..buducnost je pred nama, proslost koja nas razdvaja i sl.. meni se cini veoma pozeljno, pozitivno i sl...ali mene nedodiruje nijednog trenutka.
Zivi i zdravi bili !!!

Suad Boric

Saturday, 27 December, 2008  

Post a Comment

<< Home