SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Wednesday, December 28, 2011

Na Predgradju, zime 2011-te

Novi autoput Gradiska Banjaluka dovede nas caskom u rodni grad. Dan prohladan, bez snijega. Magla, koja nas je pratila gotovo cijelim putem, se ulaskom u grad podigla pa okolina ne izgleda onako sumorno kako je izgledalo cijelim putem. Sa autoputa sidjosmo u Rosuljama a ja zamolih Tonija da skrene prema Predgradju,  da svratim do rodne kuce. Prizor, zalostan. Ko tamo zivi, ne znam, ali ne izgleda da je neko cije su namjere dpostene. Prema ulici zid, prema komsiji zid. Kao da se nekoga boji. Ili nesto skriva. Nekada nije bilo tako. S obe strane su mu njegovi a on se ogradio. Neka nova vremena. U ona nasa, komsije su imale neko drugo znacenje. A sada se to svelo na visoki zid. A neki u svojim postovima kritiziraju svoje nove komsiluke. Kao, ne vide ih, niti se sa njima druze.

U kuci do ulice gdje sam prije rata imao poslovni prostor (kompjuteri, hardver i softver), zeljezna vrata zakljucana. Vjerojatno nikada nisu ni otvarana od onog dana kada je komsija sa lijeve strane sudskom odlukom nekoliko godina nakon zavrsetka rata morao napustiti. U prodavaonici kompjutera bio otvorio podrum pica. Za novu klijentelu. I komsijina polovica kuce izgleda zalosno. Prodavnica, koju je otvorio u njoj nakon izgona iz bespravno koristenog poslovnog prostora je zatvorena, cini mi se odavno. Kada sam prije tri godine svratio u komsiluk na vratima prodavaonice ugledao sam smrtovnicu: umro iznenada, naprasno. Predpostavljam od srcanog udara. Komsija sa desne strane takodjer nije medju zivima. Cujem umro nekoliko mjeseci nakon sto mu je kcerka prosle godine nesretnim slucajem preminula za vrijeme porodjaja. Vijest zalosna, da ne moze biti zalosnija. Nekoliko kuca nize prema ulici Vlade Vitjuka takodjer nema komsija. Stariji Curici su umrli ranije a oboje djece takodjer vise nije medju zivima. U Kezice (tako se prije rata zvala skupina kuca u kojima je zivjelo vise familija - bliskih rodjaka) nisam svracao, nema zbog koga. Svi su ili pomrli ili ne zive na starim adresama. Cini mi se da je u ulici Brace Podgornika u blizine druge kapije Jelsingrada (koji odavno ne radi), u komsiluku koji je nekada bujao zivotom, on, zivot, potpuno stao. Zivih svjedoka gotovo da i nema. A kazu, u Banjaluci nije bilo rata.

Nisam se dugo zadrzao na ovom tuznom mjestu. Nisam mogao. Ne osjeca se covjek ugodno kada se nadje na ovakvom mjestu. Valjda sam se bojao da cu lijepe uspomene iz djetinjstva izgubiti ako se nastavim setati ovim gotovo ukletim komsilukom gdje necu sresti nikog poznatog.

Sjedosmo u auto pa nazad u Rosulje. Do brata. Pa kasnije u grad. Pored velelepne zgrade vlade koja stoji kao simbol zla pocinjenog nad neduznim. Zgrade, u kojima predstavnici naroda lazu sami sebe a i onima koji ih slusaju kako su se casno izborili za slobodu, stvarajuci neke nove lazne mitove kojima se hrane nove generacije. Pitam se, do kada. Vjerojatno do onog momenta kada gladna usta ne progovore. Cini mi se da taj dan nije tako daleko.

Labels:

5 Comments:

Anonymous Anonymous said...

Dragi Co,teško ti je sigurno bilo vidjeti tu ćamotinju,jad i bijedu.Zima i tmurno vrijeme još više pojaćavaju taj osjećaj.Ja tamo ne idem već par godina,jer se osjećam kao stranac.Sigurno si čitao banjalučki geto i možda vidio komentare na F.B.kada sam to stavila na svoj profil.Moja 2 učenika Zoran i Novak,koji žive u inostranstvu napisali su kako se čude da ja nasjedam na laži i sl.Oni su kao bili u B.L. cijeli rat i znaju.Odgovorila sam da sam bila i ja i na svojoj koži osjetila.Razvilo se neugodno komentarisanje pa sam jednostavno uklonila to sa profila.Oni mi zamjeraju da je neprimjreno stavljati TO na F.B.
Očekujem još tvojih javljanja.Pozdrav i sretno.Enisa














b.L.

Thursday, 29 December, 2011  
Anonymous Anonymous said...

Predbozicni i novogodisnji dani u Zagrebu su vrijeme domjenaka. Svidjaju mi se ti fini mali prijemi na kojima se nesto prezalogaji, ugodno procaska, zaboravi stres prethodnih dana i u miru rastane sa lijepim zeljama za bolju buducnost.
-----------------------------------
Kad svojevoljno ili silom odes zivjeti u drugu zemlju, a mnogima od nas se to dogodilo, namece se pitanje kakav odnos uspostaviti prema novoj domovini. Za mene od prvog momenta nije bilo dileme. Biti nova Kanadjanka, Australka, Svedjanka, Turkinja, Francuskinja..., prvo nauciti jezik, a onda upoznavati tekovine te zemlje za mene je pitanje postovanja prema toj zemlji, a i nacin da se lakse uhvati u kostac sa novim izazovima. Biti kod kuce Bosanka, a vani Zagrepcanka meni je znacilo voditi dvostruki zivot, na sta nisam bila spremna.
Ovdje govorim o iskljucivo svom pristupu i dozvoljavam da je podlozan raznim kritikama.
-----------------------------------
U obe bivse Jugoslavije bilo je bolje biti pripadnik najmnogobrojnijeg naroda, t. j.Srbin, nego pripadnik ostalih. naroda. Tako je uostalom svugdje u svijetu. Zato nisam osudjivala pripadnike manjih naroda koji su se svojom voljem uljevali u vecinski, pa bili oni velikani ili obicni ljudi. Imali su oni svoje razloge.
--------------------------------
A domjenci ? HA ha ha.
Pricam neki dan s nekim iz BL. Kaze mi da je prijateljica otisla na domjenak. Cuj, domjenak u BL, cudim se ja ( cudim se tipicno zagrebackom izrazu ).
Pa kod Vlajkija, potpredsjednika vlade, objasnjava taj netko.
Da puknes od smjeha ( moj zakljucak ).
Nada Stefanac

Saturday, 31 December, 2011  
Anonymous Anonymous said...

Danas je 9.januar i ovaj datum za mene ima dvostruko znaćenje:godišnjica braka(31god.)i 20godina R.S.
U e-novinama piše Dinko Gruhonjić o tom jubilejupod naslovom."DAN KAD SE SLAVI SMRT"Iz njegovog teksta prenosim par rečenica,koje bi potpisala:"PRVA ASOCIJACIJA KOJU U MENI BUDI
R.S. JE SMRT.ONDA SE PITAM KAKVI SU TO LJUDI,KOJI SLAVE SMRT?SVE SE NADAM DA NISU BAŠ SVI TAKVI,DA SE NEKI IPAK STIDE,ZBOG OVOG SLAVLJA.PRED BOGOM ILI LJUDIMA NIJE NI VAŽNO,SAMO NEK IMA ONIH KOJI SE STIDE...
Maloprije na HTV prikazuju proslavu B.L. i Dodiga kako urućje ordenje Tadiću,Komarici i dr.Država u državi.Nadam se da će nestati ulaskom BiH u Evropsku uniju.Enisa

Monday, 09 January, 2012  
Anonymous Anonymous said...

Karakter te tzv.RS mozemo ocrati ovako-parafrazirajuci najveceg poetu medju filosifima--Friedrich-a Nietzsche-a(iz njegovog djela TAKO JE GOVORIO ZARATUSTRA,poglavlje O NOVOM IDOLU):--Ta "drzava" je najhladnija od svih hladnih nemani.I hladno laze:i ova laz gmize iz njenih usta "Ja,drzava,ja sam narod"....

Ali ta "drzava" laze na svim jezicima...:i sto god govori,laze--i sto god posjeduje,ukrala je.
SVE JE NA NJOJ LAZNO:GRIZE UKRADENIM ZUBIMA,PAKOSNICA.CAK JOJ JELAZNA I VLASTITA UTROBA...(kurziv spectatora)

spectator

Wednesday, 11 January, 2012  
Anonymous Anonymous said...

Informacije o manjem blentitetu:
--1.Radisic:RS je nastala na tragediji Bosnjaka i Hrvata:

www.sarajevo-x.com/bih/radisic:rs-je-nastala-na-tragediji-bosnjaka-i-hrvata/120117091
--2.Kako Banjaluka privatizuje svoju privredu-Do propasti?!:
6yuka.com/index.php/kako-banja-luka-privatizuje-svoju- privredu-do-propasti
--3.DJECIJE KOSTI UZIDANE U TEMELJE SUMSKE:
www.bosnjaci.net/prilog-php?pid=44735

Tuesday, 17 January, 2012  

Post a Comment

<< Home