U Slavka Rodica ljeta 2011...
Slika koju si poslao izaziva depresiju u svakom normalnom covjeku, a tvoje misli lede lice i cini se kao da osmjeh nikad nece doci na njega. Sve sto vam se porodicno desavalo bilo je u momentu kad vam se cinilo da ste dostigli vrhunac licnog i porodicnog uspjeha. Onda se pocnu cekati oni penzionerski dani kad posteni i uspjesni ljudi pocnu ocekitati uzivanje u plodovima svoga rada.
Mene onda obuzmu teske misli sta bi bilo sa nama da je bilo ko ostao u kuci u to tesko vrijeme. Ja sam 70-tih otisla u Sarajevo, a bili smo kombinacija Hrvat - Bosanka, moj brat 71-e u Njemacku, sestra 80-tih u Sarajevo a poslije oceve smrti 90-te, mamu smo doveli u Sarajevo. Razmisljam kako bi prezivila da su roditelji ostali u Banja Luci, ja u opkoljenom Sarajevu i nikakvog kontakta s njima, a bili su stari i bolesni. Mislim da bi poludila.
Ja sam dugo razmisljala o ovom prilogu i sada kad nije napisano u trenutku prvih emocija, bit ce zbrkano, ali svejedno sam morala sjesti i napisati i osloboditi sebe tog tereta.
Odlucila sam se za ovu sliku i ovaj tekst. Znajuci koliku sam radost osjecala u trenutku kad smo tri prijateljice iz mladosti nakon 20 godina sjedile u mojoj basti i do besvjesti punile dusu uspomena iz mladosti.
Zbog toga mi je bilo tesko jer sam shvatila koliko je tvoja tuga bila velika. Ovo mogu shvatiti samo oni koji su to dozivjeli u bilo kojem djelu Bosne i bilo koje nacije. Kad ti se ukradu korjeni, kad ti uniste svako sjecanje na djetinjstvo i kad ti povratak ne donese ni jedan bliski i drag susret iz tog doba, treba ti ogromna snaga da to prezivis. I da ponovo postanes optimista i da ponovo vratis osmjeh na lice. Ali imas hiljadu razloga za to. Dobru i uspjesnu djecu, veliki licni poslovni uspjeh i tvoj i Nerin, srecu da nisi prodao stan i da se mozes vratiti jednog dana kad opet ovde obicni mali ljudi, povrate onaj bosanski duh naslijedjen od predaka, na svim djelovima nase Bosne.
Ovde se 20 godina bukvalno nista ne moze uciniti, jer oni koji su izborili svoje nahije, i udruzeno se odrzavaju nece to pustiti dok ne izumru. Ovde se izlazi na ulice, jad i bjeda, otpusteni radnici, nezaposleni studenti, ali nikakve koristi. Mediji su puni samo naslova Bosnjaci, Srbi, Hrvati i to hvalospjevi prema svojima a mrznja prema drugima. A odavno se zna “da dva puta izrecena laz” postaje istina. Zato nisam pristalice generaliziranja nikoga i nicega. Bila bi presretna da ovaj blog bude pun priloga iz licnih zivota iz najcrnjeg perioda u istoriji Bosne. Svih nasih Bosanaca. Da se nadje bar jedno mjesto na kojem se moze covjek rasteretiti, a da citaoci mirno prihvate svacije misljenje, bez potrebe za kontriranjem svakog drugog i drugacijeg. Ja mislim da tako nastaje demokratija. Za sva zla koja ljudi namjerno pocine ima jedna Pravda za sviju a to je SAVJEST, a za organizatore zlocina sudovi koji sve vise i vise sude. Svima. Ovde se naprasno umire. Pozdrav Saima
posted by co | 10:43 PM
6 Comments:
STAV PREMA B.L.ODREĐUJU 2 FAKTORA:KAKO I KADA SI OTIŠAO I KAKO TI JE U NOVOJ SREDINI.
JA RAZUMIJEM ZAŠTO JE SAIMI LIJEPO KADA ODE TAMO.ONA JE OTIŠLA U SARAJEVO DAVNO PRIJE RATA I NIJE DOŽIVJELA MALTRETIRANJA NI RAZOĆARENJA U SUGRAĐANE.IMA TAMO SVOJU KUĆU SA BAŠTOM-SVOJU OAZU U KOJOJ UŽIVA I KADA JE SAMA SA VICOM,ILI KADA JOJ DOĐU PRIJATELJI.RAHATLUKU NIKAD KRAJA.NAMA SU USTVARI SJEĆANJA NA STARA VREMENA NAJLJEPŠA.PRIĆA O SADAŠNJOSTI JE VRLO ŠKAKLJIVA,OVISNO S KOM SI ZA STOLOM.SVAKO IMA SVOJU "ISINU" I NAJBOLJE JE NE DIRATI U NJU.KADA SAM NA F.B. KOMENTIRALA"BANJALUČKI GETO" DOJICA MOJIH UČENIKA ZORAN I NOVAK ME "POPLJUVAŠE",JER NASJEDAM LAŽIMA NEKAKVIH TIPOVA.PO NJIMA SE TO NIJE DEŠAVALO U B.L.JER ONI ZNAJU POŠTO SU CIJELI RAT BILI U B.L.KAO DA I JA NISAM BILA TAMO I NA SVOJOJ KOŽI DOŽIVJELA SVAŠTA.to je laž-KAŽU ONI.ZATO JE NAJBOLJE ZATVORITI TU TEMU KAKO KAŽU U MEKSIĆKIM SAPUNICAMA.
KO SE DOBRO SNAŠAO TAMO U NOVOJ SREDINI NEMA ZA ĆIM DA ŽALI.ŽIVOT NA OVIM PROSTORIMA JE JADAN,ŠTO ZBOG RATA, ŠTO ZBOG RECESIJE.ZATO UŽIVAJTE U ŽIVOTU,U NJEGOVOM SVAKOM TRENUTKU ,JER NIKAD SE NE ZNA KOLIKO ĆE NAM TRAJATI.
nISKANA
Saima, Saima, uvijek me obradujes sa slikama iz Slavka Rodica ulice. Iako sam tamo zivio samo od rodjenja do osme godine, ostala je upisana u meni za sva vremena. Biseru sam prepoznao iz "cuga" ali gospodje se tvoje desne strane ne mogu da se sjetim. Pomozi mi da otpetljam vijuge.
Moga Ake (Afgana) vise nema, ali ja jos uvijek sa njim trcim pored Jovkine kuce, dole na Studenac da lovimo peseve na sedri.
Dragi Made
Lijevo je Hafizada Huseinbegovic zvana Seka.Bila je sekretarica nekom vecem direktoru u Elektricnom preduzecu.Stanovala je kod skole Filip Macura a samnom je isla u osnovnu skolu - 4 razreda u danasnjem mezdzidu Ferhadije dzamije
Mislim da nije cudo da se sjecas nase ulice.Ja mislim da u BL ne postoji vise ni jedna ulica u kojoj je ostalo toliko starih stanara i u danasnje vrijeme.
Pozdrav Saima
Telepatija ili...?
Bas danas razmisljam kako bi Madu privela blogu. Znam da djurdjevak nece upaliti po drugi put.
Sad znam; fotoaparat u ruke, pa u Slavka Rodica.
Pozdrav
Nada
Znaci Biseru pogodi a rodicu promasi. Seka mi je bas blizak rod,sramim se, ali je nisam prepoznao jer izgleda puno mladja i molim te puno je pozdravi. Dalje se necu pravdati, idem u cosak da se stidim.
A za Nadu, poslije zadnjeg priloga i slika sa putovanja ne trebas ici u Slavka Rodica, priljepio sam se za ekran i pomno studiram fotke.
Made, pozdravila sam ti rodicu.I ona se prijatno iznenadila, jer ste preko majki vrlo bliski.Zahvalila se na komplimentu, a ja mislim da je to iskrena konstatacija jer ona se bukvalno vec ne mjenja desetinama godina.
A meni je drago da i ti uzivas pomno studirati fotke na ovom blogu jer zaista ima prekrasnih osoba, mjesta i dogadjaja. Pozdrav Saima
Post a Comment
<< Home