Welcome to the future

Krese, istina malo u mraku

Subota vece, na vani upek'o minus, u rerni se peku pole, ja vec u pidjami. Prije nego pole stigose na stol ukljucih laptop, kad 'zazvoni' Skype. Na drugoj strani Dzindici. Vidim veseli, nesto se proslavlja (kod njih je to cesto). Pitam se sta je, kad tamo, u posjetu im stigle Krese. Iz Mostara. Skoknuli malo nazad u Ameriku. Valjda se zazeljeli ove nase zime nakon svih onih vrucina u Mostaru.

Krese se vratile prosle godine nazad u Bosnu. Zovu nas da navratimo ljeti do njih. Nedjad kaze, nece nas puno kostati. Sve u pola cijene u odnosu na Ameriku. A hrana, domaca, prirodna. Od sardelica sa Jadrana, do sipka, ne sjecam se tacno odakle. Vidim, dobro mu ide marketing, kao da je ovdje u Americi isao u skolu. Zakljucujem, ove izbjeglicke godine nije protracio uzalud. Valjda smo i mi nesto korisno naucili pa ce nam to koristiti kada stignemo u penziju.

I Dzindici se odmah ubacuju u igru. Kazu, navratite do nas na Floridu. Kada se tamo skrase. I oni kazu da nas nece puno kostati. Istina, malko vise nego u Pittsburgh-u, jer Florida je to. Tamo se ide na ljetovanje.



A evo i Dzindica

Na nama ostaje da se odlucimo na koju cemo stranu. Imamo vremena za razmisljanje. Zima je tek pocela, ima jos dosta do ljeta.

Prodje tako petnaestak minuta u zezanju. Kod nas pole vec porumenile, kuhano vino se pusi a dido ne moze vise cekati. Pade prijedlog da svratimo do njih u Louisville. Prije nego Krese krenu za stari kraj. Mozda nesto i bude o toga.

Eh sto ti je ova nova tehnologija. Druzis se a daleko si milje i milje. Mozda jednog dana necemo morati nikuda ni putovati. Samo se udobno uvalimo, ukljucimo kompjuter i mezimo i pijemo zajedno. Welcome to the future!