Umjesto komentara na "Jedanaest negativnih"
Jos prije par dan mi Enisa posla par fotografija napravljenih u Maksimiru kao komentar na Nadine slike.
Tih dana vrijeme je kod nas u Pittsburgh-u bilo prekrasno. Kako se to poklopilo sa mojim prvim penzionerskim danima, dnevna rutina se promijenila. Umjesto odlaska na posao i vracanja u sumrak, sada su na 'programu' druge aktivnosti, u koje spada i obavezna setnja do obliznjeg parka, koji, istina, nije onaj Maksimirski ali 'nije za odbaciti': dobro posluzi za odrzavanje kondicije, narocito u ovim godinama.
Jutros me, pak, doceka snijeg. Evo ga pada onako kako se toga sjecam iz djetinjstva. Temperatura je ispod nule pa je jutarnja setnja sa Reksom bila pravi uzitak. Cak je i Reks zivnuo i pratio nas cijelo vrijeme. U zadnje vrijeme obicno zabusava i ceka da 'odradimo' nasu turu.
Tih dana vrijeme je kod nas u Pittsburgh-u bilo prekrasno. Kako se to poklopilo sa mojim prvim penzionerskim danima, dnevna rutina se promijenila. Umjesto odlaska na posao i vracanja u sumrak, sada su na 'programu' druge aktivnosti, u koje spada i obavezna setnja do obliznjeg parka, koji, istina, nije onaj Maksimirski ali 'nije za odbaciti': dobro posluzi za odrzavanje kondicije, narocito u ovim godinama.
Jutros me, pak, doceka snijeg. Evo ga pada onako kako se toga sjecam iz djetinjstva. Temperatura je ispod nule pa je jutarnja setnja sa Reksom bila pravi uzitak. Cak je i Reks zivnuo i pratio nas cijelo vrijeme. U zadnje vrijeme obicno zabusava i ceka da 'odradimo' nasu turu.
posted by co | 10:14 AM
2 Comments:
Pitam se kako bi se zivot odvijao da nije bilo istjerivanja. Da li bi se u BL zivjeli ugodni penzinerski dani, da li bi bilo druzenja na medjunacionalnoj osnovi ili bi to zahladilo. Da li bi bilo ovolikog zala za prosloscu da se ostalo na rodnoj grudi, ili bi se zivjelo normalno dan za danom, bez nekih velikih emocija.
Za Posmatraca,
iako mi je zao sto ne znam za koga?
Ali nema veze, htio bi samo da podvucem DA NIJE BILO ISTJERIVANJA nebi bilo sada ni ovih svih blogova, niti trazenja veza na ovaj nacin. Kada se nesto, sto je bila jedna od nasih vaznih karika zivljenja, a to je imati prijatelje i drustvo svakodnevno i na nas nacin, izgubi i otrgne iz nasih zivota to su po mom misljenju najteze posljedice, to ostavlja najveci emocionalni trag.
A jos je gore i tragicnije kada su i familije raseljene na razlicite strane svijeta. Razumijete li vi gospodine ili gospodjo Posmatracu da meni ne fale gradovi, zgrade, parkovi,sport,posao ili... lista je dugacka... nista mi ne fali materijalno. Rodna gruda bez rodbine i prijatelja nije vise rodna gruda...Ostaju samo uspomene...Tamo smo rodjeni,odrasli,isli zajedno u skolu,balvili se sportom, jezili se uz nasu himnu,tamo su grobovi nasih starih.... i normalno u daljini rade emocije, te sada zahvaljujuci Cou mozemo bar maalo da se druzimo, sto kaze nasa poslovica:bolje ista nego nista ! PA STA MI FALI ??? Nedostaje mi moje drustvo, fale mi moji prijatelji s kojima mogu da podjelim dobro i zlo, kod kojih mogu otici na kafu kada god hocu, fali mi sto nisam mogao da odem svim nasim starim na sahranu, nasoj djeci na vjencanja, fali mi sto ne mogu da sretnem svoje stare profesore, da popricamo, fali mi sve ono sto je ljudsko i dio nas iz tih prokletih balkanskih krajeva. Za mene su takodje pojmovi NACIJA i RELIGIJA, dva razlicita pojma. Na medjunacionalnoj osnovi kao i religioznoj druzenja je bilo i bice uvjek. Da smo mi svi ostali u B.Luci nas grad bi imao drukciju "dusu", bistrije oci i zdraviji mozak. Ovako...nazalost. Druzimo se i pricajmo "preko Coovih ledja" Pozdrav...Sega
Post a Comment
<< Home