Humanitarna kafica
Bosanke se skupise kod Izete, a kako vrijeme nije suradjivalo (prvi put nakon jako dugog perioda lijepog vremena zapada slaba kisica), morale su se ograniciti na terasu s koje se pruza prekrasan pogled na komsiluk. Lijepa je okolina Pittsburgh-a, jako podsjeca na Bosnu pa se mi, izbjeglice, osjecamo nekako prijatno, kao da nismo hiljadama kilometara daleko od domovine.
Ako je suditi po slikama, bilo im je lijepo. Neka od lica na slikama prepoznajem, a ima i meni nepoznatih osoba tako da ovaj moj 'izvjestaj' nece biti potpun. Bilo je tu, kako cujem, 'raje' iz svih krajeva Bosne, mladjih i starijih. U ovih nekoliko slika koje slijedi moze se osjetiti prijatna atmosfera druzenja, za koje rekose da nece biti i posljednje.
Labels: druzenja
posted by co | 7:03 PM
3 Comments:
Vidjela sam slike na F.B. i prepoznala Izetu,njenu kčerku i Kresinu kčerku.Ne vidim Neru.Lijepo je to druženje ma kakvo bilo.Napiši kakva je to radio emisija,i da li ove divne BOSANKE učestvuju u toj emisiji.Kod nas nema takvih druženja.Obićno se žene druže van kuće u posjetama kazalištu,izložbama i izletima na Sljeme ili putovanjima.Ja se ponekad nađem sa Slavicom i Natašom u Maksimiru na kafi ili šetnji,kada napunim "baterije"mimo svojih muških ukućana. Nedavno se skupilo nas 12 iz moje generacije na večeri u restoranu Maksimir,koju je organizirao naš kolega Goran Ješe.Bilo nam je lijepo-jedan izlet iz svakodnevice.Dogovor je roštilj kad zatopli na Goranovoj vikendici iznad Zagreba.Pozdrav Enisa
Jako lijepo, samo sto ja nisam prisustvovala tako lijepom druzenju mojih kolegica ali to ne znaci da ne zelim da sudjelujem u sljedecim druzenjima. Kao sto je vec receno ta "Huminatarna kafica" je podrska emisiji "NASA REALNOST" i treba da je nastavimo u jos vecem broju, sto se svi nadamo. Zato ja pozivam za sljedecu kaficu kod mene u Fredo's restoranu, a za datum i vrijeme bicete blagovremeno upuceni. Pozdrav do sljedeceg druzenja...! Mediha!
Prijatelju Co-u lob i postovanje jer ni u ovom tekstu nije dozvolio da mu se stranica pretvori u Banjalucke stranice slicnog tipa i sloga „ja tebe pasa a ti meine subasa da se ne zna o kakvim se govnima radi“. Dragim zenama sa slike (Nasa realnost) pohvale uz ustrajanost i volju u daljnjem humanom radu. I sam sam cesto u slicnim akcijama bez obzira sto mislim da je Bosni i Hercegovini dosta „rize i pirimca“, odjece iz Njemackih vlaznih podruma i zastarjele opreme djecijih vrtica i skola gdje demontaza i prevoz do BiH kostaju vise nego novo postrojenje... Umjesto da dijelom ne zanemarujuci „pozitivnu energiju“, organizovano vrsimo pritiske, kritikujemo, informisemo ljude iz kruga vlastitih prijatelja koji preko domicilnih Drzava i te kako mogu uticati na stanje u BiH.
Nedavno sam u drustvu (pretezno zenskom) imena „Prijatelji za strance“ a pakujuci konzerve kojima je prosao rok, profesorici von Armin rekao
-...ne mijenjam Nadu iz Zagreba za vas jedanaest...kolje vam jebem.
grof
Post a Comment
<< Home