Sljedbenici Dalaj Lame jednako sretnici

Kad je konacno formirana Kantonalna vlada Sarajeva, za ministra obrazovanja, sporta i mladih je izabran Emir Suljagic, mlad pametan, pun energije i volje da unaprijedi taj sistem.Njegov prvi govor i plan je odusevio svakog normalnog gradjanina naseg grada. Jedna od ideja je bila i unapredjenje i osavremenjavanje predmeta vjeronauke u nasim skolama.Taj trenutak je bio upad u osinje gnjezdo. Pritisci i prijetnje su ga natjerale da podnese  neopozivu ostavku, jer je primio prijetece pismo i metak na kucnu adresu.Vlada I SDP ga nije uzela u zastitu. To mi je potpuno promjenilo zivot i ja sam licno dosla do mog zakljucka da,  se ovde neki  ljudi boje reisa, vjerskih vodja i hodja I sami sebe, u RS–u se neki  ljudi boje Dodika, politicara i sami sebe a na hrvatskom djelu se neki  ljudi ne boje nikoga. Trguju, svercaju, “latinuju” i onda malo u crkvu na misu i nema grijeha koji se ne oprasta.

To mi je definitivno bio razlog da me vise nikakva borba i pokusaji da bar malo doprinesem nekim promjenama u svom okruzenju vise ne interesuje.

Bilo je to vrijeme neke praznine, nedostatka inspiracije i zelje za bilo kakvom komunikacijom.

Onda mi stize mail od naseg skolskog kolege Budimira Nikica zvanog Bude iz Beograda sa ovim tekstom.

“DALAJ LAMA JE NA PITANJE STA GA JE NAJVISE IZNENADILO O COVJECANSTVU ODGOVORIO:”COVJEK”

JER ON ZRTVUJE SVOJE ZDRAVLJE KAKO BI ZARADIO NOVAC.

TADA, ZRTVUJE NOVAC KAKO BI OZDRAVIO,

A ONDA JE TOLIKO ZABRINUT ZA BUDUCNOST DA NE UZIVA U SADASNJOSTI,

REZULTAT TOGA JE DA NE ZIVI NI U SADASNJOSTI NI U BUDUCNOSTI.

ZIVI KAO DA NIKAD NECE UMRIJETI,

A POTOM UMRE KAO DA NIKAD NIJE STVARNO NI ZIVIO.

Onda me to podsjeti da sam u mladosti obozavala Ricarda Gira, a on je sljedbenik Dalaj Lame.

Zakljucila sam nek nerodi nastave i dalje da se mrze, da ih huskaju jedne na druge i da me se to vise ne tice.

Sutradan sa Vicom poslije prvog snijega sjednem u tramvaj do Ilidze i onda pjeske do Vrela Bosne. Mir, tisina, nigdje nikoga samo mi s prirodom i priroda s nama. Poseban ugodjaj. Onda se fijakerom vratimo do Ilidze i tramvajem do kuce.

Na blogu lijepi trenuci, lijepa druzenja, ugodjaji sjecanja. Uzivam, ne komentarisemi.

Onda snijeg 1 i 20 cm zadnji put toliki prije 120 godina. A, moj unuk, sin i snaha uspiju stici iz Holandije avionom. Za nevjerovati.

 

I onda uzivanje, uzivanje i samo uzivanje.

Od sada u mojoj glavi I dusi postoje samo moji najmiliji clanovi porodice I prijatelji I DALAJ LAMA.

U prilogu fotografije opisanih dogadjaja.

Pozdrav Saima