Vidjeli smo karneval u Ville de Quebec

Sezona karnevala u Februaru sirom svijeta ima raznovrsno znacenje.

Kod nas su maskare i fasnik, u Brazilu veliki ples, u Kanadi izlazak iz zimskog sna, mali prekid monotone zime.

Svaki mali gradic na montrealskom ostrvu ima svoj zimski karneval. Vjerujem da je tako i sirom Kanade. U provinciji Quebec , najpoznatiji i najbogatiji karneval je u gradu Quebec (ville de Quebec). Nadaleko poznata maskota je Le Bonhomme Carnaval sa crvenom kapom i poznatim pojasom zivih boja sa motivom strele. Francuski naziv je  Ceinture de carnaval ili Ceinture fléchée, engleski naziv je Sashe. Obicaj je da posjetioci karnevala kupuju i nose ovaj pojas. Pojas je postao simbol tradicionalnog folklora Quebec-a.

U mom tkalackom klubu se svake godine napravi i proda desetak ovakvih pojaseva.   

Prosle godine negdje u septembru malo drustvo nas vremesnih zena, tkalja iz Dorvala je uz subotnji dorucak odlucilo da posjeti Quebec u vrijeme karnevala. Putovanje bi trebalo biti takozvano « studijsko ». Htjele smo malo vise saznati o karnevalskom pojasu , njegovoj istoriji . Htjele smo takodje vidjeti sta se tamo prodaje , da li je bolje nego kod nas u Dorvalu. Suzanne, kao prava sekretarica je  odmah u ponedeljak poslala e-mail da je soba rezervisana, kao i sjedista u vozu. Izgledalo je tako daleko do februara, a on je stigao i mi skoro zaboravili  da treba ici. Putovanje vozom oko tri sata kros zamrznuti Quebec je impresivno. Predivni predjeli , juzno od Montreala, sve bijelo. Vrijeme vedro . nebo plavo, sunce zasljepljuje. Temperatura oko -17 C.  U vozu kondukter pravi sale i spominje suplje stapove i cuveno pice « caribu » . Vec sam cula da i ovdje kao i u Brazilu, ljudi puno piju, jedu, plesu i luduju. Smjestili smo se u hotelu L’ Ermitage u ulici Ste-Ursule u starom dijelu grada. Stara kuca pretvorena u hotelske sobe, mami svojim sarmom.

Brzo smo se raspremile i pozurile na karneval. Ulica St-Louis nesto kao nasa Gospodska samo mnogo duza. Spusta se prema luci. Na vrhu je karnevalsko slavlje. Rijeka ljudi na obe strane, jedni dolaze drugi odlaze. Hodanje tesko kroz mjesavinu snijega i soli u nekoj formi paste.

Muzika, klizanje, spustanje na slaufima niz zaledjene piste. Prodaju se suveniri. Prave se skulpture od snijega. Umjetnici iz raznih zemalja. Marionete imaju show. Restorani pod satorima. Kupili smo suplje stapove od plastike. Trebale smo ih napuniti s picem. Cijena visoka $35 jedno punjenje, jedva pola litre. Na kraju smo odustali. Uzivali smo u italijanskom vinu za vrijeme rucka.

Pice » caribu »  smo probali na recepciji. Kuhano vino sa karanfilicima, vanilijom i jos nekim meni nepoznatim zacinima. Vratili smo se u hôtel prije ponoci. Ostali gosti su se vracali poslije tri ujutro uz prilicnu buku i skripu strarih stepenica.

Slijedeci dan smo obisli cuveni hôtel Château Frontenac, izgradjen pocetkom 20 stoljeca Izgradila ga je Kanadska zeljeznica. Ima lijep polozaj na vrhu brda , vidik na sliv St Laurent. U hotelu jedna dama predstavlja originalne pojaseve tkane prstima. Pravi umjetnicki rad. Za dobar pojas treba vise od 300 sati rada. Specijalna tehnika koristena u 18 stoljecu i ranije . U 19 stoljecu pocelo je komercijalno tkanje na tkalackim stanovima. U danasnje vrijeme oko 100 ljudi u Quebec-u zna tkati prstima. Komercijalni pojasevi se tkaju na kompjuteriziranim tkalackim masinama u Aziji. Postoje podijeljena misljena o tome ko je prvi poceo praviti ove pojaseve. Da li su Francuzi naucili od Idijanaca ili obratno. Nema mnogo pisanih podataka, ali imaju crtezi raznih slikara. Crtezi prikazuju muskarce omotane pojasom da im bude toplije, da im zastite ledja prilikom sjece sume ili da zakace oruzje. Crtezi prikazuju indijanske poglavice i francuske koloniste. Tehnika tkanja prstima je bila poznata u Nordijskim zemljama, u Japanu, u Evropi i Juznoj Americi.

Quebec pojasi plijene svojim bojama i motivom, koji je po pravilu  u obliku slova V ili W.

Zanimljive su cijene

Uvezeni iz Azije mogu se kupiti za  $15 do $20, najcesce cuvena cijena$19.99 u robnim kucama.

Rucno tkani na tkalackom stanu, u Quebec-u  su oko $50.

Pojasi tkani prstima kostaju $200do $600.

Kazu da je neki originalni vise od 100 godina stari pojas prodan prosle godine za $13500.

Evo jedan link gdej se moze vidjeti tehnika tkanja prstima

http://www.tagtele.com/videos/voir/55034

Ima vec dvije nedelje da ujutro kad idem na posao cujem kardinala . Cak sam ga  prije nekoliko dana vidjela u divnoj crvenoj odori. Kardinalova prelijepa pjesma me budi iz simskog sna , donosi vedrinu i optimizam.

Puno pozdrava svima od Dubravke