SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Tuesday, February 21, 2012

Strankinja... ili jedna banjolucka noc

Ana, Jovana i Dejan

"U Kosovke djevojke 7a ", kratko izdajem nalog taksisti dajuci mu sto manje mogucnosti za procjenu jesam li domaca ili strana. Kad prosisasmo skretanje prema Banjaluckom polju svatih da sam ga podcijenila. Ja i dalje sutim, a on samo nervozno kasljuca. Prezivjecu ja tih nekoliko maraka vise, ali mi se ne voza po gradu cije obrise u tamnoj zimskoj noci vise ne prepoznajem, a znam i da svako moje kasnjenje kod sestre izaziva stres.

Ana pozira
Na izlasku iz auta samo mu rekoh da bi preko Banjluckog bilo blize. Zaustio je nesto reci, ali ga je moja prilicno osorno ispruzena ruka zaustavila.

Sestra je vec nerovozno setkala ispred zgrade. Gore u stanu docekase me razdragana djecurlija. Curice uredjene kao za Bozic. Priznajem, bila sam polaskana. Maze se, pitaju za Filipa i Dominika, stalno me drze za ruku i njezno spustaju glavice na moje rame. Moj sutrasnji rani odlazak, kao i njihove obaveze natjerase nas oko ponoci u krevete. Utihnuli djeciji glasovi odnesose sa sobom i osjecaj pripadanja. Odjednom je, inace ugodna soba, u mom dozivljaju postala neka slucajna hotelska bez ikakve obostrane korelacije. Pogled s prozora dolje prema gradu upucujem vise iz radoznalosti hoce li u meni izazvati neki osjecaj. Nista. Ni ljubavi, ni sjecanja, ni gadjenja. Kao da nikad tu nisam bila. A mama me vodila po tim brdima kada je po njima bila tek po koja sirotinjska kuca, u nadi da ce svjezi zrak procistiti moje disne kanale.

Dejan je vec veliki decko
Jutros smo uranili prema autobusnoj stanici. U prolazu pokusavam pogoditi koji je bio Nerin balkon. Bezuspjesno. Ljudi moji ne znam ima li na na svijetu jos tako ruznih mjesta kao sto je taj kolodvor i njegovo okruzenje ? Nemam volje ni da slikam. Prilazim salteru da bih cekirala povratnu kartu. Smjeskam se jer znam unaprijed reakciju sluzbenice. Na moje "dobar dan" i ne podize pogled, ali kad je na karti procitala "Zagreb" pretvorila su sustu ljubaznost i zazelila mi sretan put. Dogadjalo mi se to i ranije.

U Slavonskoj aveniji iz autobusa slikam protest mljekara malo podalje od Dukata. Vracam se Zagrebe tebi. 

Jovana pozira

Nada Stefanac Zagreb 20.02.2012.

Labels:

4 Comments:

Anonymous Anonymous said...

A sto tako kratko?
Sljedeci put djecu za ruke pa na kifle ili kolace.
Uz djecu je sve ljepse i lakse.
Pozdrav, Tvoja komsinica

Tuesday, 21 February, 2012  
Anonymous Anonymous said...

Za bivsu komsinicu
Namjera mi je bila doci autom u ponedeljak u jutro, popiti kavu sa Radmilom i Nebojsom i vratiti se navecer. Uvijek se nesto isprijeci, pa je bilo kako je bilo. Sad, za koji sat, idem na drugi put. Stalno sam u nekoj strci.
Hvala na javljanju.
Nada

Wednesday, 22 February, 2012  
Anonymous Anonymous said...

Planiraj petak, vratis se u nedjelju navecer.
Obidjes, sa djecom, Tvoj stari komsiluk, sjednete tamo gdje je bila Pivnica na sladoled i kolace, uzmes taksi pa odete i na groblje, zapalite svijece.
Vratite se pjesice, usput na cevape s lukom, ili neka dobra pita (kifle u tasnu za svaki slucaj, a i Ki-ki bombone)...malo i u Park Ml. Stojanovic.
Radmilu i Nebojsu nadjes predvece, najbolje subota.

U nedjelju ujutro odes malo i u G. Seher, opet sa djecom, te malo progazate po onoj toploj vodi.
Poslije na kafu kod Ali-babe, sa ratlukom.
Malo je pohladno, pa posjedite unutra, i onda lijepo pjesice, pored Stupnice, kuci. Kad vam dosadi hodati, pozovi taksi, nije skupo, a ljubazni su.
Nije sve crno kao sto izgleda u sjecanju.
Znaju taksisti prevesti i besplatno.
Pozdrav od komsinice

Wednesday, 22 February, 2012  
Anonymous Made said...

Sve med i mlijeko, zasto sam odlucio da odem iz te ljepote. Mozda zato sto su cevapi bili cevapi a ne cevapi sa lukom, ili sto nema vise G.Sehera koji se pretvorio u S. Toplice ili sto su po Stupnickim mezarima posluli smece ili sto taxisti neznaju gdje je Bukiceva, Kulmahala ili Mejdan.
Eh Nado mi propustamo svu tu ljubaznost. A crnilo je posivilo, sta je bilo bilo, sta ces, svi su tako radili. treba oprostiti iako nikad nisu ni trazili oprost jer misle da su dobro uradili to sta su uradili.

Thursday, 23 February, 2012  

Post a Comment

<< Home