Proslog tjedna za Uskrs

Po nasem starom lijepom obicaju i ove godine smo proslavili Uskrs, bas kao sto smo to radili i u neka davna vremena. Istina jedan dan ranije ali necemo biti cjepidlake. U nasem backyard-u se okupilo malo drustvo da uz rostilj i pice provedemo jedno prelijepo popodne kojih je ove godine u Pittsburgh-u cini mi se bilo vise nego u sva nasa proljeca do sada ovdje u USA.

Tradiciju proslave Uskrsa odrzala je Nera da se ne bi prekinula jos jedna veza sa starim krajem u kojem se Uskrs u mojoj familiji proslavljao od kada znam za sebe. Kod moje mame bi se nedeljom sakupila sva familija na svecanom rucku pa su tako i moja djeca bila u prilici da osjete tu atmosferu okupljanja za vrijeme glavnih katolickih svetkovina koje su u nasoj kuci proslavljane onako kako je to bilo nekada: bez velike pompe, skromno, familijarno. Nisu se od toga pravili spektakli niti su svi morali znati da smo vjernici (a to u to doba bas i nije bilo posebno popularno, iako to 'obicnim smrtnicima' nije branjeno), kao sto je to ovih dana najvaznija stvar na svijetu. A nije to u to doba bilo niti popularno kod nekih, narocito zbog cinjenice sto su se vjera i pozicije u drustvu medjusobno iskljucivale. Danas su vremena druga: slave svi, a bivse (lazne) komunjare najvise (cast rijetkim izuzecima). Sto si veci vjernik, vece su ti sanse da ces uspjeti u zivotu. Dokaza je na sve strane i svi znamo o cemu pricam!

Dolaskom u Ameriku Usrks se nastavio slaviti, istina ne kao nekada i ne u krugu familije. Dosli bi prijatelji, oni koji dijele nase sudbine proganika iz grada koji je danas sav u bogomoljama u kojima oni koji su nas otjerali pokusavaju da operu dusu pred bogom. Ali dusu (i obraz) je tesko oprati osim u slucaju da i onaj koji o tome odlucuje nije i sam ucestvovao u svemu. A izgleda da jeste jer se toliki uzdaju u njega.

Prvih dana izbjeglista kcer Sanja je na sebe preuzela posao farbanja jaja a ta tradicija se odrzavala sve do, cini mi se, ove godine. Odlaskom djece trbuhom za kruhom taj posao je preuzela Nera jer ja bas nisam najpoletniji kada se treba nesto raditi u kuhinji.  Ove godine smo prvi put docekali goste bez sarenih jaja pa neznam koja me kazna ceka. Mozda onaj gore bas ne vidi sve pa nam to oprosti. Medjutim, to nam nije bila prepreka da se lijepo druzimo I da uzivamo u prekrasnom aprilskom popodnevu.

Kamera je, kao po obicaju, radila pa sam za ovu priliku odabrao nekoliko slika da docaram atmosferu jos jednog druzenja bosanske raje u novoj nam domovini.

Raja tek stigla

Zagrijvanje

Mina i dida Dane

I Reks je slavio

Stiglo je i Lasko

Prijatelj Haris iz Sarajeva i Izet u razgovoru

Nera barata oko rostilja

Jasna i Mina

'Curice' na okupu

A evo i 'momaka'

Klopa je spremna (salata iz vlastitog povrtnjaka)

Za trpezom

Musko drustvo

Uzivanje u podnevnim zrakama sunca

Izet i Jasna

A evo i kavice

Nema se vremena za pricu

Jasna i prijateljica Aida iz Sarajeva