SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Wednesday, December 11, 2013

Ko nekad u osam

U petak 6. decembra u Domu kulture u Banjaluci je održana muzičko-scenska veče pod nazivom „Ko nekad u osam“ posvećena muzičkoj sceni Banjaluke prošlog stoljeća. Osnova za ovo okupljanje je knjiga „Note sjećanja – crtice iz muzičkog života Banja Luke„ autorice Radmile Kulundžije koja je ugledala svjetlost dana prijmjesec-dva.

Htio sam da o ovom događaju nešto napišem još prije nego što se dogodio, ali mi pisanje nikako nije išlo od ruke. Imao sam program večeri koji mi je poslala Nada, osjećao sam potrebu da se javim i kao aktivni učesnik te muzičke scene od sredine šezdesetih do sredine sedamdesetih, čak sam u jednom momentu bio kontaktiran od strane ljudi koji su radili na knjizi da napišem par riječi za knjigu, ali sve to nije bilo dovoljno da se latim pera. Osjećaji su mi nekako pomiješani: u jednu ruku mi je drago što se nešto tako u našoj Banjaluci dešava a onda mi na um padoše naše sudbine pa volja za pisanjem nestane. Činjenica je da je najveći broj onih koji su to veče trebali biti prisutni u Domu kulture razbacan na sve strane svijeta i da bez njih ta veče, koja bi u nekim drugim vremenima kod mnogih izazvala tone pozitivnih emocija, nema puno smisla.

Dešavanja oko priredbe sam pratio onoliko koliko mi situacija dopušta. Vidim da je veče intenzivno reklamirano na nekoliko sajtova, čak i onih koji nisu skloni vijestima koje mogu izazvati sjećanja na neka druga vremena kada je grad imao neko drugo ozračje. Zaključujem da je organizator osoba sa dobrim vezama i da ima pristup osobama na važnim funkcijama grada i šire.

Na cafekajak-u se pojavila tema o večeri koja je trebala da vrati sjećanja na popularne igranke ali je brzo ugašena. Pojavile su se neke informacije o autorki knjige i njenoj ulozi tokom devedesetih, nekoliko diskutanata je izrazilo sumnju u iskrene namjere cijele akcije i to je bilo dovoljno da tema iznenada misteriozno nestane.

Ako je suditi po pisanjima medija nakon igranke, sala Doma kulture je bila premala da primi sve one koji su bili zainteresirani da joj prisustvuju. Na nekim slikama prepoznajem pojedine osobe iz dana kada je Dom kulture bio mjesto gdje sam provodio subote i nedelje, ali ih nema puno. Žao mi je što lično nisam mogao biti prisutan događaju jer vjerujem da bih bio u prilici da se sretnem sa nekim od nekadašnjih prijatelja i poznanika sa kojima sam dijelio mjesto pod reflektorima a koje nisam vidio već cijelu vječnost. A možda je ovako i bolje jer, pored moje sreće što sam sa starom rajom, bio bih istovremeno i tužan zbog svega onoga što se banjalučkoj raji dogodilo.

Da li je iko od učesnika na večeri to spomenuo, ne znam. A bila je to odlična šansa da se napravi mali korak ka pomirenju koje je, ako je suditi po ponašanju onih na vlasti, još veoma daleko.

Umjesto komentara


...greska je ne informisan ulaziti u razgovor pa
ipak pitam da li je slucajno ovo foto sa priredbe
„isfuckanog“ naziva. Ako grijesim ljudski je oprostiti...

Grof

8 Comments:

Anonymous Anonymous said...

Nisam odavno imala neko negativno osjecanje , kao poslije citanja priloga oko ovog dogadjaja. Ne znam sta je to bilo niti mogu objasniti. Mozda isto ono sto se desavalo i Cou. Nakon puno dana , kad god pomislim na to shvatim da me drzala neka velika tuga.
Neprestano su se smjenjivale razne slike iz tog perioda. I nocu prije spavanja i danju u raznim situacijama.
Sjecala sam se te radosto oko priprema za odlazak na igranke,subota je bila glavna , a i nedelja je bila aktuelna.
Nije bilo markirane garderobe, ali sce djevojke su bile vecinom u orginalnim modelima. Snajderice su imale mnogo posla ali i kucna radinost je bila aktuelna. Silo se po krojevima iz raznih casopisa. Muzika je bila ugodna uhu, a te melodije su i danas ne prevazidjene. Sastavi je bilo dosta, svi kvalitetni ali orkestar Doma kulture je bio vrijedan svakog postovanja.Sva imena sam zaboravila ali mi je ostalo ime Haska Celebica, jer je Melihina skolska kolegica Milanka bila njegova supruga. Bila je to i velika ljubav.
Zimi su se cipele nosile u platnenim vrecicama, jer su se znale cuvati, za takve prilike. Mislim da smo bili sretniji sa par-dva cipela nego danasnje sponzoruse sa posebnom prostorijom za cipele. I " dame biraju" bile su lijep obicaj. Gledalo se ko je kome simpatijama a i olaksavolo sa momcima, koji su imali posebno postovanje prema djevojkama.
I sad na ovoj slici, razmisljam ko je to sve tamo, kad je pola Banja Luke iz tog doba nestalo. Neki poumirani, neki i ubijeni , a najveci broj raseljeno.
I onda shvatim da me je obuzela nemoc NEPRAVDE.
Nista nismo jedni drugima ruzno radili. Ali dolaskom divljaka na balkansko podrucje , ne znam kako se osjecaju svi oni koji su makar i najmanjim dijelom doprinjeli tome. Neovisno od identiteta. Jer samo ljubav nema identiteta, potrebno je samo da se nadju srca koja zajedno kucaju.
I sada u Banja Luci Dodik salje takve poruke, daje takve intervjue, vrijedja Bosnu, mrzi Bosnu, to javno ispoljava. Mnogi posebno mladi u raznim ulicnim anketama misle isto. Je su li im roditelji nase generacije, nasi poznanici i prijatelji. Vjerovatno jesu.
Vjerovatno je to razlog moje tuge ta sutnja i to slaganje
Pozdrav Saima.

Saturday, 14 December, 2013  
Anonymous Nada said...

Ako mi je zao sto nekog nema u knjizi, a jos vise sto ga nije bilo na pozornici ovoga mjeseca, onda je to Ekrem Nanic - Coro. Jer ako je netko bio ikona tog vremena, te glazbe i tog prostora ( pozornica Doma kulture ), onda je to uz pokojnog Nandija, sigurno Coro. Kao da ga sad gledam, figure izvijene kao pola violinskog kljuca, sam sa svojom trubom, nakon zavrsenog sola zabacuje kosu. Starije generacije su imale svoje ikone za koje smo znali i cijenili ih, ali Coro je bio " nas "

Saturday, 14 December, 2013  
Blogger co said...

Na Internetu primjećujem da je veče „Ko nekad u osam“ dobila dosta prostora u medijima u starom kraju, više nego što sam to očekivao. Čak je i TV kuća RTRS, koja je pod potpunom Milinom kontrolom posvetila 7-8 minuta tom događaju. Da li se nešto iskreno mijenja u odnosu na događaje iz prošlosti ili su promjene u funkciji politike vladajuće klase pitanje je sad. Osjećam da se u promjeni pristupa prema nekadašnjim vremenima ipak kriju neki interesi onih na vlasti jer vuk dlaku mijenja ali čud nikada.

Htio sam da se složim sa Nadinom opaskom o Ćori. Koliko se ja sjećam, igranke u Domu kulture su imale najveću popularnost upravo u vrijeme kada je Ekrem vodio orkestar. Ja se, istina, ne sjećam igranki prije nego je formirana grupa „Pro at Contra“ ali znam kako je to izgledalo sredinom i pri kraju šezdesetih. Ekrem je bio glavna pokretačka snaga u to doba i žao mi je da se i on nije pojavio to veče. Ovdje svakako moram spomenuti Miru, koji je za mene definitivno bio najbolji bubnjar u to vrijeme, te Voju Stajčića, virtuoza na električnoj gitari, koji će također ostati upamćen, između ostalog, i po svojim nastupima u Domu kulture. Ne znam koji su bili kriteriji za izbor onih koji su se ponovo našli na pozornici i šta je sve uticalo na njihov odabir, pa ne bih želio nagađati. Ostavljam to organizatoru koji je uradio svoj posao prema svojim kriterijima. Vjerujem da je bilo i opravdanih razloga zbog kojih se neki od glavnih protagonista nisu pojavili to veče, a vjerujem da je bilo i onih koje taj nastup nije zanimao iz ličnih razloga.

Saturday, 14 December, 2013  
Anonymous Anonymous said...

Za Grofa

Slikau komentaru " umjesto komentara" nije sa opisanog dogadjaja. Obzirom da sam u centru informacija, za razliku od vas rasutih po svijetu, dajem objasnjenje.
Ovaj snimak je napravljen u Andric gradu, Visegrad..NPovod je bio 200 god. od rodjenja P.P. Njegosa.
Podignut je ogroman spomenik Njegosa koji sjedi na prestolju u centru tog grada nikom nije jasno sto li ce njegov spomenik i kakve on ima veze sa Bosnom I Hercegovinom . Nasa TVBH1 nije imala pristup za ulazak i snimanje. Zabrannio im Dodik.
Grad je napravljen na privatnom zemljistu stare bosnjacke porodice iz Visegrada. Tuzili su i traze samo svoju praznu zemlju kakva je bila . Ne zele nikakav novac. Ici ce i do Strazbura.
Najavljivao se i dolazak zamjenika premijera Srbije Vucic. Dodik na sva usta to najavljivao,covjek nije dosao Neki beogradski mediji napisali " ako je Dodik budala, Vucic sigurno nije."
Moje misljenje je da bi Kusturici bolje bilo da je spomenik podigao Hajrudinu Krvavcu - Sibi, jer ga je on svemu naucio.
Pozdrav Saima

Sunday, 15 December, 2013  
Anonymous grof said...

Draga rodice,
upravo sam se spremao da javim Co-u, to da hitno skida,
„nazva me iza ponoci Hodzo, ima on taj obicaj tako u gluho doba (B. Dezul.),
veli, Grofe jesil pomahnito i tebi i Co-u ce naci (h)IP (h)adresu pa ce nam ´akerovat
Stranicu. Pitam, stooo?, kaze povecaj foto pa ces vidjet, onog mislim da je iz „Trece smjene“,
samo sto je sada u „Drugoj smjeni „ pa viri popu Ristu Sotoni iz gusce...(iza Rista)
Uvecam, pogledam lici mi na „banjolucku raju“, i podsjeti me na nekog sto je znao zasvirati
sa daski bine Doma kulture (zato sam pomislio da je foto otud) samo se sada nadu(h)o, valjda misli da je vazan.
... kaze suti, jasta da je vazan, glavni za PC u PC...reko, boli me qurac ´akerovat ne moze jer Co
je pisao knjige o jeziku (kamo puste srece da je za ´akerovanje) prije ovoga...Znam grofe veli
Hodzo ovaj i danas pjeva ono „Soldier of fortune“, rekoh jebote, nevalja tamo se spominje nesto
„vjerujem da cu ostati vojnik za buducnost“ najebasmo...rekoh, Hodzo mozda se ti varas,
sta ce taki „banjalucka raja“ u ovakvom zajebatom drustvu kolje ti ne jebem. More bit, veli Hodzo,
da sam se prekonto...sigurno jesi... ovaj mi vise lici na onog Talijana, sto mu sisata unuka sjed
i u Parlamentu a i sto bi „banjolucka raja“ (cerat cemo se..MB ) cerala, zavrsi Hodzo a ja na jaz odpu(h)nu.
Grof

Sunday, 15 December, 2013  
Anonymous Anonymous said...

Neka nama nas. Ja se ne bojim nikoga ni u svemiru ni na zemlji.
Jednom se zivi, jednom se mre.
Pozdrav Saima

Sunday, 15 December, 2013  
Anonymous Nada said...

Tesko ce tebi Saima biti jasno ovo sto Grof napisa jer nisi iz tog miljea. Ma jesi, al' ipak nisi . Komic zvani Koma je u drugom redu desno. Bio je profesor na ekonomskom fakultetu, a i svirao je u ono , nase vrijeme. Sada je, da prostis, ministar.

Sunday, 15 December, 2013  
Anonymous Anonymous said...

Hvala Nado, i za trubaca ( lika se sjecam , talenta za trubu takodje, a i bubnjar je izgledao bio tvoj Miro. Sve osobne podatke sam zaboravila, ali kao laik sjecam se perfektne Muzike).
Grofa sam skuzila , pogotovo sto citira B. Dezulovica ciju kolumnu u "Oslobodjenju obozavam. Skontala sam i da se radi o nekom tadasnjem banjaluckom liku a sad mi je drago sto sam se " opsetila" o kome se radi..
Pozdrav Saimar

Monday, 16 December, 2013  

Post a Comment

<< Home