SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Thursday, March 20, 2014

BOY's...

Odavno se spremam da napisem ponesto o mjestu u kojem zivimo ali mi nesto ‘ne ide od ruke’. Danas sam ipak uspjela nesto skuckati i napraviti nekoliko fotografija o radnji u kojoj se snabdjevamo svjezim vocem i povrcem.

BOY’s je radnja koja   lici na nasu pijacu u ljetnim mjesecima.  Valjda je zato tako volimo. Ovdje takve prodavnice  zovu farmers market.  Iako mnoge prodavnice, ukljucujuci i one najvece imaju odlican izbor robe, nijedna druga se ne moze mjeriti sa kvalitetom, cijenom i posebno sa velikim izborom.

Voce , povrce, kruh i tjestenine, sirevi i svi drugi mlijecni proizvodi, meso, riba i kuhana jela. Organic i obicni. Plus pekmezi, kolaci, kafa, cajevi, vina…    Roba uvjek svjeza a izbor ogroman. Cijene povoljne. Sve zaista super. Ne moze se reci sta bolje izgleda. Tu sam prvi put vidjela nase sljive, svjeze kao da su tek ubrane.Svjeze smokve kao one sto sam jela  kod prijatelja  na Pagu.  Svaki put ‘upoznamo’ i neku novu vocku.  A tek cosak u kojem se prodaje svjeze skuhana hrana. Mirise i izgleda tako primamljivo. Otvara apetit i onima sto su tek ustali od stola.

Kad smo prvi put otisli tamo bilo je vec poodmaklo jutro, vjerovatno iza deset. Na parkingu je bila velika guzva, a kada smo usli unutra, mogli smo se kretati samo prateci ostale koji su usli prije nas. Bili smo odusevljeni izborom i kvalitetom ali smo jedva cekali da zavrsimo kupovinu. Pravi haos. Kupci, kolica, trgovci sto su dodavali i slagali robu na tezge, drugi sto su cistili hrpe povrca i voca , oni sto kupuju svjezu hranu, drugi s kutijama od stiropora za kuhanu hranu, frka I krkljanac.

Vecina musterija su stari ljudi, a pod  stari se ovdje  podrazumjevaju da imaju  barem 85 godina. Oni idu svojim zamisljenim putem najcesce i ne primjecujuci da su za nekog zapeli, da su nekog udarili ili da su svojim kolicima sprijecili dalji prolazak ostalima.  Svi odreda vole zastati , popricati, najcesce pokazujuci na nesto na tezgama. Ponekad se zborave pa ih se mora opominjati da nastave put kako bi I drugi mogli odraditi svoju kupovinu. Zene su vecinom uredjene kao da su se spremile za izlazak, muskarci nestrpljivi. One – nasminkane, sa frizurama, sa bljestavim nakitom. Oni, kao i obicno – majica i kratke hlace. Poneka mlada osamedesetogodisnja dama sa tetovazom . Valja biti u trendu. Cesto se i flertuje, godine nikad nisu bile vazne za novu ljubav...   Mladje kupce ne spominjem jer oni brzo nadju put do izlaza i nestaju za svojim poslom.

Vrijedi doci u BOY’s  zbog zaista odlicnog izbora robe , ali se mora prvo naoruzati strpljenjem,  zatim pomuciti na parkingu uz sve mjere opreza  (devedesetogodisnjaci i voze) a potom se malo gurati u prolazu izmedju gondola..  za sve je ipak nagrada zaista odlican kvalitet . Vrijedi doci u BOY’s  i  zbog ‘pozorista na pijaci’, naravno ako se ima malo vremena i volje za posmatranje. A meni   toga ne nedostaje.

Danas sam napravila nekoliko fotosa za ilustraciju,  nazalost nisu bas najbolje ali ce moci posluziti za ilustraciju.

Emira


Komentar sa sjevera

Poslije citanja Emirinog priloga mogu poslati jedan sjeverni komentar, dok  mnogi ovdasnji seniori uzivaju u njenom komsiluku. Zima koju ce pamtiti cijela generacija nikako ne prestaje. Ja sam poznati ljubitelj zimskih radosti, ali moram reci da je previse. Decembarski snijeg je jos uvijek na tlu. Tu su i svi ostali slojevi sad uveliko sive boje.  Najveci dio zime je bilo toliko hladno da se nije moglo izaci na sankanje ili skijanje. Za proslu nedelju smo planirali tradicionalni odlazak u sumu i Sugar shack. Morali smo otkazati. Bilo je previse hladno.

Sutra se ponovo ocekuje snjezna mecava. Zamisljam pijacu o kojoj Emira pise. Mirisno voce, razni sirevi i puno ljudi, kojih nema na slikama.  Predpostavljam da je fotograf htio malo mira da sve lijepo uslika.

Obicno sam u ovo vrijeme pisala kako se priroda budi, kardinali pocinju svoju pjesmu, djetlici kuckaju po drvecu. Ovaj put  nema nista, sve zivo spava zimski san .


Saljem vam ovu sliku kardinala umotanog u topli sal. Neka, neka  doci ce maj.


Pozdra svima od Dubravke

Labels:

2 Comments:

Anonymous Anonymous said...

Dobro dosli u klub. Vice i ja vec odavno po gradovima samo obilazimo pijace i u sopinge i odjeće sa hranom. Garderobe, cipele dzidze i midze vec odavno su u zadnjem planu.
Zdrava hrana, frisko kuhani obroci i malo a dobro u casici je odavno odnijelo primat nad svim ostalim.
Dobro sam povećala slike i lutala malo sa vama po ovim svim standovima i djakonijama.
Drago mi je da ste znali biti " Kovaci svoje srece" i jos mnogo ranije sve osmisliti i ostvariti da danas živite u ovom dijelu svijeta.
Uzivajte, radujte se i docekujte djecu i unucad na mjestima o kojima
Ljudi cjelog svijeta rado sanjaju.
Mislila sam se ranije javiti ali vrijeme leti u drustvu sa sinom , snahom i unukom iz Holandije.
Pozdrav Saima


Saturday, 22 March, 2014  
Anonymous Nataša said...

Volim živost supermarketa, još više tržnica, šarenilo boja, a najviše me oduševljava raznolikost povrća, voća i mliječnih proizvoda. Rijetki su oni, koji ne vole švrljati po tržnicama, susrećem i mnoge turiste, naročito Japance. Nažalost, sada od gomile izloženih artikala, ne konzumiram ni 1%. Neke ne volim, mnoge svrstavam u nezdravu hranu, a neke su mi i nedostupne.
Lijep prilog.

Saturday, 22 March, 2014  

Post a Comment

<< Home