Donacije gradu Zagrebu
Ovim prilogom vam želim proširiti znanje o
nekoliko iznimnih stvaralaca, koji su dali nemjerljiv doprinos hrvatskoj
kulturi.
Osim brojnih radova koja su nam za života
podarili, svoje domove i sve što im je bilo sveto, donirali su gradu Zagrebu.
Pisala sam po redosljedu posjeta njihovim
domovima.
Davno su fizički napustili ovaj svijet, ali
ostaju s nama sve dotle dok je nas koji poštujemo njihova djela i želimo ih
imati uz sebe.
Linkovi koje sam priložila uz moje kratke tekstove
su vrlo dobri, bogati podacima i fotografijama, pa nije bilo potrebe da nešto
dodajem.
Sve tri posjete su me oplemenile i obogatile,
vjerujem da će i vas ovom virtualnom šetnjom.
Stan
Viktora Kovačića, Masarikova 21, u zgradi koju je
projektirao prije 100 godina, mislim da bi svaki arhitekt trebao posjetiti.
Kovačića su proglasili arhitektom 20.st., i umjetnikom među arhitektima.
Dojmio me se njegov stan, posebno način
osvjetljenja hodnika, ničeg nema da nije do detalja osmišljeno, izbor
unutrašnje dekoracije, štednjak, hladnjak,..
Iznimno mi se sviđaju njegovi graditeljski radovi:
kuća Frank na Mažuranićevom trgu 1, Crkva sv Blaža u Deželićevoj, palača Burze,
Jezuitski trg na Gradecu,...
Stan Viktora Kovačića otvoren je posjetiteljima
četvrtkom od 10 – 17h.
Fotografiranje je zabranjeno, osmijeh i
ljubazne riječi pomogli su da nastanu ove četiri moje fotografije, iako mi nije
jasno zašto zabranjuju, jer se gotovo sve može naći na internetu, naravno ako
se zna za njih.
Stan V. Kovaciva 03.1024. |
Stan V. Kovacica 03.2014. |
O Beli i Miroslavu Krleži pretpostavljam da mnogo znate. Njihov dom treba vidjeti, predivan položaj s pogledom na Tuškanac i toranj crkve sv Marka i izlazom na Tuškanac, a s druge strane na spomen park sa statuom Vladimira Nazora.
Koliko je značajnih ljudi posjetilo taj stan,
razmjenjivalo mišljenja, učilo od velikog Krleže. Koliko se njih bojalo velikana
i njegove kritike.
Oko 4300 knjiga, mnogo vrijednih slika, stilskog
namještaja i umjetnina koje daju svakom prostoru toplinu doma.
Memorijalni prostor otvoren je utorkom od 11
-17h.
Imala sam sreću da ponovo budem prvi i jedini
posjetitelj i doživim zanimljivih sat vremena u domu velikana uz objašnjenja
ljubazne rukovoditeljice svih triju memorijalnih prostora i uz anegdote koje
zadržavam za sebe.
Divna gospođa, koja je, kako je svijet mali,
pohađala moju gimnaziju, pa je razgovor tekao u ugodnom ozračju s mnogim
objašnjenjima, koja nisu rečena svakom posjetitelju.
Pogledajte link, ima puno podataka i
fotografija!
stan Krleze |
Krasan portet Miroslava Krleže, rad Petra
Dobrovića, njegovog dobrog prijatelja, čija ga je prerana smrt jako pogodila;
nalazi se u Krležinoj radnoj sobi.
Krleza portret |
Interesantno razmišljanje Miljenka Jergovića.
Nevjerojatna lakoća pisanja!
Demetrova ulica je povijesno veoma zanimljiva,
odiše starinom, potiče nas da ju istražujemo, i učinila sam to, ali o njoj možda
drugom prilikom.
Stan Cate Dujšin Ribar i dr Ivana Ribara
nalazi se na broju 3, na drugom je katu kuće s lijepo uređenim dvorištem s
bunarom. Pogled iz stana je prekrasan, iz dugačkog hodnika, još uvijek punog
Catinim sobnim cvijećem, gleda na toranj Crkve sv Marka, a iz svih soba na
Tuškanac i Krležin Gvozd. Stan je poput muzeja, natrpan skupocjenim masivnim stilskim
namještajem i ogromnim brojem Catinih slika, ali i slika drugih majstora,
skulptura, ogledala, polica s knjigama. Tu je i njen štafelaj s prekrasnim
autoportretom.
Na momente sam imala osjećaj, uz svu tu
ljepotu, da mi nedostaje zraka i da ću se ugušiti.
Catina soba kao i soba dr Ribara odišu
njihovim karakterima, prepune su uspomena na one koje su voljeli, soba dr
Ribara slikama i bistama njegovih sinova, Ive Lole i Jurice, njegove prve
supruge, Tita, ali i drugih vrijednih slika.
Cata je neizmjerno voljela Dujšina i posvuda
su uspomene na njega, posebno u njenoj radnoj sobi.
Bela Krleza |
U djevojačkoj sobi živi gospođa koja je
održavala kuću i brinula se o Cati godinama, a po Catinoj želji o stanu i
uspomeni na njih troje brinut će se do smrti.
Kako sam bila prvi i tada jedini posjetitelj
ispričala mi je neke detalje koje čuvam za sebe.
Možda jedino, da se udala za dr Ribara da
spasi brata od strijeljanja, jer drugog brata nije uspjela spasiti. Dr. Ribar
joj je obećao da će ga spasiti ako se uda za njega. Kumovi su im bili Tito i
Jovanka i dolazili su im u posjetu. Bio je to ipak solidan brak, ali ljubav
njenog života bio je Dujšin i sahranjena je u njegovoj grobnici.
U njenoj radnoj sobi je ormarić sa staklenim
vratima u kojemu je čuvala nekoliko njegovih kravata, lule, kutije za cigarete,
fotografije i druge sitnice. Ustajala je i lijegala s pogledom i poljupcem na Dujšinovu
sliku. Neizmjerno ga je voljela.
Bila je prelijepa, rasna temperamentna crnka,
Dalmatinka, rodom iz Trogira.
Kako je stan na visokom drugom katu, a budući
je pala i slomila kuk, zadnjih 14 godina svoga života nije izlazila iz stana.
Umrla je 1994. u 97. godini.
Njene slike su prekrasne, pune boja, pune
pokreta, vidljiva je njena neizmjerna energija, bogat unutarnji život, ljubav
prema prirodi, moru, maslinama, vrijesu, suncu. Osjećala sam tu dalmatinsku
dušu i gledajući njene slike, osjećala ih kao svoje, kao da sam bila u njoj dok
ih je crtala. Neobičan osjećaj, i lijep i tužan u isto vrijeme.
Bila je i veliki portretist.
Prekrasan je njen portret Bele Krleže, koji
sam vidjela tjedan dana ranije u stanu Krležinih, u Belinoj spavaćoj sobi.
Posjete su srijedom od 11 – 17h.
Kod Cate Dujsin |
Link svakako pogledajte.
Koliko god to ulaženje u intiman prostor
velikana daje bolji uvid u njihove duše i vodi boljem razumijevanju njihovih
ostvarenja, osjećala sam se i nelagodno ulazeći u njihovu intimu, znajući da su
u tom prostoru, s tim stvarima živjeli, stvarali, voljeli se, družili se s
prijateljima i drugim stvaraocima i da za njihova života ja nikada, baš nikada
ne bih mogla ući u taj prostor.
Natasa
1 Comments:
Poucan I lijep prilog. Interesantne licnosti. Krlezu znamo svi, barem preko obavezne lektire, ali se uvjek nesto novo moze saznati. Ostale sam upoznala sada. Interesantni likovi, interesantne licnosti. Linkovi odlicni. I nigdje TV. Koja su to divna vremena bila. Bas sam htjela napisati Nigdje kompjutera a onda ugledam jedan, istina , zbog posjetioca, ali ipak je tu. Ne mozes vise pobjeci od njih ni u proslost.
Nadam se da ce Natasa nastaviti sa slicnim prilozima.
Post a Comment
<< Home