Lea Vrhovec
 |
| Lea, 5. maja 2012. snimila Nataša na livadi ispod Tomislavca na Medvednici |
Mnogi od vas poznajete Slavicu Jungić, našu kolegicu iz
Čajaveca.
Evo prilike da upoznate njenu dragu, iznimno pametnu
unuku, Leu Vrhovec, učenicu 3. razreda, buduću veterinarku, kako ona često kaže
za sebe, a ja dodajem i buduću spisateljicu.
Oduševila me je svojim tekstovima, koje na svakom
slobodnom listiću papira zapiše, a baka s ljubavlju čuva. Želim da ju upoznate
kroz ovu njenu prvu objavljenu priču na našem blogu. Ovo je početak, sigurna sam da će vam se
svidjeti i da će biti još priča.
Puno bih toga mogla o Lei napisati, ali ostavljam da se
sama kroz svoje priče predstavi, učinit će to ona najbolje.
Vjerujem draga Lea da će
ti se svidjeti ovaj prilog i da ćeš nam uskoro i ti, koristeći
računalo poslati priču i crteže. Obradovat ćeš mnoge unuke prijatelja i
poznanika tvoje bake.
Priča ima 6 stranica,
skenirala sam samo 1. i 6. , te ovaj njen crtež. Obožava životinje i njih
najradije crta, a voli i biljke i o jednima i drugima zna više nego što mi
odrasli znamo.
Prepisala sam njen tekst
ne mijenjajući niti jedno slovo, niti jedan znak interpunkcije.
Nataša
KAKO I JA MOGU BITI OD KORISTI
Bok, ja sam Lea. I baš
me briga što sam mala. Meni je to štosno.
No, a sad na priču!
Dakle, ja sam najmlađa i najmanja u razredu. I svi mi se
rugaju zbog toga.
Ali, kad ja Kleriji dignem olovku ili gumicu koja je pala
ispod klupe, onda će oni vidjeti da i ja mogu biti korisna. Kod bake ponekad
brišem suđe. To mi se sviđa.
Ako mi se netko nastavi rugati reći ću: Ti nikada više
nećeš doživjeti 9. godinu, a ja hoću. Ja ću u petom mjesecu imati 9 godina. No,
ja ću ih i ignorirati. Neka se oni tako zabavljaju. Mene briga. Važno je da mi
ostanu prijatelji.
I, sad mi se ovo ne događa, ali ću ispričati tu
izmišljotinu.
Kišni je dan.
Leonu je muka pisati zadaću. Nazvao me na telefon.
Leone, kako si?- pitala sam.
Dobro.
Što ti treba? – opet sam pitala.
Treba mi pomoć oko zadaće. Rekao sam tati da me
odveze do tebe – rekao je.
Dobro! – rekla sam ja. I došao je kod mene za jedno pola
sata.
Pitala sam ga jeli on misli da sam ja mala.
Leon je rekao: Nemam vremena za priču, moraš mi pomoći
oko zadaće.
Hm, koliko je Leone 7 x 2? Leone, odgovori! - uzviknula
sam.
Nemoj se derati Lea. Ne volim kad se dereš na mene! –
viknuo je. I znam, to je četrnaest.
Pa lijepo tu napiši.
Reci koliko je 3 x 7? – pitala sam ga.
On je šutio. I zatim je rekao: Lea, ja sad iskreno
govorim, ne mogu ti biti dečko. On je nastavio: 3 x 7 je 29.
Nije Leone, nego je 21 rekla sam. Piši!
Pišem – odgovorio je.
I ovo piši! – uzviknula sam: 10 + 8 = 18 x 10 = 180.
Leone, ne može biti da mi to sada kažeš. Zašto si to sad
rekao? – pitala je Lea, ja.
Problem je u godinama – tumačio je Leon.
Nije istina. Pa ti voliš curu iz 6. razreda! – rekla sam
mu.
I gotovo. On je to shvatio i dobro upamtio.
Ljubav je za sve. Za
velike i male. Za miševe i slonove. Za odrasle i djecu.
Dakle, draga djeco, ako ste se zaljubili u nekoga ne
morate se sad sramiti.
Upamtite to.
Do sljedeće priče, bok!!!
Lea Vrhovec
Labels: natasa
posted by co | 8:05 PM
5 Comments:
Kakvo lijepo osvjezenje. Ja bi ovu slatku pametnu curicu nazvala Suncica. Blago baki. S bakom sam par puta saradjivala poslovno i bilo je uvijek s novim saznanjem, nikad suhoparno.
Draga Natasa puno hvala za ovo predstvaljanje mlade spisateljice.
Predlazem Co-u da stavi Arsenovu pjesmu "Kad bi svi ljudi na svijetu......."
Pozdrav svima od Dubravke
P.S.Lijepa reportaza iz Italije
Bok Lea
Ides li s bakom na plac u Dubravi ? Bilo bi mi iznimno zadovoljstvo upoznati te uz sladoled i kavicu ( tebi sladoled, meni kava ). Nemoj molim te citati ovaj komentar. Neka te bar jos neko vrijeme cuvaju od prljavstine vremena i prostora u kojem tako raskosno i nevino cvjetas. Kome u Hrvatskoj, pa i Zagrebu, treba Leina iznimnost? Tko ce se, osim njenih naj blizih, potruditi da joj otvori prostranstva na koja se nece izlijevati kante govana iz ruku nekog anonimusa, ili iz pera " etabliranih "? Tko ce joj reci da je meinstream samo druga rijec za jednoumlje kojeg se gnusaju, navodno ?
Tocno je da su Lisinski, kazalista i izlozbe rasprodani, ali Arene pune Severine, Rozge i bosanski narodnjaci. Mnogi talenti shvatili su igru, vazno je prodati se, biti u ovom trenutku In, Cool. Za pedeset godina, kad ih ne bude, i ono sto su stvarali zavrsice na smetljistu. Zasluzeno.
Ja cu, Lea, ovaj post staviti u svoj arhiv i oznaciti zvjezdicom kao nesto cemu se treba uvijek iznova vracati.
Nada
Draga Lea
Ja sam jedna stara teta i puno pamtim.
Kad sam ja bila mala, i kad bi napravila nesto dobro, moja baka/nana nije puno hvalila. Samo bi rekla "rodila te majka" . Tim je bilo mnogo vise rečeno nego bilo sta drugo.
I ja tebi sada kazem " rodila te majka"
Pozdrav teta Saima
Slavica je moja gimnazijska drugarica.Naša povremena druženja organizirao je Goran Ješe(Slavicin rođak)vezano uz proslavu mature,ali naša ženska druženja inicira uvijek Nataša.Nataša je Zagrepćanka,banjalučka snaha,koji je jedan dio života provela u B.L.Ona okuplja nas banjalučanke u Zagrebu,a pogotovo Čajevčanke.Kada dođe gđa Neda iz B.L. obićno se nađemo u Maksimiru i lijepo se zabavimo uz kaficu ili čaj.Priča se o svemu i svaćemu,ali najinteresantnije su Slavicine priče o njenoj unuci Lei.Nisam imala sreću da je upoznam,ali sam fascinirana Leinom maštovitošću,neiskvarenom dječijom ljubavi prema životinjama , logikom razmišljanja i neposrednosti.Treći razred osnovne škole, sve ju interesira,puno čita istražuje i mašta.Pomaše baki,pomaže i djeci u razredu,iako joj se rugaju.Želi biti korisna,ali i zaljubljena.LJUBAV je za sve.Mogli bi mnogi naučiti od Lee.I Dubravka je divno primjetila da bi uz ovog priloga najbolje odgovarala pjesma:"Kad bi svi ljudi na svijetu,kao sva djeca na svijetu..."Enisa
Leina baka Slavica nam je nekada ovako pricala u kancelariji gdje smo zajedno radili: "Neznam sta cu sa onom mojom Danijelom, druga se djeca igraju a ona ode u biblioteku i donese brdo klniga i samo cita". Ova mala pametnica ce sigurno prestici mamu koja je bila izvrsan student, a kasnije znam da je bila i asistent na Zagrebackom fakultetu. Hvala Natasa za ovaj krasan prilog o unici nase Slavice.
Post a Comment
<< Home