Dilema...

Još od Coovoga priloga "Tamo i ovde" razmišljam o njegovoj rečenic,i odnosno dijelu rečenice "a mi se ovde zamajavamo ovim blogova". Nekako sam shvatila da mu je to došlo onako iz duše, iskreno kako Co inače uvijek reaguje. Rekla sam sebi da ću se jedno vrijeme ućutati, i vidjeti da li je i drugim blogerima ovo "zapelo za oko" pa da mu pomognemo da odustane.

Vraćam se često na arhivu i vidim koliko je u ovo devet godina bilo truda i rada da ovo dobije smisao kakav  ima. I pored obaveza na poslu, u vrtu, bolesti, nije odustajao. Ostalo je mnogo istorije o ljudima iz Banja Luke i divnih priloga i komentara. Bilo je i onih drugih, ružnih. Bilo je i onih koji nisu mogli shvatiti istinite doživljaje naših sugradjana, koji nisu mogli ni u snu zamisliti da bi im se tako nešto moglo desiti od bivših komšija i prijatelja. Dvoličnost je za mene jedna od najgorih ljudskih osobina. A onda na blogu u zadnje vrijeme opet divnih priloga. 

Zato se odlučih da ovaj posaljem.

Prošle godine, zahvaljujući blogu, na privatnu e-mail adresu, dobila sam jedan od Ešrefe. Išle smo zajedno u prva četiri razreda osnovne škole. Nismo se čule ni vidjele 43 godine, od kada ja živim u Sarajevu. Dogovarale  smo se da se vidimo prošlo ljeto u Sarajevu. Ja sam trebala biti u to vrijeme ovde, ali moj brat nije došao u Šibenik pa smo morali da zatvorimo kuću i obavimo sve tekuće poslove za "zimski san" kuće, cvijeća, voća itd. Bilo mi je jako žao. Uz njenu suglasnost šaljem prvi e-mail koji sam od nje dobila. 

Draga Saima,

Nažalost smrt mog muža mi je omogućila da otvorim Milanov blog. Tako sam počela čitati tvoje

Komentare a da nisam znala da si to ti. Tvoja slika sa Izom na pozornici mi je dala potvrdu da si ti ta Sajma iz Banjaluke. Kad se sjetim tebe, tada se sjetim nastavnice istorije, Memić, i ona pita ko će ponovit lekciju koju je ona upravo predstavila nama đacima. I ja se sjećam da si ti bila uvijek ta koja je to učinila sa velikom preciznošću. Meni je to predstavljalo problem i nakon ponovnog čitanja iste kad bih došla kući. Za života mog muža Muhidina, ja sam spominjala tu tvoju vrlinu i pitala sam se koju si srednju školu završila. Muhidin je rekao Elektrotehniku. Ja bih tebe radije smjestila u pravnike ili doktore, što je i moj muž mogao biti, jer je imao jako dobru memoriju. 

 Ali bio je i veoma dobar i priznat Elektro-inžinjer.

Saima voljela bih te vidjeti, da razmjenimo naša životna iskustva. Kako mogu iz tvojih javljanja u Coovom blogu saznati ti živiš u Sarajevu. Trenutno si negdje gdje pretpostavljam imaš vikendicu (Hercegovna ili..?). Hvala ti na utiscima nakon posjete Albaniji. Učinila si da mi je ta zemlja postala bliza, pa sam dobila želju i da ju ja posjetim. Moj sin Adnan ide u Albaniju na neku svadbu 4. jula. Ja sam mu sugerisala da obavezno posjeti i Skadarsko jezero jer je to prirodna ljepota koju pamtim iz naših uđbenika. Mislim da će rentati kola u Dubrovniku. Ako imaš bilo kakvu sugestiju sa tvog puta u Albaniju, molim te napiši mi, pa ću mu ja proslijedi istu.

Ja ću ovog ljeta biti u Banjaluci od 12- 28 augusta a zatim u Sarajevu do 4 septembra. Ako namjeravaš u to vrijeme biti u Sarajevu, javi mi, radovalo bi me da se vidimo.

Za sada toliko, uživaj u toplini našeg sunca,

Ešrefa

Preko bloga me je pronašao i dragi prijatelj iz mladosti Oskar, koji živi u Austriji. Saznala sam i za dragog rodjaka Grofa, tako da za mene ovo ima još jedan dodatni plus za postojanje ovog bloga. Rado se sjetim i mnogih ranijim blogera koji su svojim  prilozima Banja Luci naše mladosti ostavili neizbrisivi trag. Nadam se da su čivi i zdravi.

Sad šaljem Esrefin e-mail, a iza toga sliku iz drugog razreda osnovna škole. Ešrefa je prva sa lijeve strane u drugom radu a ja ova sa mašnom kraj učiteljice. Nevjerovatno  kako smo svi izgledali isto. Naše  majke koje nisu radile su nas tako odgajale i pored mnogo manjih materijalnih mogućnosti, držale uredno. Mnogima sam se sjetila imena i prezimena , nekima samo imena a malom broju ništa. Slijedeći put ću poslati samo sliku i imena sa Nadom da cu bar o nekome saznati našto više.

Pozdrav Saima