Malo o Mađarskoj

Neplanirano, iznenada za prvomajske praznike  nađosmo se u Mađarskoj. Koleginicin zet dan pred polazak slomio nogu, i ona znajući da mi možemo oboje za jedan dan i da se odlučimo i da se spremimo pozva nas, jer novac nisu mogli dobiti nazad u punom iznosu.
Putovanje sa završilo uspješno. Bili smo zadovoljni sto smo se tamo našli.

Organizacija je bila besprijekorna a jos važnije vrlo jeftina. Za 70 Eura po osobi, putovanje od 5 dana i 4 noći spavanja u privatnom smještaju, apartman čist i uredjen, a gazdarica vrlo uslužna i ljubazna. Iako nije znala ni riječ nekog drugog jezika mi smo se vrlo uspješno sporazumjevali "nogama i rukama" .  Starija gospodja, sitnije gradje uzela najtežu torbu moje prijateljice i odnijela u apartman. Kad smo polazili lopatom nam izvadila busen jednog divnog cvijeća koje lici na žute makova i spakovala u najlon kese. Donijeli sam ga bez problema u Sarajevo.

O Banji u Harkanju vrlo vjerovatno se može naći na internetu, i o Pečuhu i Segedinu sigurno.
Ovde želim preko slika i riječi prenjeti moje utiske.
Ovi dogadjaji od "gore" sa gazdaricom je sviju asociralo na ljubaznost najvećeg broja gazdarica u Dalmaciji. Neka svako za sebe konta sta je pisac želio reći. Ja već 20 god nisam u tom filmu pa ne znam ali znam " ljubaznost i dobronamjernost" mnogih u Rakovom Selu.

Najbolji restoran u Harkanju drđi nas covjek iz Brčkog. Restoran se zove "Piroska" i dvije noći smo kod njega naručivali odličnu jagnjetinu. Atmosfera odlična a momak koji sam svira nekoliko instrumenata i pjeva genijalac uz repertoar iz cjelog svijeta.

Organizacija tj turistička agencija iz Lukavca kod Tuzle. Dva autobusa , prvi samo putnici iz Tuzle i okoline, drugi 9 putnika takodje a ostalih 32 iz Sarajeva. Ti Tuzlaci su posebna civilizacija u odnosu na sve djelove BIH.
Moderan i nov autobus. Sposoban šofer, vodič na putovanju izuzetno sposobna gospodja a turistički vodič Damir  (predstavio se kao bosanski mješanac) koji je došao kao izbjeglica iz Brčkog sa 4 godine, sad dipl. istoričar umjetnosti, krasan momak.Madzarski jezik  mu kao maternji.

Toliko bi za danas u tekstu pa prelazim na slike sa komentarima.

Pozdrav Saima

Poznato Mađarsko kazalište u Pečuhu koje zaista impresionira izgledom  a njegovi članovi često gostuju u mnogim gradovima naše bivše domovine

Ulaz u restoran "Piroška"  koju drži naš zemljak iz Brčkog i u kojem se zaista dobro jede. Agencija prilikom pravljenja raznih aranžmana ukomponuje i jeftiniji meni za nas. Slike nisu baš najkbolje jer je već počinjala veče.

Atmosfera u "Piroški", uz odličnu muziku

Ujutro stiže kombi sa friško pomuženim mlijekom, koji je unutra mali laboratorij za pasterizaciju. Mlijeko je odlično, poslije kuhanja ostaje dobar sloj kajmaka. Reklamira se dok vozi, jednim ugodim mukanjem krave

Balkon i ulaz u naš apartman

Vanjski bazen. Nikad nisam bila sa više ljudi u bazenu a da sve besprijekorno funkcioniše. Svaki dan u 14 sati medicinska ekipa dolazi po uzorke vode, koja se nosi u laboratorij na ispitivanje. I uvijek je sve u redu. Voda ima 12 hemijskih elemenata i svi zajedno čine zaista ljekovit spoj. Došla sam sa prehladjenim sinusima i bronhitisom  i nakon prvog kupanja sve je nestalo. Prosto je za nevjerovati.

Okolo bazena su travnjaci na kojima se slobodno leži, sunča, donosi svoja hrana, a tako je i u unutrašnjem bazenu. Od banje do apartmana, tj, cijelim gradom možete hodati u kostimima sa prebačenim peškirima preko ramena, šorcevima, bade mantilima tj. kako god  hoćete. Totalna opuštenost i neopterečenost bilo kakvim zabranama.

U Sigetu, u džamiji Sulejmana Veličanstvenog, uz pomoć turske vlade je izvršena restauracija i adaptacije, te pretvaranje u muzej.
Napravljena replike oružja, i raznih predmeta iz tog vremena kao i garderobe s kojim se može slikati. Vice kao Sulejman potpisuje za njegovim stolom razne naredbe. I ovde je bila slabija svjetlost.

Na Mohačkom polju 1994. god dvije vlade napravile kompleks i grob Sulejmana, koji je u 72-goj godini umro prirodnom smrću. Unutrašnj organi su mu izvadjeni i pretpostavlja se da su tu zakopani, a tjelo mu je balzamovano. Mjesec i više dana se krila njegova smrt od vojske i Istambula, zbog sigurnosnih razloga. U  Carigradu je ostao nasljednik Selim za kojeg se znalo da je loš vladar, pa da se izvrše pripreme za dalje funkcioniranje države.

U Pečuhu, najstarija katedrala iz rimskog doba, o kojem se sigurno na internetu može mnogo procitati. Nisam bila blizu kad je nas Damir poceo priču, pa ne mogu mnogo reći.

Napravljeni su spomenici Nikoli Šubic Zrinjskom i Sulejmanu. Mađari i Hrvati se i danas spore oko toga ko je Zrinjski. Mađari tvrde da je Madjar a Hrvati da je Hrvat. Turska i Madjarska jako dobro saradjuju, ekonomija im je zajednička i vrlo uspješna na mnogim nivoima.
Smatraju obadvojicu pravim vojskovodjama koji su se medjusobno uvažavali i zaslužili ovakve spomenike. Madjari su zahvalni osmanlijama koji su u 126-to godišnjoj vladavini donjeli sjeme crvenih, ljutih i slatkih paprika po kojima su Madjari poznati u svijetu u proizvodnji mljevenih 
zacina. To je njihov najveći brend.

Slika Sulejmanove  džamije u Pečuhu nije  mi uspjela pa sam "skinula" sa magneta koji sam kupila.
Na ovom mjestu bila je crkva koju su Osmanlije srušile i napravile džamiju. Kažu da je sama sebe finansirala jer je ispod crkve bilo ogromno bogatstvo u zlatu. Porazom osmanlija džamija nije srušena nego ja na vrhu kupole na mjesec i zvijezdu stavljen križ. To je jedna od svjetskih rijetkosti. Pečuh ima oko 120.000 stanovnika a od toga 35.000 studenata, jer to je univerzitetski grad. Džamija je pretvorena u muzej, svim danima osim petka. Petkom služi za vjerske obrede studentima iz Alžira i Turske kojih ima mnogo. Kako je divno imati kulturnu tradiciju i poštovanje drugih i drugačijih. Dugotrajno austrougarsko razdoblje i nepripadnost Balkanu  bila je po mene najveća sreća ovih područja. Do nas ni do danas nema toga ni u tragu, jer "dok je budala bit će i rata" 
Nadam se da vas nisam umorila ali toliko je utisaka da bi se još mnogo moglo pisati.
Pozdrav Saima