|
Ispred glavnog ulaza u kampus |
Posjeta Portlandu nije mogla proći bez obilaska
kampusa kompanije Nike u kojoj Sanja
radi već skoro dvije i pol godine. Prije
nego je dobila posao pojma nisam imao ni gdje se sjedište kompanije nalazi,
niti me je to zanimalo. Kada je stigla ponuda za posao, proguglao sam Internet i
iznenadio se objektima i ambijentom u kojem je kompanija smještena.
Do Beavertona, u kojem je sjedište
kompanije, odvezli smo se poslije obilaska parka ruža. Cijelim putem smo
prolazili kroz lijepo uređena područja s mnogo zelenila. Prije obilaska smo
svratili u Nike trgovinu u kojoj sam
kupio par kapa s Nike logom. Bio je to
uslov da na Internetu mogu objaviti sliku s kćerkom jer ko zna šta bi se desilo
ako bi nas neko iz firme vidio s kapom nekog od poslovnih konkurenata. Ovako,
sada sam se obezbijedio za svaki slučaj, samo se bojim da Sanja ne promijeni
kompaniju pa ja badava potroših lovu.
Prodavnica je bila prepuna kupaca. Bio je to
još jedan dokaz kako Amerikanci troše novac nemilice, ne vodeći računa o
financijskim problemima. Iako roba nije jeftina, korpe su puno robe. Ko će i
kako sve to platiti čini mi se da malo koga brine.
|
Ispred jezera |
Nike kampus zauzima prilično veliku površinu u čijem središtu se nalazi vještačko
jezera. Okolo njega su smještene poslovne zgrade nazvane po najpoznatijim
sportašima svijeta. Na jarbolima ispred zgrada se nalaze likovi sportaša a vanjski
holovi su s obe strane ukrašene plaketama s izlivenim likovima poznatih
sportaša i osoba zaslužnih za uspjeh kompanije. U sklopu kampusa se nalazi
velika dvorana za rekreaciju, dva nogometna igrališta, nekoliko igrališta za
tenis, košarkaško igralište te staza za šetnju i joging koja okružuje cijeli kampus.
Zgrada u kojoj
Sanja radi je smještena na suprotnoj strani od glavnog ulaza u kampus. Odmah do
nje je lijepi restoran za ručavanje i prostor sa suncobranima za one koji više
vole jesti na vani (ako to vrijeme dozvoljava).
|
U društvu Kobi Brajanta |
Kampus je zaista
impresivan i na prvi pogled privlačan. Sanja se hvali da se lijepo osjeća na
svom radnom mjestu koje je smješteno na otvorenom prostoru prvog kata. Iz par
slika koje mi je ranije poslala (u autu je zaboravila ulaznicu za zgradu pa
nismo mogli ući) složio bih se s njom. Čovjek se ne osjeća sputan zatvorenim
prostorom niti nelagodno kao što je to ponekad slučaj kada je radno mjesto
smješteno u kjubiklu. U svom poslu jako puno komunicira sa saradnicima i na
ovaj način je to olakšano.
Trebalo nam je
dobrih četrdesetak minuta da obiđemo većinu kampusa. Nebo se već ranije
narogušilo i pri kraju obilaska je počela padati sitna dosadna kiša. Bilo je
vrijeme da naš obilazak završimo i nastavimo dalje. Prijatelji su nas čekali na
večeru a mi smo kasnili već više od pola sata.
|
Hal s plaketama sportaša |
|
Još malo jarbola sa sportašima |
|
Dvorana za rekreaciju zaposlenih |
|
Ko hoće "na male", teren je tu |
|
Za tenisere |
|
Pogled porema Japanskom vrtu |
|
Japanski vrt |
|
Restoran "društvene ishrane" |
|
Sanja ispred zgrade u kojoj radi |
|
Za one koji vole prezalogajiti na vani |
|
Još jedan pogled na jezero prije odlaska |
2 Comments:
Da me se krivo ne shvati jer Sanja je postigla izvanredan uspjeh postavsi clanom Nike tima. Ali ne mogu se oteti dojmu da sav taj miris uspjeha Nike kampa i slicnih poznatih kompanija njega nekako ne dotice.
Imam osjecaj da bi on sve to u trenu zamijenio za hladno pivo uz Vrbas i druzenje sa dragim ljudima te skromniji zivot u Banja Luci kakva je nekad bila.
Iz vlastitog iskustva mogu reci da me sjaj i raskos zapada brzo umorio, te sam pozeljeo skromniju 'domacu' atmosferu sa ljudima koji mi odgovaraju po mentalitetu i karakteru. Nazalost ostala je pusta zelja a zivot prolazi. Ostaju samo sjecanja
Ima istine u onome što Posmatrač piše ali čovjek mora prihvatiti realnost. Ono što je nekad bilo se neće nikada vratiti pa tako ni hladno pivo uz Vrbas s prijateljima jer svaki dan prijatelja je sve manje a i Vrbas je za većinu predaleko. Banjaluka je, čini mi se, svakim danom sve dalje od onoga što je nekada bila jer oni koji njome vladaju, a i mnogi koji u njoj sada žive, čine sve da se njeni nekadašnji građani vrate. Zato nastojim da uživam u onom što mi je „pri ruci“ dok me zdravlje još kako, tako služi.
Post a Comment
<< Home