Visoko iznad grada

Pogled s trosjeda u dnevnoj sobi

Sanja se u Portland preselila prije dvije i pol godine a ja tek sada stigoh u posjetu. Malo neobično za jednog penzionera. Čovjek bi pomislio da s penzijom dolazi i slobodno vrijeme ali u mom slučaju izgleda da nije tako. Ne mora se svaki dan na posao, to je istina, ali u i oko kuće ima toliko posla da vrijeme prolazi istim tempom kao kad sam radio. Tako mi i ove tri i pol godine penzije proletiše brže nego što sam mislio pa u posjetu kćerci stigoh tek sada.

Portland je grad koji mi se svidio na prvi pogled još za vrijeme posjete prije desetak godina kada sam kao zaposlenik u biblioteci pravnog fakulteta bio na jednoj od redovitih godišnjih konferencija. Privukao me svojom evropskom atmosferom, mnogobrojnim restoranima i kafićima, ležernim načinom života. U to doba je u downtownu živjelo mnogo više svijeta nego u Pittsburghu pa je u gradu živo i poslije završetka radnog vremena.

Sanjin apartman je smješten na desetom spratu moderne zgrade u centru grada. Iz njega se pruža lijep pogled na okolinu što mi se posebno dopalo. Cijeli zid dnevne sobe je napravljen od stakla pa čovjek ima osjećaj da lebdi negdje visoko iznad zemlje.  Posebno je lijepo za sunčanog vremena kada cijela soba blješti obasjana suncem. i ovaj prilog pišem dok sjedim uz stakleni zid dnevne sobe posmatrajući grad ispod sebe i život koji teče njegovim ulicama.

Dok sjedim i posmatram grad razmišljam kako čovjek može jednako uživati u stvarima koje su veoma različite. U svojoj kući u predgrađu Pittsburgha prvi potez ujutro je izlazak na patio i uživanje u tišini i zelenilu dvorišta dok se jutarnje sunce probija kroz krošnje komšijskog drveća. Ako je kojim slučajem na vani kiša, čini mi se kao da sam zatvoren u kavez. Ovdje pak ne mogu direktno zakoračiti u dvorište ali prozori od poda do plafona i ljepota pogleda na grad me ne sputavaju, već me naprotiv privlače da cijeli dan ostanem u stanu iako bih se trebao upustiti u obilazak grada.

U Portlandu ću provesti nekoliko dana. Radujem se susretima s par prijatelja koje nisam vidio godinama. Ako me vrijeme posluži, nadam se da ću obići i neke od prirodnih ljepota kojim je ovaj grad okružen. Kamera je u džepu pa će biti i pokoja slika.