SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Monday, April 13, 2015

OOUR Mašinska obrada

Nastavak Aljošinih sjećanja na fabriku Rudi Čajavec i ljude koji su nekad radili u njemu:


Kanjon Vrbasa u Bočcu, 1985.
Na povratku iz pojete fabrici u Šipovu
Nakon osam godina provedenih van Rudi Čajaveca konačno dobih prekomandu u RO Profesionalne elektronike i tamo mjesto pomoćnika direktora OOUR-a Mašinske obrade (MO) koji je vodio Boro Franjić, starješina JNA, iskusni i dugogodišnji radnik fabrike. Boro je bio izuzetno sposoban organizator i čovjek koji je znao raditi s ljudima a na njegovim, i plećima radnika MO, ležala je odgovornost da svi ostali organizacioni djelovi Profesionale dobiju na vrijeme i u kvalitetu sve djelove koje smo proizvodili kako bi se mogli ispuniti planovi i OOUR-a i radne organizacije u cjelini. Sastavni dio OOUR-a MO je bio i Prototip kroz koji su prolazili prototipovi svih uredjaja i vrlo često dobar dio djelova za nulte serije, kao i Služba održavanja, dodatni teret koji je Boro dobro nosio. Osim Proizvodnje, na čijem je čelu koliko se sjećam bio Pero Ilić,  inžinjer iz okolice Sanskog Mosta, a koja je obuhvatala, osim obrade materijala putem tokarskih strojeva i glodalica, Preseraj sa presama za hladno oblikovanje i sječenje materijala štancanjem, te Farberaj, gdje sam našao legendu banjalučkog Borca, bivšeg golmana Radovića, koji je tu radio nakon završene sportske karijere. Tehnologija, na cijem je čelu bio Stevo Vukanović, s iskustvom koje je malo tko imao u RČ, čovjek koji me je privukao svojom nenametljivošću i znanjem da uspješno rukovodi s velikom tehnologijom i djelom razvojne tehnologije koju je vodio inžinjer hemije Jovo Radanović.Na čelu Konstrukcije alata u sastavu MO nalazio se Ante Domazet kojega sam upoznao po mome prvom kratkom boravku u RČ a njegova desna ruka je bio Kovačević Ilija, koji se specijalizirao u dizajnu alata od plastike, da bi kasnije preuzeo rukovodjenje odjeljenjem Konstrukcije alata po Antinom odlasku na drugu dužnost.

Prototip je vodio Andjelko Višekruna, jedan od iskusnih radnika RČ s kojim je bilo zadovoljstvo raditi i u koga sam se mogao pouzdati da će traženo biti završeno na vrjeme i  u kvaltetu. Tu sam sreo i Safeta Bašića, mog Petrovčanina, koji je sa Stripit mašinom proizvodio složene pozicije a ujedno svojim znanjem kreirao mnoge pomoćne alata koji su unapredjivali proizvodnju. Službu održavanja je vodi Ahmet Bahtijarević, jedna ljudina koja je plijenila svojom mirnoćom i uspjevala da organizuje održavanje kao vitalnu funkciju u fabrici po sistemu “tiha voda brijeg roni”. S njim u kancelariji je sjedio Branko Žunić, inžinjer mašinstva, koji je bio zadužen za održavanje sistema grijanja i ventilacije u kompletnoj fabrici.

Kao zasebno odjeljenje je egzistirala Planska priprema na čijem je čelu bio Kremenović Nenad s kojim sam jedno vrijeme radio u Univerzalu prije moga aktiviranja u JNA. Bio je sposoban i složena papirologija koja je pratila pripremu proizvodnje, uz pozicije koje su se naručivale od drugih RO, posebno alatnice i površinske zastite kemijskim /hemijskim putem, su bili nešto što je on sa saradnicima uspješno obavljao.

S društvom na Jadranu, Zablaće kod Šibenika.
Alija Arnautović, preminuo prošle godine u Švedskoj.
Ešref Hozić, preminuo prošle godine u Seattle-u.
Muhidin-Paša Sujelmanpašić, preminuo u Seattle-u
Kako je izmedju Borine i moje kancelarije sjedjela sekretarica koja je obavljala poslove za nas obojicu, ubrzo me je počeo biti glas da sam oštar jer rastjerah ljude koji su dolazili na tkz. caprac divan sa sekretaricom kada nisu znali šta ce sa sobom. Stevo, Ante, Andjelko i Pero su mi pomogli da što prije savladam i sagledam problematiku i počnem rasterećivati Boru tehničke problematike koliko je bilo u mojim moćima. Tada je priprema i početak proizvodnje uredjaja koji su se trebali ugradjivati u novi tenk M-84 uzela maha i to je bio zaista veliki zalogaj koji smo nastojali da realiziramo. Kako su i drugi OOUR-i finalizirali različite uredjaje, to sam bio prisiljen da upoznam skoro sve proizvode koji su išli u taj sistem gdje je RO PE bila jedan od najznačajnijih kooperanata u proizvodnji novog tenka. Od ljudi koje sam znao, Pero Kolarević, tadašnji direkor OOUR-a SU i Osman Kovačević, direktor Preciznog liva, su me pozdravili i zaželjeli uspjeh u radu. Od ostalih direktora upozno sam prije svega generalnog direktora RO PE pukovnika Bošković Dragutina, Džubu Envera direktora OOUR-a TU, Popović Vuka iz MDU, Dragutina Petrovića iz Štampanih veza, pukovnika Rakanovća iz EEUS-a, Gojka Obradovića iz RRT, Dejana Stojakovića iz Standardizacije i vojne kontrolore iz zasebne službe, od kojih ću najviše suradjivati sa Brankom Jotanovićem, Markom Savatovićem i Mišom Stanićem, starješinama JNA koji su bili u odjeljenju Vojne kontrole i čiji potpisi su značili da uredjaji mogu napustiti fabriku i da se naplate. Osim njih upoznao sam ljude is Kadrovske službe te Finansija na čije je čelu bio Milenko Rogić. Iz SOUR-a sam upoznao generalne direktore i Ismeta Blentića, koji je uz Balić Azru bio jedan od rijetkih Banjalučana u rukovodnoj piramidi SOUR-a Rudi Čajavec. U MO nisam ostao dugo, možda godinu dana ili manje, kada sam nagovoren da zamjenim Nedjada Rakanovića kao direktor OOUR-a EEUS pošto je on trebao preuzeti dužnost koordinatora programa M-84 na nivou RO PE i SOUR-a. O tome u nekoj drugoj priči koja će ostati u sjećanju kao moj uspjeh da se uvede prinudna uprava u EEUS-u što je bilo jedinstveno u istoriji RO PE.

Aljoša Mujagić

Labels:

4 Comments:

Anonymous Posmatrac said...

I kako mogu svi ovi vrsni stručnjaci sve tri nacionalnosti koji su ocito odlicno suradjivali, odjednom postati neprijatelji. Neshvatljivo.

Zaista neshvatljivo

Tuesday, 14 April, 2015  
Anonymous Anonymous said...

Ne mislim da su svi ovi ljudi postali neprijatelji. Mnogi su se samo povukli pred najezdom zla, pohlepe i mržnje.
"Komunjare " su iz ljudi izvlačili ono najpozitivnije sto je udruživalo, napredovalo , stvarallo, sastavljalo, Vjerovatno i sami ste proživjeli dio tog perioda uživajući u tom trenutku u svakom pogledu vise od mnogih socijalističkih zemalja u okruzenju i dalje.
A onda se pojavise " demokrate" Milosevic i Tudzman , i napraviše plan. U Bosni se udružiše Karadzici, Plavsici, Krajišnici, i jos brdo pomagača, Izetbegovici , Čengici, Bicakcici , i jos brdo pomagača, Bobani, Tute Rojsovi i jos brdo pomagača i po kuloarima, kafanama, tajnim sastajalištima i ostvarise zacrtani plan ove prve dvojice , ali samo u svoju korist. Izvukoše sve negativno iz ljudi i razdruzivali, nazadovali, razarali i rastavljali. I jedno i drugo se ponavljalo u istoriji i vjekovima i nikad nece prestati. To su sada vecinom tajkuni čije se bogatstvo nikad nece saznati a i njihova praunučad ce uzivati.
To se ovde iz dana u dan sve vise vidi, a ko god se usudi da o tome govori javno na bilo kojoj strani " crno mu se pise".
Mozda je sve ovo sto ja pisem za mnoge lupetanje ali ja bar iznesem svoj licni stav i svoja licna iskustva, koja se negdje mogu procitati.
Meni je to dovoljno da ne budem u kategoriji onih kojima se mnogo toga ne dopada a šute.
Pozdrav Saima

Wednesday, 15 April, 2015  
Anonymous Anonymous said...

U Sarajevu toplo, 22 stepena , grad pun turista, proljece se uveliko osjeca. Komunalna javna preduzeca koja su bile kase stranačkih vlastodržaca, po sistemu " uzmi Suljo koliko ti drago", nakon otkrivanja pljački i korupcije se dobro uplašili.
To se osjeti i kod onih koji brinu o čistoći i hortikulturi. Cvijece se sadi tamo gdje sa nikad nije sadilo, parkovi se održavaju, ulice sa peru, pa sve izgleda jos ljepse.
A nas poznati bosanskohercegovački slikar Jusuf Hadzifejzovic hoda po gradu u majici na kojoj pise
" I SUTNJA JE GOVORNA MANA".Bosna je puna nevjerovatnih ljudi i u pozitivnom i negativnom smislu.
Pozdrav Saima

Friday, 17 April, 2015  
Blogger co said...

Posmatrač postavi zanimljivo pitanje pa evo i mog mišljenja. Da, iz Aljošinih sjećanja vidimo da je u Rudi Čajavecu, kao uostalom i svim drugim firmama u Bosni i Hercegovini, nacionalna struktura bila raznolika što je normalno jer se radi o republici koja je oduvijek bila takva. Svi znamo šta se dešavalo krajem osamdesetih i početkom devesetih a rezultati tih dešavanja je ono što u Bosni imamo sada: torove u kojima ovce žive mnogo lošije nego kada su na raspolaganju imale široku livadu na kojoj niko nikome nije brojio krvna zrnca. Ili možda jeste?

Na osnovu vlastitog iskustva koje nije nastalo naknadno, na osnovu šta je neko rekao ili danas govori, mogu reći slijedeće. Što se tiče Rudi Čajaveca, činjenica je da je ogromna većina Srba znala šta se sprema jer su od prvog dana znali šta im je raditi. Mogao bih navesti mnogo primjera koji to potvrđuju a dosta sam toga na ovom blogu i napisao. Većina partijskih rukovodilaca je činila jezgro iz kojeg je stvorena Srpska Demokratska Stranka Banjaluke, čija uloga u etničkom čišćenju grada i razbijanju Bosne je svima poznata. Na drugoj strani, nije mi poznat niti jedan „visoki“ partijaš Hrvat ili Bošnjak (musliman) koji je učestvovao u osnivanju HDZ-a ili SDA partije. Možda ih je i bilo ali bar meni nisu poznati. Nije li to dovoljna indikacija o čemu se radi?

Zašto je to tako. Objašnjenje je prosto. Mitovi, lažni junaci, lažno bratstvo i jedinstvo odgajani u familijama kroz generacije su samo čekali pogodan trenutak da isplivaju na površinu. Toga mnogi od nas nisu bili svjesni sve dok nam se nije odbilo o glavu.

Tuesday, 21 April, 2015  

Post a Comment

<< Home