SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Wednesday, April 01, 2015

Umjesto komentara

Saimine zabilješke
Uz tvoj prilog "Ideš li rode" bila sam u dilemi da li pisati komentar ili prilog. Razmišljajući o tome prodje dosta vremena. I ovde vlada neka " fjaka" najbolji dalmatinski izraz za proljetni umor, nagle promjene vremena i ludu situaciju u zemlji sa neformiranjem vlade vec pet mjeseci.

Jedini razlog njihovog rada je bitka za fotelje i brojanje krvnih zrnaca predloženih kandidata.

Prilog je predstavio,  samo jedan od vaših dana u tuđini koji si ti opisao onako, kako je dozivjela Enisa a sigurno i vecina čitalaca bloga. Svaku vasu borbu, patnju i konačni povratak u vas novi topli dom.

Danas pročitah jedan zanimljiv intervju publiciste Ivana Ivackovica i posebno mi se dopade ovaj pasus koji govori o narodima bivse Jugoslavije.

Rekao je :"kako se u korijenu naseg sunovrata ne nalazi krivica vlastodržaca, vec mentalitet. Jer vlastodršci ovde ili bilo gdje uvijek su proizvod mentaliteta. Pa naravno. Ako ovu analogiju smjestimo u neki mikrokozmos, dolazimo do zaključka da je u osnovi svih nasih nezadovoljstava - nečinjenje. Manjak ili potpuni izostanak poduzetnosti, čekanje i izgovori. Kad se covjek otrgne iz te hibernacije i vlastite nesigurnosti , otvaraju se neslućene mogucnosti i zeleno svjetlo za skretanje ulijevo."

Jos jedan pasus:

I nevažno je jeste  li zavrsili godinu na studiju, naučili voziti auto, brod, sporazumijevati se na nekim novim jezicima, konačno napraviti jestiv bešamel sos, skinuti višak kilograma - samo novo vlastiti postignuće je jedino ovlašteno za injektiranje zdravog samopouzdanja, otpornog na strahove, geografsko izmještanje, trendove i svakojake ljudske karaktere."

Onda sam razmisljala o mnogima od vas koji ste rasuti po svijetu i koji se uklapate u ovo razmišljanje. A onda i jedan manji broj onih sa ovih prostora.

Veci dio ljudi sa ovih prostora  smatraju da je servirani komfor krajnja točka ljudskih stremljenja, da je namjenjeno privilegovanim, da do njega treba doci kako god. I stati. I ležati. Kupovati. Kritikovati i ismijavati. To su oni koji vise od 20 god.  u nekom periodu obavljaju državničke , javne i parlamentarno-stranačke dužnosti.  Ostali cjeli zivot potroše čekajući bolje prilike ili tajminga da im se nesto desi. A pritom kukaju, strajkuju i traze pomoc od drzave. Takve drzave koju oni cekaju nikad vise nece biti.

Mozda ce mnogi misliti da ovo nema veze sa prilogom, ali meni je povod odlomak iz knjige koju pises i pripremaš. Tekst je slikovit, istinit, emotivno prepoznatljiv.

Onda tvoja izjava da mnogo toga nisi bilježio pa se i zaboravilo.

Ja uz ovaj prilog saljem slike rokovnika, bezbroj papira i papirića u kojim sam skoro 80 % desavanja u nasoj zgradi bilježila za 3,5 godina rata.

Ali 10 godina razmisljam da to poslazem i napisem ali ne uspjevam, mislim da nemam dovoljno zdravog samopouzdanja da bi to bilo dobro. Nemam ni tog talenta za opise. Vise sam sklona usmenoj komunikaciji i zivotu u ovom trenutku i ovim dogadjajima  za koje smatram da su samo stalna borba za neko bolje sutra na ovim prostorima.


Pozdrav Saima

Labels:

3 Comments:

Anonymous Posmatrac said...

Taj mentalitet koji Saima spominje mi je dobro poznat. Narod suti trpi i ne buni se na nepravde, a time nepravde postaju jos vece.

A privatno sve cekaju priliku za neki bolji i ljepsi zivot. A zivot na kraju prodje mimo, prilike ne docekase. I gdje si bio sta si radio, cekao sam priliku a ustvari samo izgovor za nas mentalitet

Wednesday, 01 April, 2015  
Blogger co said...

Saima, samo par riječi o tvojim zabilješkama. Mislim da bi bila velika šteta da ih ne staviš na papir jer one su velika dragocjenost. Ja apsolutno nisam ništa zapisivao jer mi su mi se sva dešavanja u gradu devedesetih činila kao nekakav san koji će se raspršiti kada se probudim. Sada mi je neizmjerno žao što sve nisam zapisivao jer mi je neka dešavanja teško staviti u vremenski kontekst iako mi u tome pomažu informacije koje mogu pronaći na Internetu.

A što se tiče samog pisanja, mislim da stil nije najvažniji. Istina je ono što treba sačuvati jer od pokvarenih ljudi koji ponovo postaju sve glasniji sa svojim lažima ispade da smo mi pravili zla a ne oni. Zbog toga ti ponovo predlažem da počneš pisati jer vrijeme prosto leti niko od nas ne zna šta donosi sutra.

Thursday, 02 April, 2015  
Anonymous Anonymous said...

Ja cu se najvjerovatnije truditi da to sve poslazem po datumima i čitljivim rukopisom. I ostaviti djeci. Mislim da ce i oni onda to sve citati i to ce ih radovati, kao sto mene danas obraduje svaki detaljic na koji naidjem i cega se sjetim o pradjedovima, roditeljima, ujacima, stričevima tetkama koji bi svi danas bili vise nego stogodišnjaci.
Sve to napisem zahvaljujuci tvom blogu, jer neme drugog mjesta na kojem bi to neko objelodanio.Zato mi je zao sto i neki drugi to ne koriste. Cesto razmisljam o ovom svijetu pa mislim ili ga nece biti imajuci današnja desavanja ili ce biti neki bolji i normaliniji u kojem ce desavanja biti istina pojedinca a ne politike.
Najvise vremena provodim sa unukom u želji da sto vise nauci nas jezik dok je ovde. Ne zna se da li sin opet moze otici u neku daleku zemlju.P.S
Postali ste pravi " domaaaaaci".
Obilazite te lijepe djelove grada kao vecina domaćih u svim gradovima.
Uzivajte u mnogo lijepih trenutaka sa svojim Holandjanima.
Pozdrav Saima

Thursday, 02 April, 2015  

Post a Comment

<< Home