Otvaranje "sezone"
Prvi zvučnik montiran |
Zadnje dvije godine
su bile drugačije. Posebno ova. Snijega je bilo poprilično a temperatura se
nije dizala iznad nule gotovo dva mjeseca. Nisam mogao napolje a izbjegavao sam
i odlaske do parka u dane kada Nera radi od kuće i za vrijeme pauze za
ručak obavezno ide u šetnju. Na radiju su često savjetovali da se ne izlazi iz kuće a ja
sam to objeručke prihvatio i koristio kao opravdanje da ostanem u toploj sobi.
Provodio sam dane sjedeći za kompjuterom i gledajući nogomet kojeg na američkoj
televiziji ima sve više i više.
Početkom marta
situacija se promijenila. Otoplilo je, snijeg se počeo topiti, sunce je počelo
jače grijati. Odmah sam se aktivirao. Oko kuće ima dosta toga za uraditi, znaju
to oni koji ne žive u stanovima. A jučer sam otvorio „sezonu“. Prije nego što
sam se bacio na čišćenje i sređivanje natkrivenog patia, postavio sam vanjske
zvučnike i odvrnuo radio. Tek kada je muzika zasvirala, nastavio sam s poslom.
Vanjska garnitura za sjedenje je očišćenja i spremna za ispijanje kava, i
ležaljka je spremna za odmaranje, roštilj pripremljen. Loza iznad kuhinjskih
vrata je pokresana a očišćena je i klupa pod jasminom koji još ne pokazuje znakove
buđenja iz zimskog sna. I travnjak je očišćen od lišća koje je, tu i tamo, iz
komšijskih dvorišta donio sjeverac i sada čekam da svakim danom bude zeleniji i
zeleniji. Vrlo brzo će dvorište dobiti onaj svoj poznati izgled koji me godinu
za godinom ispunjava zadovoljstvom.
Prema vremenskoj
prognozi, toplije vrijeme će potrajati, uz povremene dane s kišom. Šansa je to
da sredim sve što se srediti mora a onda na red dolazi povrtnjak. I naravno, odmaranje
uz muziku, uz pogled na travnjak i povrtnjak koji me, u ova vremena novih
tehnologija i frke, umiruje i podsjeća na djetinjstvo kada sam najviše volio
izležavati se na jutarnjem suncu, čekajući da mi mati pripremi doručak. Sjetim
se toga često, naročito kada se ujutro izvalim na ležaljku obasjanu sunčanim
zrakama koje cijeli prostor ispod nastrešnice zagriju bolje nego kakva
grijalica. Još samo da je dobrog zdravlja.
1 Comments:
I ja se sjetim djetinjstva i mladosti i pitam se kako bi danas zivjeli da se nije desilo to sto se desilo. Kakav bi danas zivot bio da nije bilo podjela, da li bi bili siromasniji ali sretniji. Da li bi bilo vise druzenja ili bi gledanje u ekran ionako zamijenilo druzenje uzivo.
Uglavnom me muci ta jedna misao, da li bi bili sretniji i da li bi zivot imao vise smisla. Da li bi imali onaj osjecaj 'sve je kako treba da bude'
Sada samo znam da tog osjecaja nema, bez obzira imalo se ili nemalo para
Post a Comment
<< Home